PRIJE nekoliko tisuća godina Egipćani su svoje mrtve pokapali u drvenom gradu mrtvih - Sakari. Kako bi zaštitili grobove svojih najbližih od krađe, na zidove grobnica znali su ispisati takozvano prokletstvo. Arheolozi su nedavno otvorili neke od takvih "zaštićenih" sarkofaga.

Veliko drevno groblje Sakara smješteno je oko 30 km južno od suvremenog Kaira. U njemu se nalazi najstarija sačuvana stepenasta piramida na svijetu, zbog čega je 1979. godine upisano u UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Drevni svećenici stavljali su preminule u drvene ljesove ukrašene hijeroglifima. Zatim su sarkofazi bili zapečaćeni i pokopani u grobnicama koje su se nalazile iznad ili ispod razine pijeska.

Arheolozi su na tom području tijekom posljednja tri mjeseca otkrili 160 sarkofaga s ljudskim mumijama koje planiraju u budućnosti izložiti u muzejima diljem Egipta. Nekoliko njih su i otvorili kako bi pregledali njihov sadržaj.

Što kažu prokletstva u grobnicama?

Stručnjaci su kazali kako su na nekim zidovima grobnica u Sakari ispisane psovke koje upozoravaju uljeze.

Egiptologinja Salima Ikram s Američkog sveučilišta u Kairu bavila se analizom nekih mumija životinja koje su prošle godine nađene u Sakari. Objasnila je za Business Insider da upozorenja u grobnicama gdje su pokopane mumije ljudi većinom služe kako bi odvratila uljeze od krađe.

"Ta upozorenja uglavnom navode da ako u grob uđe nečista osoba, onda vijeće bogova ima pravo kazniti prekršitelja i zavrnuti mu vrat poput guske", rekla je Ikram.

Prokletstvo koje je citirala arheologinja pronađeno je u grobnici vezira Ankhmahora, faraonovog službenika koji je živio prije više od 4000 godina za vrijeme 6. egipatske dinastije.

Ankhmahor je pokopan u mastabi: nadzemnoj grobnici u obliku pravokutne kutije. Slične mastabe građene su po cijelom Egiptu i u blizini piramida u Gizi te su bile standardni tip groba u preddinastičkom i ranom dinastičkom razdoblju. Mastaba dolazi od arapske riječi za klupu, jer izdaleka izgleda kao klupa od opeke (slika dolje).

Kada bismo ugrubo preveli prokletstvo kojem je bila namjena da zaštiti Ankhmahorovo vječno prebivalište, pročitali bismo upozorenje da će sve što netko "učini mojoj grobnici, biti učinjeno i njegovom posjedu". Prokletstvo također upozorava da je vezir bio upućen u magiju i tajne čarolije i da će "nečiste" uljeze ispuniti "užasom gledanja duhova".

Ako bi netko bio uhvaćen u krađi grobnice višeg dužnosnika, vjerojatno je bio premlaćen ili mu je bio odrezan nos, kazala je Ikram.

S druge strane, u Ankhmahorovoj grobnici postoje i poruke za one s čistim namjerama. U njima se navodi da će ih vezir zaštititi na dvoru Ozirisa, gospodara egipatskog podzemlja. Drevni Egipćani su vjerovali da Oziris sudi mrtvim dušama prije nego što prijeđu u zagrobni život.

Arheolog koji je umro čudnom smrću

Zapisi pronađeni u grobnicama poput Ankhmahorove pomalo podsjećaju na prokletstva iz horor filmova u kojima arheolozi koji otvore zapečaćenu grobnicu ili sarkofag završe mrtvi, odnosno postanu žrtve prokletstva.

Iz tog razloga neki lokalni stanovnici nisu htjeli prisustvovati otvaranju sarkofaga koji su bili zatvoreni više od dva tisućljeća.

I Ikram smatra da postoji neki rizik kada se rukuje s mumijama, mada ona pritom misli na ovosvjetovna bića poput drevnih mikroba ili gljivica.

"Ako ljudi nose rukavice i maske, sve bi trebalo biti u redu", rekla je.

Vjerovanje da bi u grobnicama moglo biti opasnih patogena djelomično potječe i od priče o slavnom arheologu Howardu Carteru koji je 1922. otkopao grobnicu kralja Tutankamona. Naime, član njegove ekspedicije George Herbert umro je neobičnom, iznenadnom smrću samo šest tjedana nakon što su otvorili kraljevsku grobnu komoru.

No daljnja istraživanja pokazala su da je Herbert umro od trovanja krvi nakon uboda zaraženog komarca.

Ako neki još uvijek sumnjaju u to da je Herbert umro zbog prirodnih uzroka, treba napomenuti da na zidovima Tutankamonove grobnice nije bilo prokletstva i da je Carter preminuo 20 godina nakon svog velikog otkrića.