DOBRI umiru mladi je prvi zapaženiji film Laurencea Harveya i na kraju je baš on umro mlad, ali pitanje je tko bi od kolega odobrio da mu se biografija nazove istim naslovom. Znao je djelovati kao da je pomalo pun sebe u nekim trenucima na ekranu, uglavnom su mu i same uloge bile takve, no nije ni važno kako su ga privatno doživljavali nego što je ostavio iza sebe.

Uspio je ostaviti preko 50 filmova iako je imao 45 godina u vrijeme smrti, ostavio je kći koja je kasnije postala lovac na glave, jednu tada aktualnu i dvije bivše supruge, barem pet zemalja koje je smatrao svojima i one njega svojim, a da se još jednom vratimo na rad, među tih 50+ djela zaista je bilo mnogo toga dobrog.

Sad ćemo još jednom malo na biografiju, pa se konačno okrećemo filmovima. Dakle, Harvey je rođen 1928. u Litvi od židovskih roditelja, pet godina kasnije su se preselili u Južnu Afriku, kasnije i u Veliku Britaniju, a on je pored dubokog traga na Otoku ostavio jednako dubok u Americi, također je imao i bahamsko državljanstvo, pa je to tih pet zemalja koje smo spominjali.

S 14 je lagao da je punoljetan ne bi li otišao u rat, tada su se radile takve stvari, a kad je završena cijela frka bilo je vrijeme i da počne njegova glumačka priča.

Filmovi i nominacija za Oscara

Dvoznamenkast broj stvari je snimio prije Dobri umiru mladi, međutim tu su mu partnerice bile Gloria Grahame i Joan Collins, što bi značilo da je budžet bio iznad prosjeka i negdje u to vrijeme je počeo raditi paralelno i u UK i US.

Glumio je Romea u Castellanijevoj verziji Romea i Julije iz '54, a takva uloga rijetko prođe ispod radara, pa se i narednih godina sve češće njegovo ime nalazilo na popisu nadolazećih hitova. Onaj presudan je stigao 1959. i to je Room at the Top (Put u visoko društvo) kada je definitivno postao krem igrač, stigao je i do nominacije za Oscara.

Film je fenomenalan, najavio je kasnije socijalne drame koje su preplavile britansku kinematografiju, a ovdje je konkretno bila riječ o siromašnom mladiću koji iz malog dolazi u malo veći grad prije svega da radi, ali i da kao muška sponzoruša pokuša sebi osigurati lagodni život.

Našao je bogatu klinku koja je pala na njega, kad ono, nepredviđeno je ušao u odnos i s nešto starijom zajebanom damom (Simone Simon) koja mu je ipak srcu draža, pa je sve vodilo ka tragediji i nećemo sad otkrivati koga je ta tragedija pogodila. Može se reći da je slična priča Mjestu pod suncem s Cliftom, s tim što su elementi izmiješani, no dosta toga podsjeća jedno na drugo.

A nisu on i Monty Clift samo odigrali povezive uloge, već ih spaja i što su obojica bili pritajeni homoseksualci, što su postali vječni prijatelji s Liz Taylor nakon zajedničkih radova, što su obojica završili u srednjim četrdesetima svoj put, čak su i stilski slični glumci... možda je to isti čovjek? Ne baš.

Dok je Monty bio svakako svedene i ukočene ekspresije kao i Harvey, ipak je on odavao dojam da mu unutra sve ključa gotovo svake sekunde pred kamerom, dok se u slučaju Laurencea nikad ne može reći je li nešto zaista osjeća ispod te odrvenjele površine ili nema tu baš ničega. I to nije kritika, dio poante gledanja filmova je da ti ne bude baš sve nacrtano i kristalno jasno, pa tako i gledanja Laurencea Harveya.

Svaki filmofil zna ovaj film

Film po kojemu ga zna i dan-danas svaki filmofil koji iole drži do sebe je Mandžurijski kandidat, savršen casting je izvršen njegovim dovlačenjem iz Britanije da glumi američkog oficira kojemu su isprali mozak "zli istočnjaci".

John Frankenheimer je pokazao da je doktor za tenziju, pa iako je prije svega hladnoratovska propaganda cilj, opet se može osporiti koliko je kvalitetan triler u pitanju i Harvey kao mrtvac bez duše koji ubija svoje ljude je prosto rajski spoj lika i glumca.

John Wayne je u njemu vidio odličnog suradnika za Alamo, vjerojatno pretpostavljajući da neće ni pokušati ga izbaciti iz sedla zvanog "prvi plan", što je i bila istina, također je snimio Butterfield 8 s Taylorovom, kao i manje uspješni film no interesantni horor Noćna straža, onda nastavak Puta u visoko društvo, Walk on the wild side, Outrage, Trkač, Posljednji Rimljanin, svašta nešto, a posljednjih godina života je čak malo usporio s poslom.

Međutim, nažalost po njega, nije usporio s duhanom i cirkom, pa mu je prije vremena rak okončao život u studenom 1973. godine.

Kći mu je postala lovac na glave i umrla mlada

Ne bi bilo fer ne spomenuti da mu je kćerka Domino Harvey, koja je ostala bez oca s četiri godine, a s 20 i nešto je odlučila postati lovac na lica s potjernice, pa je tako išla Amerikom sa svojim jedinicama i tražila dilere, ubojice, lopove s dosjeima i privodila ih pravdi.

Ona je umrla još mlađa nego Laurence, postala je ovisnik o drogi negdje usput i suštinski plemeniti cilj zamijenila je suštinski katastrofalnim. Snimljen je i film Domino u kojemu ju tumači Keira Knightley.

Dikcija kakva se očekuje od Engleza bez obzira na to što je Litvanac, dominantan stav, frizura postojana poput Zanettijeve i hladnoća ekspresije koja ide u debeli minus, sve to je činilo Laurencea Harveya više nego zanimljivom figurom i čovjekom stvorenim za nesebične glavne uloge gdje će uvijek netko drugi bar malo više zasjati. Što god tko pričao - to se cijeni.