Slovenija godišnje gubi 13.000 radnih mjesta u klasičnoj industriji

13:16, 06. siječnja 2005.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U KLASIČNIM industrijskim granama poput proizvodnje obuće, tekstila, prehrambenih proizvoda i u drvnoj industriji u Sloveniji je u zadnje dvije godine preko stečajeva i rješenja o tehnološkom višku bez posla oko 26.000 radnika.

Riječ je o pojavi sa širim društvenim posljedicama iako stručnjaci i vladini statističari ne vjeruju u "crni scenarij" na koji je prije dvije godine upozorila skupina ekonomista.

"Podaci za sada nisu alarmantni", izjavila je za Delo od četvrtka Sonja Pirher iz državnog zavoda za zapošljavanje, dok analitičar u vladinom uredu za makroekonomiju Tomaž Kraigher tvrdi da nema podataka o nagloj promjeni trenda gubitka radnih mjesta.

U 2003. godini zbog stečajeva i tehnološkog viška zaposlenih radna mjesta izgubilo je 13.000 zaposlenih, a u 11 mjeseci prošle godine nešto preko 12.000.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Skupina slovenskih ekonomista u studiji koja je napravljena 2003. godine upozorila je da bi u slučaju neaktivne politike prema radno-intenzivnoj industriji i tvrtkama u teškoćama posao moglo izgubiti najmanje 27.000 ljudi, a prema "crnom scenariju" i do 45.000.

Jedan od autora studije, poznati makroekonomist Janez Prašnikar, upozorio je da se je samo broj zaposlenih u tekstilnoj industriji od 1995. do 2001. godine smanjio na trećinu - sa 18.500 na 13.000.

Novi premijer Janez Janša val stečajeva s kraja prošle godine popratio je riječima da gubitak radnih mjesta u nekonkurentnim poduzećima neće biti moguće zaustaviti, no vlada bi morala biti oprezna u najavama i ne pasti u zamku "proročanstava koja se ispunjavaju sama po sebi" jer bi socijalni troškovi za državu i posredni gubitak mjesta u uslužnim djelatnostima mogli djelovati šokantno, ocjenuju slovenski ekonomisti opasnost nastavka trenda "deindustrijalizacije" koja se obično tumači nekonkurentnošću nekih grana, građenjem nove ekonomske strukture temeljene na znanju i dodanoj vrijednosti, europskim restrikcijama u dodjeli subvencija, te restrikcijama koje će država imati zbog preuzimanja eura u slijedeće dvije godine.

Na odluke menadžera i vlasnika utječu naime i izjave vodećih političara, pa se najavama kako je propadanje nekih sektora neizbježno može napraviti nepopravljiva šteta koju će u prvi mah osjetiti nerazvijeniji krajevi i sredini čiji je društveni rast do sada bio temeljen upravo na "neperspektivnim" industrijskim djelatnostima, a ne na zapošljavanju u upravi, trgovini i uslužnom sektoru, karakterističan za nekoliko vodećih urbanih centara.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.