AKO ŽELITE graditi karijeru u Hrvatskoj, samo pogledajte odnos države prema brigadiru Selaku. Ništa više partijski uhljebi, ljudi ograničenih znanja, uske inteligencije i karijere građene na stranačkoj iskaznici ne mrze od ljudi koji znaju, umiju i još govore istinu. Stoga i nije čudo da brigadir Selak nije pozvan na proslavu događaja u kojem je sam bio jedan od dvojice sudionika – prelijetanja dva MIG-a iz Srbije u Hrvatsku prije 30 godina.

Sjetimo se, prije 30 godina, u svibnju 1992., piloti Ivica Ivandić i Ivan Selak (osobno su bliski prijatelji) preletjeli su iz Srbije u Hrvatsku s dva MiG-a ondašnje JNA. Bila je to dugo planirana, u svakom slučaju opasna i izvrsno izvedena akcija kojom je Hrvatska uz dva vrhunska pilota dobila i dva lovačka aviona koja su uključena u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Trećina Hrvatske je tada bila okupirana, prosječna plaća je bila pala na dvjestotinjak maraka (onima koji su imali sreće da im se firma nije raspala), a Hrvatska je uz svoje prognanike morala brinuti i za brojne izbjeglice iz BiH. Vijest da su došla dva pilota i to s ispravnim avionima koji se uključuju u aktivnu obranu Hrvatske – bila je jedna od onih vijesti koje podignu moral cijele nacije.

Nakon što je Ivandić sletio na Resnik, a Selak na Pleso, zrakoplovi su im nazvani Osvetnik Vukovara i Osvetnik Dubrovnika te su postali dio prve lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Proslava bez Selaka

Na 30. godišnjicu samog događaja MORH je organizirao proslavu preleta pukovnika Ivandića, pri čemu na samo događanje nisu pozvali brigadira Selaka. Dali su i glupavo objašnjenje zašto Selak nije pozvan: "Otkrivanjem eksponata MiG-a 21 u vojarni "Knez Trpimir" pored aerodroma Split, Oružane snage, odnosno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo željelo je dati obol pukovniku Ivici Ivandiću koji je preletio s aerodroma Ponikve pokraj Užica u Srbiji na aerodrom Split."

Napomenuli su kako je MiG kojim se obilježava prelet brigadira Ivana Selaka postavljen na ulazu u vojarnu "Pukovnik Marko Živković" na Plesu.

Jasno je da je priopćenje MORH-a ono što bi Ameri rekli – bullshit. Nepozivanje brigadira Selaka je osobna osveta ministra obrane Banožića ili nekog njegovog uhljeba. Ministar Banožić je, podsjetimo, onaj lik koji bez HDZ-ove knjižice politički i profesionalno ne bi ni postojao.

Selak je čovjek koji zna svoj posao – i govori što misli

Brigadir Ivan Selak je čovjek koji zna svoj posao – bio je vrhunski pilot u onoj državi, preletio je s avionom i nastavio dugu i uspješnu karijeru kao pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sudjelovao je u oslobađanju Hrvatske, u borbenim akcijama, a ostao aktivan i dugo poslije rata.

Kada smo počeli vježbati s Amerikancima, upravo je Selak bio jedan od onih koji su na vježbama 2002. godine koristeći maksimalne mogućnosti već zastarjelog MiG-a pokazali Amerima kako taj avion u pravim rukama i dalje može biti učinkovit.

Poslije je bio probni pilot HRZ-a. Godine 2012. je sigurno prizemljio MiG-21 u dvosjed varijanti, kojemu je u letu otpao poklopac stražnje kabine. Dvije godine kasnije mu se na probi MiG-a ugasio motor, no uspješno ga je pokrenuo i sigurno spustio avion.

No, brigadir Ivan Selak nikada nije bio "yes-man", onaj koji samo sluša i klima glavom. On je čovjek koji puno zna, koji ima iznimnu praksu i koji otvoreno govori o problemima. A to političari ne vole. Realno, niti jedna kategorija naših političara ne voli ljude poput Selaka, a kako dolaze na vlast sve veći i veći bezveznjaci, to je animozitet prema Selaku sve veći.

Politika ne voli Selaka jer je stručan i kaže što misli

Sada smo došli i do nepozivanja na događaj u kojem je upravo Selak izravno sudjelovao – da se ministar Banožić ne bi osjetio "iznenađen i uvrijeđen". Brigadir Selak je opravdano ismijao mnoge gluposti koje je ministar Banožić izvalio, zadnju onu da je sovjetski dron koji je pao na Jarunu imao bombu od 120 kila – što bi, da je istina, bilo negdje u razini bojeve glave rakete Neptun koja je na dno poslala raketnu krstaricu Moskvu.

Politika ne voli Selaka – čovjek je stručan i kaže što misli i to što kaže je argumentirano. Zato je i otišao u mirovinu kao brigadir; nije mu kod umirovljenja, što je uobičajeno, dan viši čin. Ako netko zaslužuje čin generala – to je Selak.

Hrvatska je država koja uzdiže ulizice i uvlakače bez karaktera

Ako mislite da se ova crtica s nepozivanjem Selaka ne tiče vas osobno, porazmislite opet – u Hrvatskoj je država glavni financijer i glavni naručitelj. Za svaku djelatnost vam treba hrpa dozvola, hrpa papira i hrpa raznih rješenja.

Čak i da radite u privatnoj firmi, hoće li u ovakvoj Hrvatskoj bolje napredovati onaj koji zna i umije ili onaj koji je slizan s vlašću, nećak nekog utjecajnog, osoba bez CV-ja osim stranačkog i rodijačkog? Hoće li napredovati sposoban ili ulizica? Čovjek s karakterom koji kaže ono što je ili uvlakač koji govori samo ono što oni iznad vole čuti?

Realno, simbol ove Hrvatske danas je ministar Mario Banožić i njegov krhki karakter podržan partijskom knjižicom. I zato je Hrvatska upravo ovakva kakva je – zemlja bez napretka iz koje se iseljava. Zemlja u kojoj se jedan Selak briše iz povijesti, a mnogi drugi stručnjaci koji u znanju i nastupu imalo podsjećaju na Selaka, izguravaju, umanjuju ili tjeraju vani.

Možda je na kraju i bolje da Selaka nisu pozvali, neka se potpuno ogole i neka svima bude jasno da uz sitne duše naših političara mogu biti samo uvlakači i ulizice. Selak je ipak predstavnik jedne druge Hrvatske, one koja stvara, radi, zna i koja otvoreno kaže što misli, pa slagali se s njim ili ne – sve je stvar otvorenog i argumentiranog razgovora.

Čitamo danas i kako se predsjednik Zoran Milanović opet svađa s ministrom Banožićem. Pa evo i jedan konkretan prijedlog za predsjednika – kako je među onih par ovlasti koje su mu ostale od nekadašnjih kraljeva i careva i dodjela odlikovanja, predlažemo mu da brigadiru Selaku dodijeli jedan od veleredova Republike Hrvatske. Neka dodijeli odlikovanje u ime svih nas koji cijenimo brigadira Selaka, njegovo znanje i rad, koji upravo i cijenimo Selaka radi njegove iskrenosti i rječitosti.

A vama svima na znanje – u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj radišnost, znanje i rječitost, karakteristike jakih karaktera i ispravnih ljudi, upravo je to ono što vlast ne da ne voli nego otvoreno mrzi. U ovoj i ovakvoj Hrvatskoj najbolje prolaze uvlakači i ulizice s partijskim knjižicama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala