Hollywood ju je uvjerio da će biti nominirana za Oscara, a zatim je spustio na zemlju
VJEROJATNO najgore što glumac može učiniti jest povjerovati u medijsku pompu koja se stvori oko njega. Susan Sarandon to je iskusila na vlastitoj koži kad je povjerovala da joj je nakon filma "Bull Durham" nominacija za Oscara zajamčena, što se pokazalo kao velika pogreška, piše Far Out Magazine.
Glumci rijetko javno priznaju da prihvaćaju uloge ciljajući na Oscara, ali ako publika može prepoznati takozvani "mamac za nagrade", logično je da su ga svjesni i oni koji čitaju scenarij. Ipak, to nikada nije bila egzaktna znanost. Diskusije o nagradama često su rezultat skupih kampanja, u koje filmski studiji i producenti ulažu milijune dolara kako bi promovirali svoje filmove i glumce. No, činjenica da vas okolina uvjerava u nominaciju ne znači da će se ona doista i dogoditi.
Samouvjerenost nakon filma "Bull Durham"
Susan Sarandon je tijekom osamdesetih i devedesetih objektivno bila jedna od najcjenjenijih glumica u Hollywoodu. U karijeri je osvojila jednog Oscara iz pet nominacija, a posljednju je zaradila 1996. godine. Zanimljivo je da nikada nije dobila Emmy ili Zlatni globus, iako je za te nagrade bila nominirana ukupno 17 puta.
Unatoč gotovo 20 godina iskustva, Sarandon se oglušila na upozorenja o medijskom pritisku. Nakon uloge u sportskoj romansi "Bull Durham" uz Kevina Costnera, koju je uvijek smatrala najdražom u karijeri, bila je sigurna da ima film koji će joj donijeti priznanje Akademije.
Hladan tuš i razočaranje
Za ulogu je dobila svoju prvu nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu ili komediji, koju na kraju nije osvojila. To ju je dodatno uvjerilo da je 61. dodjela Oscara u ožujku 1989. njezina prilika. Kad su nominacije objavljene, a njezino se ime nije našlo na popisu, bila je shrvana.
U intervjuu 1991. priznala je koliko ju je to pogodilo. "To me uništilo", rekla je. "Bila sam trudna i znala sam da neću raditi barem godinu dana. Htjela sam tu sitnicu da održi interes o kojem svi stalno govore. Plakala sam danima. Bilo me sram zbog toga, ali bila sam tako nesretna."
Sarandon je kasnije objasnila da je "povjerovala u sliku o sebi koju su stvorili mediji" i dodala kako je to bila velika pogreška. Budući da je bila uvjerena da joj je mjesto među pet finalistica zajamčeno, izostanak s popisa bio je težak udarac za njezino samopouzdanje.