GEOGRAF i speleolog Speleološkog društva Underground iz Umaga, Andrea Deklić, otkrio je nedavno prvo nalazište stopa dinosaura na istočnoj obali Istre.

"Nalazište je otkriveno u proljeće ove godine kada sam sa suprugom i kolegicom šetao zapadnom obalom raškog zaljeva između lokaliteta Sveti Mikula i uvale Kalavojna. U jednom trenutku u daljini sam ugledao plohu s mnogo rupa koje se pravilno prate u nizu", ispričao je Deklić za Glas Istre.

"U istom trenutku pomislio sam da se radi o mogućim fosiliziranim tragovima otisaka dinosaura i spustio se do lokacije gdje sam imao što vidjeti. Ploha s više od 200 okruglasto-eliptičnih tragova poredanih u nekoliko nizova", dodao je.

Dinosauri sauropodi

Deklić je odmah fotodokumentirao nalaz i fotografije poslao Aleksandru Mezgi s Geološkog odsjeka zagrebačkog PMF-a. Mezga je pri svom prvom sljedećem dolasku u Istru obišao lokalitet i zaključio da se radi o tragovima dinosaura roda sauropoda, četveronožnih biljojeda.

No, da bi sa stopostotnom sigurnošću potvrdili da se radi o tragovima dinosaura, trebalo je laboratorijski analizirati uzorke stijena. Za taj zadatak bili su kontaktirali Vlatka Brčića i Ninu Trinajstić s Hrvatskog geološkog instituta.

"Kada su stigli prvi rezultati laboratorijskih analiza prikupljenih uzoraka, potvrđeno je da se radi o stijenama nastalim u doba kada su Zemljom koračali dinosauri, konkretnije epohe gornje krede, starosti oko 90 milijuna godina", kazao je Deklić.

"Istarski poluotok je najbogatije područje Hrvatske s fosiliziranim ostacima dinosaura. Od 24 službena nalazišta na području Hrvatske, 21 se nalazi na području Istarske županije, od kojih su najpoznatiji oni na Brijunskim otocima i Kamenjaku", rekao je.

"Posebni paleontološki rezervat Datule-Barbariga nalazi se u podmorju ispred danas poznatog autokampa Mon Perin na baljanskoj obali. Tamo je početkom 90-ih pronađeno više fosiliziranih koštanih ostataka dinosaura roda sauropoda", podsjeća Deklić.

Znanstvena vrijednost

Većina nalazišta nalazi se na samoj obalnoj liniji i pod direktnim su utjecajem prihodnih procesa - mora, valova i morskih mijena koje sigurno i sporo degradiraju očuvanost samih nalazišta i fosilnih ostataka koji se na njima nalaze. Međutim, struka tvrdi da su najveće ugroze ipak ljudske djelatnosti, pogotovo turizam.

"Zbog turizma, pogotovo u Istri, mijenjaju se konfiguracije obale nasipavanjem i betonizacijom, što osim uništavanja georaznolikosti uništava i bioraznolikost priobalnog područja, što dugoročno nije dobro po okoliš. Geobaština jednom kad se uništi, ona je nepovratno izgubljena", ističe Deklić.

"Važnost takvih lokaliteta ponajprije je znanstveno-obrazovnog karaktera, jer su takve pojave iznimno rijetke i govore nam o geološkoj prošlosti naših prostora. Kada su nastali ti tragovi, područje Istarskog poluotoka je bilo mnogo južnije nego danas, spojeno s današnjim apeninskim poluotokom i predstavljalo je poveznicu između nekadašnjeg kopna današnjeg Afričkog i Europskog kontinenta", objasnio je.

"S druge strane, izgled okoliša bio je nalik današnjim Bahamima, konkretnije mnogo toplija klima, mnoštvo otoka i priobalnih laguna te bogata i gusta vegetacija. U svijetu takva nalazišta često budu strogo zaštićena i valorizirana kao geoturistička i geoedukativna destinacija", dodao je.

"Istra, osim mora, ima sve predispozicije da postane jedna velika i regionalno važna geoturistička destinacija koja godišnje može privući veliki broj posjetitelja koji prirodu neće uništavati, već poštovati i njenoj se jedinstvenosti diviti", zaključio je Deklić.