TRENUTNI hrvatski premijer Andrej Plenković je na političku scenu Hrvatske došao s reputacijom iskusnog i izvrsnog diplomata.

Plenković je početkom devedesetih godina zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova - ista je generacija kao Zoran Milanović, Kolinda Grabar-Kitarović, Gordan Jandroković i mnogi drugi, te je svoj diplomatski zanat godinama brusio kao drugi čovjek hrvatske ambasade u Parizu, savjetnik premijerke Jadranke Kosor i zastupnik u Europskom parlamentu.

Imidž iskusnog diplomata Plenković je koristio i u predizbornoj kampanji HDZ-a nakon koje je postao premijer te je njegovo diplomatsko iskustvo jedna od Plenkovićevih ključnih legitimacija u političkoj areni. Stoga je bilo dodatno šokantno kada se jučer Plenković nakon verbalnog duela sa zastupnikom Mosta Nikolom Grmojom prema njemu zaputio preko pola sabornice sa stavom nekoga tko se sprema za fizički napad.

Nediplomatska agresivnost

Cijeli je jučerašnji dan u saboru prošao u znaku žestokih verbalnih obračuna, ali i incidenta koji je izazvao ministar obrane Damir Krstičević, no Plenkovićev nasrtaj u pravcu Grmoje, koji su spriječili drugi zastupnici, svakako je bio kruna tog mučnog dana.

Za komentar smo se obratili iskusnom diplomatu Ivici Maštruku, koji je svojedobno bio i hrvatski ambasador u Vatikanu.

"Plenkovićevo ponašanje u saboru svjedoči o jednoj nediplomatskoj agresivnosti, koja može biti prihvatljiva u političkim nadmetanjima njega kao predsjednika vlade i HDZ-a. No postoji i druga mogućnost, a to je da bude smireniji i odmjereniji, da ne upotrebljava uvredljive izraze i da ne izražava agresiju, nadmoć i bahatost. Takvo ponašanje nije primjereno jednom premijeru. To je moguće u nekim drugim kontekstima, ali ne u raspravi u parlamentu, u kojemu će zastupnici logično pokušati provocirati premijera šaljivim primjedbama s ciljem da ga izbace iz takta. Pravi premijer bi zadržao dostojanstven stav i ne bi prihvaćao takvu borbu doskočicama i uvredama", kaže Maštruko.

"U diplomaciji se može biti blago ciničan, ali ne na način koji bi vrijeđao protivnika"

Također ističe da se ne može sjetiti niti jednog primjera iz povijesti novije diplomacije da je jedan diplomat fizički nasrnuo na drugog.

"To je nezabilježeno, u diplomaciji toga nema. Toga nema ni kada je riječ o verbalnim sukobima, u njima se ne upotrebljavaju riječi koje bi na bilo koji način povrijedile protivnika. Može se biti oštar, pa i blago ciničan, ali to mora uvijek biti izrečeno u formi koja ne vrijeđa dostojanstvo protivnika. U diplomaciji toga nema", kaže Maštruko te dodaje da ostavlja mogućnost da Plenković možda ipak nije krenuo u fizički obračun s Grmojom.

Prisjetili smo se poznate situacije u UN-u kada je tadašnji sovjetski lider Nikita Hruščov cipelom lupao po stolu, no to i dalje nije ekvivalentno Plenkovićevom pohodu na Grmoju jer Hruščov nije krenuo prema američkom ambasadoru unositi mu se u lice.

"Hruščov je na taj način izrazio protest, ali pitanje je može li se reći da je to doista bio diplomatski incident jer se on nije tako obratio nekom drugom predsjedniku države, nego se zadržao na svom mjestu i lupanjem prosvjedovao. To je bio neuobičajen način protesta, ali to je više bila caka za medije i publiku nego ponašanje koje bi ugrozilo suprotnu stranu", objašnjava Maštruko.

Američki signali oko kupovine aviona od Izraela su bili jasni

Pitali smo ga i o Plenkovićevoj jučerašnjoj izjavi koja je zbog svih agresivnih ispada u saboru pala u drugi plan, a u kojoj premijer kaže da "signali nisu bili dovoljno jasni", pritom se referirajući na upozorenja koja je njegova vlada dobivala od Amerikanaca u vezi s komplikacijama s kupovinom borbenih aviona od Izraela.

Kakav je to diplomat koji ne uspijeva razumjeti diplomatske signale iz ambasade druge, prijateljske države?

"Plenković bi to mogao protumačiti na način da poslan signal nije bio takav da bi ga uvjerio u suprotan stav, mogao bi on to dvojako tumačiti. No signal mu je morao biti jasan jer signal i jest bio jasan, dobili su non-paper itd. Svakome tko je u diplomaciji i takvim poslovima bi trebalo biti jasno", tvrdi Maštruko, koji smatra da je Plenković posao nabave aviona očito prepustio ministru obrane Damiru Krstičeviću te je vjerovao njemu i njegovom krugu suradnika.

"Sasvim sigurno je propušteno da se primijeti da od tog posla neće biti ništa ako proizvođač Lockheed Martin ne da suglasnost. Iz svega što je u međuvremeno objavljeno iz te korespondencije, to je potpuno jasno", konstatira Maštruko.

U svakom slučaju, nakon jučerašnjeg dana u saboru jasno je da Hrvatska ima premijera čija legitimacija iskusnog diplomata više ne može biti uvjerljiva niti vjerodostojna. Plenkovićev jučerašnji ispad u pravcu Grmoje se može svakako kvalificirati, ali jedno je sigurno - diplomati se tako ne ponašaju.