BRITANSKI postapokaliptični horor "28 dana kasnije" stigao je u kina 27. lipnja 2003. godine. Film je režirao Danny Boyle prema scenariju Alexa Garlanda, a glavne uloge tumače Cillian Murphy, Naomie Harris, Brendan Gleeson i Christopher Eccleston. Snimljen je s budžetom od osam milijuna dolara, a u svjetskim kinima zaradio je oko 82,8 milijuna dolara te postao jedan od najisplativijih horora svoje godine.

Radnja počinje kada aktivisti za prava životinja oslobode zaraženog čimpanzu iz laboratorija, ne znajući da je nositelj izrazito zaraznog virusa bijesa. Zaraza se u nekoliko sekundi proširi Velikom Britanijom i dovede do potpunog raspada društva.

28 dana kasnije dostavljač Jim budi se iz kome u napuštenoj londonskoj bolnici te otkriva da je svijet kakav je poznavao nestao. Upoznaje preživjele Selenu i Marka, a nakon niza tragičnih događaja pridružuju im se taksist Frank i njegova kći Hannah, koji vjeruju da će spas pronaći kod vojnika u blizini Manchestera.

Borba za opstanak

Putovanje prema navodnom sigurnom utočištu pokazuje se puno opasnijim nego što su očekivali. Nakon Frankove smrti Jim, Selena i Hannah dolaze do vojne baze kojom upravlja bojnik Henry West, no ubrzo otkrivaju da vojnici imaju vlastite planove i da su ljudi postali jednako opasni kao i zaraženi.

Jim uspijeva pobjeći, osloboditi jednog zaraženog vojnika i izazvati kaos u bazi, nakon čega sa Selenom i Hannah uspijeva pobjeći. U završnici se troje preživjelih skriva u zabačenoj kući na sjeveru Engleske, gdje pokušavaju privući pozornost vojnog zrakoplova i pronaći nadu da život izvan karantene ipak postoji.

Film je postao poznat po sablasnim prizorima potpuno praznog Londona, snimljenima digitalnim kamerama koje su pridonijele dokumentarističkom dojmu i napetoj atmosferi. Umjesto klasičnih sporih zombija predstavio je zaražene ljude koje pokreće virus bijesa i koji se kreću velikom brzinom, što je snažno utjecalo na kasnije horore.

Velike pohvale dobili su Boyleova režija, Garlandov scenarij, glazba Johna Murphyja te glumačke izvedbe, posebno Cilliana Murphyja u njegovoj prvoj velikoj filmskoj ulozi. Kritičari su film opisali kao djelo koje je oživjelo i redefiniralo zombi žanr zahvaljujući napetoj atmosferi, inovativnom prikazu zaraze i društvenim komentarima o ljudskoj prirodi, iako su neki smatrali da je završni dio s vojnicima slabiji od početka te da je ton filma pretjerano mračan.

Gledatelji ga i danas smatraju jednim od najboljih horora 21. stoljeća. Posebno hvale razvoj odnosa među glavnim likovima i kultnu glazbenu temu "In the House, In a Heartbeat", dok dio publike dijeli mišljenje da posljednja trećina filma nije jednako snažna kao ostatak priče.