U javnosti se često spominje neslužbeni podatak o dvadesetak tisuća osoba koje čekaju na smještaj u domove za starije i nemoćne, prvenstveno u one kojima su osnivači županije i Grad Zagreb. Prema toj računici, na jednog korisnika u pedesetak javnih domova, koji raspolažu s oko 11 tisuća mjesta, dolaze dvije osobe koje čekaju na smještaj. U Hrvatskoj u više od 660 javnih i privatnih domova ima ukupno 32.600 mjesta, od čega su dvije trećine u privatnim ustanovama, piše N1.
Potpuno točnih podataka o listama čekanja, međutim, nema. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike još je u rujnu 2024. najavilo uspostavu Registra korisnika socijalnih usluga, koji je trebao sadržavati i te podatke. No, taj registar još nije zaživio, a na internetu je dostupan samo Registar pružatelja socijalnih usluga, odnosno ustanova, a ne i korisnika.
Na pitanje zna li se koliko je ljudi na listama čekanja, Pavo Ćorluka, dopredsjednik Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi pri HUP-u i vlasnik doma za starije, odgovara da je to "pitanje svih pitanja".
"Svaki dom ima neku svoju listu čekanja"
"U resornom ministarstvu stalno govore da će urediti tu listu, ali ona još nije ugledala svjetlo dana. Svaki javni dom ima neku svoju listu čekanja. Po meni je suludo da nemamo takav centralizirani popis kako bi svatko tko je predao zahtjev u svakom trenutku mogao vidjeti gdje je na listi i kada može očekivati smještaj", kaže Ćorluka.
Ističe da privatni domovi za starije i nemoćne nemaju takve liste jer su drugačije organizirani. "Privatni domovi popunjavaju se kako koji krevet ostane prazan", objašnjava.
Mnogi predali zahtjeve u više domova
Brojku od dvadesetak tisuća onih koji čekaju na mjesto, kao i informaciju da se u nekim javnim domovima čeka i po deset godina, Ćorluka uzima s velikom rezervom. "To su podaci koji kruže, ali ja u njih ne vjerujem. Mislim da je to fama. Kad bismo proveli kategorizaciju i standardizaciju domova, liste bi morale biti jedinstvene. Tada bismo vidjeli da je mnogo ljudi predalo zahtjeve u sedam ili osam domova, pa otud i priča o dugim listama čekanja", smatra on.
Naš je domaći problem, dodaje, što svi očekuju smještaj u dom, dok Europska unija zagovara nešto drugo. "EU potiče zbrinjavanje starijih ljudi izvan institucija, u njihovim domovima. Mi još nismo krenuli u razvijanje službi za dugotrajnu skrb o starijima. Tek smo na početku početka, pokušavamo o tome razgovarati, ali puno kasnimo za drugima", kaže Ćorluka.
"Imat ćemo problem kada se otvori 18 centara za starije"
Naš sugovornik napominje da se velik broj ljudi prijavio za smještaj u domove prvenstveno zbog želje za društvom i bijega od samoće. "Kada bismo kvalitetno organizirali izvaninstitucionalnu skrb i druge oblike skrbi, mogli bismo znatno rasteretiti domove", uvjeren je.
Osamnaest centara za starije koji se grade diljem Hrvatske pružat će i usluge skrbi u kući, no Ćorluka predviđa da će se tada pojaviti problem manjka educiranih radnika. "Ako ne pripremimo ljude koji bi trebali raditi te poslove, a nismo daleko odmakli, imat ćemo problem kad se ti centri otvore. Domaćih radnika nemamo dovoljno, a strani radnici ne mogu raditi te poslove zbog pitanja kvalitetne komunikacije i povjerenja korisnika. Naši su stariji ljudi još uvijek konzervativni prema strancima i pitanje je bi li ih pustili u kuću", kaže.
"Puno ih ne bi išlo u dom da im se ponudi bolja skrb kod kuće"
Ćorluka je uvjeren da mnogi ne bi ni željeli ići u domove za starije kada bi im se ponudila kvalitetnija skrb kod kuće. "Okrenuli smo pilu naopako. Privatni domovi trebali bi biti viša kategorija smještaja za one koji mogu više platiti, a javne domove treba osigurati onima kojima je potreban hitan smještaj. Zato se zalažem za uvođenje vaučera, kako bi svatko mogao birati gdje će biti smješten. Time bismo socijalno ugroženima omogućili smještaj u domovima koji ga sada nemaju", zaključio je.