HRVATSKA U-21 reprezentacija svladala je Litvu 3:1 i ostvarila bitnu pobjedu na putu prema Europskom prvenstvu. Ono što je još bitnije od rezultata je dojam. Igor Bišćan u mjesec dana napravio je više nego njegov prethodnik u nekoliko godina.

Jednostavno i smisleno kao recept za dominaciju

Rezultat nije realan jer je Hrvatska bila mnogo bolja momčad i zaslužila je pobijediti kudikamo većom razlikom, dok je domaćin zabio gol nakon pogreške i nesporazuma hrvatske obrane, gotovo jedinog na susretu. Hrvatska je igrala jednostavno, ali logične kretnje i jasne podjele uloga stalno su joj donosile pozicijsku prednost nad suparnikom.

Lepinjica se kao zadnji vezni igrač povlačio u fazi napada među stopere. To je omogućilo Bradariću i Šutalu na bokovima da odu vrlo visoko i rašire suparničku zadnju liniju. Istovremeno su Moro i Ivanušec kao veznjaci konstantno išli naprijed i za sobom odvlačili igrače te tako otvarali prostor za Marina i Ćužea koji su s krila neometano ulazili u sredinu i primali loptu na suparničkih 35 metara, s puno rješenja i suigrača u samoj završnici. 

Tek je grozna odluka da se utakmica odigra na umjetnoj travi, kombinirana s velikom kišom, rezultirala time da je tehnički bilo izrazito teško ideje sprovesti u djelo i tako stvoriti veći broj čistih šansi. Bez obzira na to, dojam je sjajan. Hrvatska se kao ekipa pomicala po terenu, kontrolirala je svaki svoj posjed i odlično otvarala opcije za prenijeti loptu u sljedeću fazu napada. Ovako čist i smislen nogomet Hrvatska nikad nije igrala za mandata Nenada Gračana, iako je mladu reprezentaciju vodio šest godina i pritom imao svu silu talenta na raspolaganju.

Rezultat u mlađim kategorijama nije ni izbliza najbitnija stvar i već u sljedećem susretu semafor će možda pokazivati brojke koje ne želimo vidjeti. Ali naznake kulture koju uvodi Igor Bišćan obećavaju jako puno.

Protiv kulture zatvorenosti, protiv skrivanja u igri

Već pri samom formiranju popisa bilo je jasno da je Igor Bišćan u prve dvije utakmice mnogo bolje proučio dostupan kadar. Priliku je dobio (i odigrao vrlo dobru utakmicu) Petar Musa, napadač koji je ove sezone postigao šest golova za Slovan Liberec. Popis je dodatnu dubinu dobio s imenima kao što su Franko Kovačević, Marin Šverko i Dominik Kotarski, koji se nalaze u vrhunskim klubovima i ligama. 

Svi ti mladići nalaze se u osjetljivoj fazi svoje karijere, u kojoj se s malim iskustvom, a velikom konkurencijom nastoje izboriti za poziciju u momčadi jer je to jedini put do napretka. Ne postoji čarobna kugla koja može odgovoriti na pitanje hoće li oni svoj potencijal ispuniti, ali širenje baze talenta do krajnjih granica je nešto što zemlja ovakvih demografskih karakteristika jednostavno mora raditi. Ne smije zbog lošeg skautinga ili nedostatka ikakve volje i truda propustiti niti jednog igrača koji je može obogatiti.

Dodatno, ukazano je povjerenje (između ostalih) i Šutalu, Lepinjici, Đuraseku, Dolčeku, Čolini i Bogojeviću, kao nagrada za dobre partije u HNL-u iz koje se, kao razvojne lige, mora nuditi šansa najboljim mladim igračima. Poziv njima više ne smije biti puko ispunjavanje formalnosti i zadovoljavanje javnosti, a postava koja je sinoć istrčala u Litvi dobar je indikator da je to praksa koju Bišćan namjerava implementirati.

Kod prethodnih izbornika nije trebalo ni gledati nogomet između dva ciklusa da bi se pogodila 24 od 26 imena na popisu. Kultura zatvorenosti dugo je bila teret reprezentaciji koja jedino kroz dinamiku konkurencije može u prvi plan dovoditi igrače koji će sutra igrati i za A vrstu. 

Konačno, ništa od toga ne bi imalo pretjeranog učinka da Bišćanov stožer nema jasnu ideju igre, a samim time i kriterije koje svaki od igrača mora zadovoljiti kako bi se valorizirao njegov napredak. Glavna je odlika vrhunskog sustava, uz to što povećava šanse za povoljniji rezultat, što u njemu nema skrivanja iza floskula ili ispraznih objašnjenja, niti iza "individualnih pogrešaka", na kakva smo se naviknuli kod Gračana. Ključ mlade vrste je baš u tome da zahtjevi u igri moraju postojati kako bi se napravila pozitivna selekcija igrača koji će možda već dogodine nositi seniorski dres. 

Najbolji primjer toga je Nikola Moro. Gurnut je na poziciju osmice na kojoj je demonstrirao da je po igračkoj inteligenciji daleko napredniji od svojeg uzrasta i polako, ali sigurno izrasta u veznjaka koji jednog dana može predvoditi i A vrstu. 

Bišćanova Hrvatska ima igru, jasne kriterije i odgovornost za obavljanje zadaća u igri. I premda je prerano za donošenje zaključaka koji sežu daleko u budućnost, dojam je da Hrvatska u Bišćanu konačno ima čovjeka sposobnog ugraditi kulturu neophodnu kako bi mlada reprezentacija napokon postala ono što treba biti.