Flota od 15 bojnih brodova na nuklearni pogon, koju predlaže predsjednik Donald Trump, mogla bi u sljedeća tri desetljeća stajati 275 milijardi dolara, procjena je Kongresnog ureda za proračun (CBO) objavljena ovog tjedna.
Kako bi se taj plan ostvario, uz ispunjavanje postojećih narudžbi za mornaricu, američka brodogradilišta morala bi do 2035. godine udvostručiti proizvodnju velikih ratnih brodova. U izvješću CBO-a stoji da bi to "mogao biti izazov", iako programi brodogradnje za mornaricu i obalnu stražu već sada, prema podacima Vladinog ureda za odgovornost (GAO), kasne godinama i premašuju proračune za milijarde dolara, piše Newsweek.
No, flota nuklearnih bojnih brodova klase Trump samo je najnovija stavka na dugačkom popisu želja američke vojske. Čini se da Pentagon želi sve, i to odjednom, od golemih plovila do naprednih raketa i bespilotnih sustava.
Golemi i proturječni zahtjevi
Brodovi klase Trump bili bi najveći američki ratni brodovi izgrađeni nakon Drugog svjetskog rata. CBO procjenjuje da bi prvi, nazvan USS Defiant, stajao oko 23,4 milijarde dolara, dok bi cijena kasnijih plovila bila u prosjeku oko 18 milijardi dolara po komadu.
Mornarica istodobno želi više podmornica i drugih površinskih brodova, uz održavanje postojeće flote. Ipak, priznati povjesničar i stručnjak za mornaricu Trent Hone tvrdi da je operativni koncept iza dizajna klase Trump "slab" i u suprotnosti sa širom strategijom mornarice.
Istovremeno, rat s Iranom pokazao je koliko američka vojska ovisi o skupom preciznom oružju. Prema analizi Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), trebat će više od tri godine da se zalihe raketa Tomahawk te sustava protuzračne obrane Patriot i THAAD vrate na prijeratnu razinu, i to pod pretpostavkom da se na Bliskom istoku više ne dogode novi sukobi.
Zatim je tu i "Zlatna kupola", još jedno obećanje Trumpove administracije koje od obrambene industrije traži izgradnju mreže protuzračnih sustava, uključujući presretače u svemiru, kako bi se stvorio gotovo neprobojan štit nad SAD-om.
Pentagon još nije objavio konačnu arhitekturu, ali model CBO-a procjenjuje troškove nabave i rada na 1,2 bilijuna dolara tijekom 20 godina. Taj iznos premašuje 3 posto ukupnog američkog nacionalnog duga.
Svaka od ovih inicijativa složen je i skup projekt, ali postoji i četvrti imperativ: izgradnja arsenala jeftinih, potrošnih, ali tehnološki naprednih dronova kao odgovor na izazove modernog ratovanja, što je najbolje pokazala ruska invazija na Ukrajinu.
Gledano zajedno, ti zahtjevi nisu samo industrijski problem. Oni su rezultat potpuno različitih teorija o tome kako bi se Amerika trebala pripremati za buduće sukobe. Neki traže koncentraciju moći u malom broju "vrhunskih" platformi.
Drugi zagovaraju razvoj mnoštva skupih preciznih oružja, dok treći predlažu model temeljen na jeftinim sustavima masovne proizvodnje. Problem je što Washington pokušava istovremeno optimizirati sve te pristupe.
Novac ne može riješiti sve
Iako Sjedinjene Države mogu potrošiti golem novac, to ovdje nije dovoljno. Industrijski kapaciteti ne nastaju preko noći. Potrebno je obučiti stručne radnike, proširiti brodogradilišta za veće i naprednije brodove te osigurati materijale i dijelove od pouzdanih dobavljača.
Problem radne snage je akutan. Analiza tvrtke McKinsey iz siječnja, temeljena na projekcijama Ministarstva rada, pokazala je da će u idućem desetljeću trebati između 200.000 i 250.000 dodatnih radnika u brodogradnji kako bi se ispunili vojni i komercijalni programi.
Sličan se problem vidi i kod zaliha raketa, iako Trump i tajnik za rat Pete Hegseth tvrde da ih ima dovoljno. Izračuni CSIS-a pokazuju da je nedavna stopa proizvodnje Tomahawka bila ispod 200 projektila godišnje, dok ih je u ratu s Iranom potrošeno više od tisuću. Mornarica je stoga zatražila 785 novih Tomahawka, ali se ne očekuje da će početi stizati u skladišta prije ožujka 2030.
Dronovi zahtijevaju potpuno novi način razmišljanja. Iako su jeftiniji, američka obrambena industrija dizajnirana je za višegodišnje procese nabave vrijedne milijarde dolara, a ne za masovnu proizvodnju milijuna jedinica čiji se razvoj mjeri u mjesecima, a ne desetljećima.
Iako se radi o različitim programima, svi oni crpe resurse iz istog, ograničenog bazena stručnih radnika, ključnih materijala i menadžerske pažnje Pentagona. Obrambena industrijska baza već sada ne uspijeva isporučiti postojeće narudžbe na vrijeme i unutar proračuna. U jednom će trenutku dužnosnici Pentagona morati odlučiti što ima prioritet.
Može li potražnja stvoriti ponudu?
Amerika ne može izgraditi sve nove vojne kapacitete koje želi bez prethodne obnove industrijske baze. S druge strane, obrambeni sektor ne može graditi tvornice i zapošljavati tisuće radnika bez vjerodostojne potražnje i zajamčenog financiranja.
Moguće je da je Pentagonov ogroman popis želja dio rješenja. Postoje naznake da potražnja već stvara nove kapacitete. CSIS procjenjuje da je u posljednje dvije godine na obrambeno tržište ušlo oko 10.000 novih tvrtki. Vrijednost ugovora koje je Pentagon dodijelio "netradicionalnim" dobavljačima udvostručila se u proteklom desetljeću i dosegnula 122,6 milijardi dolara u 2025. godini.
U međuvremenu, Pentagon potiče razvoj dronova kroz dvogodišnji Program dominacije dronovima vrijedan 1,1 milijardu dolara, koji je osmišljen za poticanje konkurencije među domaćim dobavljačima. Prošlog su mjeseca SAD i Ukrajina potpisali pismo namjere prema kojem će Kijev poslati svoje napredne dronove u Washington na testiranje.
Čak bi i Trumpova flota bojnih brodova mogla poslužiti sličnoj svrsi. Ne mora se izgraditi svih 15 brodova ako sam prijedlog uspije potaknuti ulaganja u američka brodogradilišta i oživjeti domaće proizvodne kapacitete.
Rizik strategije bez prioriteta
Ipak, Pentagon će morati birati koje kapacitete i proizvode stavlja u prvi plan. U idealnom svijetu, Sjedinjene Države bile bi vodeće u svim segmentima: od sofisticiranih platformi i moćnih raketa do masovne proizvodnje jeftine i prilagodljive tehnologije.
U stvarnosti, svaki od ovih izbora predstavlja okladu na to kakve će sposobnosti budući ratovi zahtijevati. Američka vojska i obrambeni kompleks mogu pokušati biti najbolji u svemu. No, ako Washington jasno ne odredi prioritete, riskira da nakon potrošenih stotina milijardi dolara otkrije kako mu je pokušaj da izgradi sve odjednom ostavio premalo onoga što mu je zaista najpotrebnije.