KORONAKRIZA mnoge je poduzetnike bacila u očaj, posebno u vrijeme lockdowna tijekom kojeg je najveći dio gospodarske aktivnosti bio zaključan. No dijelu poduzetnika otvorila je i nove poslovne prilike.

Među njima je i 43-godišnja Marijana Marić, vlasnica obrta Januš iz Knina. Poslovanje njezina obrta vezano je uz samouslužne aparate za kavu, odnosno uz njihovo održavanje i servisiranje. Korištenje automata za kavu i prije izbijanja pandemije koronavirusa bilo je uobičajeno i rašireno, a nakon izbijanja pandemije dodatno je dobilo na značaju, budući da isključuje izravan kontakt među ljudima. Drugim riječima, potražnja za kavom iz automata u ovoj je godini neočekivano porasla.

Kafić bez konobara pokazao se kao rješenje za socijalnu distancu u pandemiji koronavirusa

"Prošle jeseni u Vinkovcima smo otvorili prvi samouslužni caffe Januš. To je uobičajeni kafić, ali bez konobara, u kojem se ljudi sami poslužuju iz automata. Tržište ga je vrlo dobro prihvatilo, a nakon što je izbila epidemija koronavirusa, postalo je hit, budući da u njemu nema izravnih kontakata pa se u njemu održavaju čak i poslovni sastanci", objašnjava Marijana za Index.

Sličan kafić otvorila je, dodaje, i u Kninu, a u pripremi je i otvaranje caffea u Splitu.

Upravo u vrijeme karantene naša je sugovornica odlučila otići i korak dalje u svom poslovanju te je u travnju otvorila tvrtku za proizvodnju kave Primo caffe. Sjedište tvrtke je u Kninu, no kavu proizvodi u jednoj pržionici u Zagrebu, u kojoj se, prema njenim receptima, odnedavno proizvodi pet vrsta tog popularnog napitka. Prije nego što je krenula proizvoditi kavu, Marijana Marić je proučavala navike Hrvata u ispijanju kava i došla je do zaključka da se najpopularniji okusi tog napitka razlikuju po regijama. Te je spoznaje odlučila iskoristiti u razvoju biznisa.

Hrvatska u pet okusa kave

"Hrvati su veliki kavopije, no okusi koje preferiraju razlikuju se od regije do regije. Primjerice, na sjeveru i u Slavoniji traži se malo blaža kava, u Zagrebu i okolici uobičajen je espresso malo snažnijeg okusa, dok su u Dalmaciji dominanta dva okusa kave - malo jači i onaj s mlijekom. Tu je još i vending espresso, ali on nije vezan uz određenu regiju. Istru još istražujemo", ističe naša sugovornica.

Kavu zasad na tržište distribuira u veleprodaji, a glavni kupci su kafići. No u Primo caffeu pripremaju se i za maloprodaju, s obzirom na to da pokreću web shop, koji bi trebao profunkcionirati do kraja kolovoza.

Slično je i sa samouslužnim aparatima za kavu. Njihovi su glavni korisnici, kaže Marijana, tvrtke, javne institucije i lokalna samouprava, zatim bolnice, škole i gradilišta. Aparate za kavu imaju, napominje, i na prilično nepristupačnim mjestima, poput gradilišta u planinskim područjima.

Obiteljski biznis

U biznis s aparatima za kavu Marić je krenula 2006. godine, kada je pokrenula obrt Januš. Ipak, kao godinu početka poslovanja uzima 1996. godinu, kada se njezin suprug s ocem počeo baviti aparatima za kavu.

Naša sugovornica smatra da je tržište kave u Hrvatskoj dobra poslovna prilika. U prilog tome, ističe, govore i istraživanja koja pokazuju da više od 80 posto Hrvata dnevno popije barem jednu kavu. I u Hrvatskoj, doduše, kao i u drugim zemljama, postoji nekoliko velikih igrača na tržištu kave, no Marijana smatra kako prostora za nove brendove itekako ima. Tu vidi prostor i za svoju tvrtku.

Pripremaju izvoz u Austriju

Osim u Hrvatskoj, u tvrtki Primo caffe sada analiziraju i mogućnosti izlaska na inozemna tržišta. Zasad im je u fokusu, kaže Marijana, ponajprije Austrija, u kojoj već razgovaraju s potencijalnim poslovnim partnerima.

U njenom obrtu i tvrtki zasad radi četvero zaposlenika. U tu brojku ne ulaze radnici u zagrebačkoj pržionici, što je zasebna tvrtka. Cilj joj je da u srednjoročnom razdoblju postane jedna od značajnijih tvrtki na hrvatskom tržištu kave, koja će zapošljavati 50-ak radnika. Tvrtku s više zaposlenih naša sugovornica ne bi htjela jer smatra da se u njoj gubi mogućnost razvoja kvalitetnih međuljudskih odnosa, a što smatra jednim od ključnih faktora u razvoju poslovanja.

"Na tvrtku sam uvijek gledala kao na veliku obitelj. Važni su dobri odnosi među ljudima", poručuje Marijana.

Posluje u Zagrebu i Splitu, ali ne želi napustiti Knin

U daljnjem razvoju poslovanja računa i na novac iz fondova EU. Tijekom lockdowna njena je tvrtka koristila vladine potpore za očuvanje radnih mjesta, no pravo na njih više nema. Ističe i kako posluje s dobiti.

Posebnu pozornost posvećuje gradu u kojem živi. Kaže da funkcionira na relaciji Knin - Split - Zagreb, no iz Knina nikada nije željela otići.

"Želim da Knin bude bolje mjesto za život nego što je danas. Tu živi moja obitelj, tu je moj muž i moje troje djece. Zato nastojim pomoći gradu u kojem živim i kojeg volim koliko to mogu. Uglavnom je to kroz korištenje usluga lokalnih stručnjaka", zaključuje Marijana.