Sinoć je Jean-Luc Mélenchon, lider ljevičarske stranke Nepokorena Francuska (LFI), proglasio pobjedu za lijevu koaliciju nakon što je koalicija koje je član, Nova narodna fronta (NFP), osvojila najviše mandata u parlamentu, iako joj je nedostaje apsolutna većina.
Ali tko čini Novu narodnu frontu?
To je zapravo ljevičarski savez socijalista, zelenih, komunista i stranke Nepokorena Francuske (LFI), osnovan nakon što je predsjednik Emmanuel Macron raspisao prijevremene parlamentarne izbore 9. lipnja.
Široka je to fronta od lijevog centra prema krajnjoj ljevici. Prethodno su se stranke unutar koalicije međusobno kritizirale te imaju neke ključne razlike u ideologiji i pristupu. Tu su i umjereni socijaldemokrati, ali i žestoki antikapitalisti te demokratski socijalisti, prenosi BBC.
Klasične lijeve politike
No odlučili su formirati blok kako bi spriječili dolazak krajnje desnice na vlast. Međutim koalicija nema većinu, što znači da još uvijek nije jasno tko će voditi Francusku. Njihov program rezultat je kompromisa između svih stranaka unutar grupacije te se može pozicionirati negdje između lijevog centra i ljevice.
Zajednički program NFP-a uključuje smanjenje dobi za odlazak u mirovinu, povećanje plaća u javnom sektoru te širenje socijalne pomoći, povećanje minimalne plaće za 14 posto te zamrzavanje cijena osnovnih prehrambenih artikala i energije. To bi se financiralo ponovnim uvođenjem poreza na bogatstvo, ukidanjem poreznih olakšica za bogate i povećanjem poreza na dohodak za one koji najviše zarađuju.
U drugim pitanjima, poput vanjske politike i europskih integracija, politika Fronte stabilizirala se na lijevom centru, iako unutar grupacije postoje pozivi za reformom ili čak napuštanjem NATO-a. No NFP je obećao kako će ostati vjeran savezu te da će nastaviti podržavati Ukrajinu (bez francuskih trupa na bojištu), a također traže i priznanje Palestine.
Najbrojnija Nepokorena Francuska
Raspodjela mandata unutar saveza izgleda ovako. Unutar Nove narodne fronte (182 mjesta), LFI je dobio 74 zastupnika, Socijalisti 59 mjesta, Zeleni 28 izabranih predstavnika, a Komunisti 9 mandata.
Mnogo će toga ovisiti o odnosu snaga unutar NFP-a. Neki umjereniji socijalisti mogli bi doći u iskušenje da se odvoje i pridruže Macronovoj skupini kako bi formirali vladu lijevog centra.
Ako se ne može sastaviti većina, tada predsjednik Macron može zatražiti od najveće stranke da vodi manjinsku vladu. Alternativno, mogao bi imenovati i tehničku vladu, ali ona vjerojatno neće dugo opstati.
Mogla bi doći do političke nestabilnosti, posebice jer predsjednik još godinu dana ne može raspisati nove parlamentarne izbore.