ČINI se da je ove godine sezona u Hrvatskoj trajala dulje nego ikad, a statistika kaže da je i broj posjetitelja bio rekordan. Val turista nije zaobišao ni Istru, gdje se od svibnja pa sve do kraja listopada intenzivno tražio smještaj, pa je tako samo proteklog mjeseca u Istri zabilježeno čak 684.421 noćenje.
Ova je sezona za Istru bila rekordna u još nečemu - nikad većem manjku radne snage - pa su stoga brojni poslodavci potražili pomoć u stranim radnicima.
Tijekom ove godine, do početka studenog, ukupno su izdane 15.743 dozvole za boravak i rad na području Istre.
Dosta radnika ostalo i nakon sezone
Iako je sezona službeno gotova, radnike se još uvijek zapošljava, pa je tako u proteklih mjesec dana dozvolu za rad i boravak zatražilo njih 1167, dok ih je 1077 dozvolu i dobilo.
Uz one najbrojnije iz Bosne i Hercegovine, na radu u Istri znatno se povećao broj državljana Srbije, pretežito u ugostiteljskim poslovima, a novitet je i sve jači priljev radnika iz Azije - u prvom redu Filipinaca.
Dio njih je i nakon sezone ostao raditi u restoranima, na građevini te na pomoćnim poslovima u poljoprivredi, ponajviše pomažući proteklih tjedana u intenzivnom branju maslina.
Neke od njih posjetili smo na radnim mjestima, gdje su s nama podijelili svoja iskustva i doživljaj rada u Istri. Kako je većina njih istaknula, u Istri im najviše odgovara gostoprimstvo lokalaca, ali i ugodna klima.
Prolazi deveti mjesec otkako je Olja daleko od ratom zahvaćenog doma
Damir Bubić vodi udrugu Istra pomaže te od početka godine intenzivno radi na pomoći izbjeglicama iz Ukrajine u Istri. Ujedno je i vlasnik servisa za čišćenje u kojemu je zaposlio pet Ukrajinki, uključujući i Olju, profesoricu slikarstva koja je s dvije kćeri od jedne i četiri godine u Hrvatsku došla u travnju iz malog grada Bela Crkva pored Kijeva.
Najprije je šest mjeseci bila u Varaždinu, gdje se nije naročito snašla, pa je tako prošli mjesec došla u Istru. Za njom su nedavno došli i njezini roditelji, dok je muž sve ove mjesece bio na ratištu, gdje je i ranjen. Olja je u svom gradu uz najbližu rodbinu i prijatelje ostavila i posao koji je godinama gradila. Naime, tamo je imala svoj studio za dizajn i slikanje te nekoliko zaposlenika. Kazala nam je da je zadovoljna trenutnim poslom čistačice i poslodavcem, ali da se nada da će se jednoga dana vratiti u svoj kraj.
"Slikanje i dekoriranje mi nedostaju, ali raditi se mora. Ovdje je puno drugačije nego u Ukrajini. Tamo se možeš baviti čime god želiš, dok ovdje moraš raditi ono što se traži. Poslodavac je jako dobar i to mi je najvažnije, a zaposlio je još nekoliko Ukrajinki. Nikada nisam bila u Hrvatskoj. Jednom kada rat završi i kada se vratim u Ukrajinu, sigurno ću ovdje dolaziti na odmor. Danas gledam da je u Ukrajini temperatura -5, a ovdje 25!" ispričala nam je.
Olju smo, uz Damira, na poslu zatekli s još dvije mlade sugrađanke - Anjom i Nastjom, koje su u Istru došle prije mjesec dana. I one su iza sebe u Ukrajini ostavile muževe.
Bubić kaže da po pitanju načina rada, kao i svagdje, uvijek ima onih radišnijih i onih koji će se manje potruditi.
"Svi su se oni nadali da će rat brzo završiti i da će se kroz nekoliko mjeseci vratiti u Ukrajinu, no sada je prošlo već gotovo devet mjeseci i sve ih više treba stalna primanja", kaže.
Izraženiji trend zapošljavanja Filipinaca
Filipinaca je ove godine u Istri radilo nešto više od 600, a pretežito su bili zaposleni u restoranima i na građevini te u velikim hotelskim lancima. Odmakom od sezone smanjila se potražnja za radnicima, ali ih je nekolicina i ostala - najviše u ugostiteljstvu te nešto u građevini.
Iz filipinskog Surigaa mladi kuhar Noy u Istru je donio bogato radno iskustvo koje mu je pomoglo da se vrlo brzo snađe u jednom lokalnom sushi baru, u kojemu je ujedno i šef kuhinje. Prije dolaska u Istru prije dvije godine, radio je u brojnim zagrebačkim restoranima i pivnicama te u nekoliko japanskih kuhinja. Posao mu ne predstavlja stres, kaže.
"Nisam došao ovdje raditi zbog novca. Istina je da je plaća nešto veća nego na Filipinima, ali ne znatno. Tamo sam radio u dobrim restoranima pa sam imao i veliku plaću. Htio sam unaprijediti svoje vještine i znanje u kuhinji, ali i proširiti vidike. Zato je najbolje otputovati i raditi negdje izvan svoje zemlje. Želio bih ostati raditi i živjeti u Istri još barem deset godina, a osim ljudi, ovdje mi posebno odgovara ta promjena godišnjih doba. Kod nas na Filipinima je vruće tijekom cijele godine", priča Noy.
Filipinka Rebecca došla je u Istru prije četiri mjeseca, i to iz Kuvajta, gdje je također radila u ugostiteljstvu. Ispričala nam je da se u Istri snašla te da je naišla na gostoprimstvo domaćih ljudi.
"Ovo mi je prvi put da radim u Europi. Zaposlena sam u pekari, gdje pripremam slastice, a ponekad i poslužujem goste. Ljudi su pristojni, a i sviđa mi se ambijent. Planiram ostati ovdje dvije godine", kaže.
Neki su došli i zbog ljubavi
Abi je s Filipina došla u Istru prije dvije godine zbog ljubavi, a zaposlila se u jednom lokalnom restoranu, gdje radi kao kuharica. U ove dvije godine otkako je u Hrvatskoj, uspjela je savladati osnove hrvatskog jezika, za koji kaže da je iznimno težak, ali da ga se voljom i upornošću lako može naučiti.
"Volim putovati i ranije sam radila u Tajlandu. Otkako sam došla u Hrvatsku prije dvije godine, trudim se sa svojim kolegama što više pričati na hrvatskom. Sve što sam čula od njih upisivala sam u Google kako bih shvatila o čemu pričaju. Riječi koje nisam razumjela objašnjavali su mi kolege. Dečko mi se stalno obraća na engleskom jeziku, ali meni je draže da pričamo na hrvatskom", rekla nam je Abi pa nastavila: "Dobre poslove nude nam i u drugim državama, ali ovdje imamo stabilan posao i ja osobno planiram ostati u Istri."
Ona je, kao Noy i Olja, kazala da joj je jedna od prednosti Istre ugodna klima. "Ovdje se temperature podižu malo iznad 30 stupnjeva, ali na Filipinima one idu i preko 50 Celzijevih stupnjeva", kaže.
Želja za stalnim zaposlenjem i ostankom u Istri
Državljanima Srbije izdano je u ovoj godini 4068 dozvola za rad i boravak, a jedan od njih je Beograđanin Marko, kojemu je ovo druga sezona rada u Hrvatskoj. Prvi se put zaposlio 2019. u Novalji, a ispričao nam je da je tamo ostao raditi znatno kraće nego ove godine u Puli. Ovih dana vratit će se u rodni Beograd, ali samo na dva tjedna, nakon čega ga ponovno čeka posao konobara na istom mjestu. Kazao nam je da ga je u Istru privukla ponuda za rad u pubu.
"Generalno sam zadovoljan radom u Istri jer su ljudi ovdje pristupačniji nego u drugim dijelovima Hrvatske, a pogotovo prema nama strancima. Svakako se planiram vratiti nakon godišnjeg odmora i nastaviti raditi ovdje za stalno. Najnormalnije smo dobili radnu vizu, nismo po tom pitanju naišli ni na kakav problem. Radna dozvola mi istječe u svibnju sljedeće godine, nakon čega ću je ponovno produžiti", priča Marko.
Radnika ima od svuda
Istarski poslodavci sve češće na građevinskim poslovima zapošljavaju Nepalce. Nikola Kovačević, direktor Standarda, ispričao nam je da su u tvrtki zaposlili 18 radnika, od kojih je čak sedam iz Nepala, a rade kao pomoćni radnici u građevini.
"Dečki su dobri, trude se i pokazuju volju za učenje posla", kazao je Kovačević.
Na jednom od pulskih gradilišta susreli smo i Hamidulu, koji je prije godinu dana došao raditi iz Uzbekistana.
"Imam ženu i troje djece koji su ostali u Uzbekistanu i vidim ih jednom godišnje. Posao je dobar, sve je super, planiram ostati raditi u Hrvatskoj još deset godina", kaže Hamidula.