Lovac na pizze u Nizozemskoj jedva dobio stol: Razmišljao sam da se bacim pod autobus
Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu, a danas vam piše o nizozemskoj nNei.
U zadnje sam dvije godine počeo pratiti europske top liste najboljih pizzerija, prvenstveno talijanskog portala 50toppizza.it. Budući da volim putovati, odlučio sam posjetiti što više pizzerija s te liste, a za svaki od tih posjeta veže me i poneka mala anegdota.
nNea je rezervirana po dva mjeseca unaprijed
Nedavno smo odlučili posjetiti Amsterdam i otići u nNeu, najbolju nizozemsku pizzeriju vrlo čudnog imena koja se već godinama nalazi u samom vrhu spomenutih top lista. Čim smo saznali točne datume svog putovanja, pokušali smo rezervirati stol. Međutim, iako smo zvali mjesec dana ranije, to nam nije uspjelo.
Ispričali su nam se jer ne mogu primiti našu rezervaciju budući da su popunjeni i do dva mjeseca unaprijed. Međutim, dali su nam malu nadu rekavši kako uvijek imaju mali broj slobodnih stolova za "walk in" goste. Poput mnogih europskih pizzerija u Belgiji, Francuskoj i Nizozemskoj, nNea ima pomalo čudno radno vrijeme, radi samo od 17:30 do 22:30.
Mi smo se pojavili samo par minuta poslije pola šest i već su svi stolovi bili zauzeti. nNea ima i desetak stolica za velikim šankom, koje su isto bile zauzete. Pokušali smo nagovoriti konobara da nam pronađe stol, ali je rekao kako nas je previše. Naime, bilo nas je sedmero, a od slobodnih walk in stolova imali su samo jedan, za dvije osobe.
Izašli smo, a ja sam razmišljao o tome da se bacim pod prvi autobus ili skočim u obližnju rijeku Amstel
Nisam se ni snašao, a Ivana, moja partnerica, vratila se u pizzeriju. Prepričala mi je kasnije razgovor s konobarom.
- Dobar dan!
- Dobar dan, opet vi!?
- Molim vas, trebamo stol! Dajte nam samo jedan stol…
- Razumijem Vas, ali stvarno…
- Pogledajte van! Samo pogledajte kroz izlog na ulicu! Što vidite?
- Mislite na onog čudnog lika s luđačkim pogledom u očima koji se naslonio glavom na staklo, gleda unutra i plače?
- Da, da! Dajte nam stol iz sažaljenja.
- Prema njemu!?
- Ne, ne, prema meni! Ja moram živjeti s njim.
I tako smo dobili stol. Na ulici ispred pizzerije. Ne šalim se!
Srdačni nam je konobar složio stol na ulici ispred pizzerije. Donio je odnekud stolice, spojio dva mala stola… Totalni spektakl! Isprobali smo sedam različitih pizza i shvatili zašto je nNea na svim top listama u samom vrhu.
Tijesto je savršeno, pravo napoletansko s izdignutim prozračnim rubovima i tankom i mekanom sredinom koja je istovremeno i hrskava. Nadjevi su kvalitetni, neopisivo dobri, a doslovno nas je zapuhnuo miris sastojaka kad su se pizze pojavile na stolu iako smo se nalazili na ulici.
Izbor pizza je uistinu velik, a kombinacije sastojaka pomalo nestvarne. Oduševila nas je Carne alla pizzaiola, pizza sa sporo kuhanom govedinom i dimljenom scamorzom. Zanimljivo je da su nam sve pizze, njih sedam, poslužene u isto vrijeme, doslovno u par sekundi.
nNea jako pazi na to da svi gosti naručena jela dobiju istovremeno, što je ponekad teško izvedivo kad imaš gužvu u lokalu i veliku narudžbu za istim stolom.
A onda malo iznenađenje
Ova pizzerija servira i škare za rezanje pizze. Prave pravcate velike škare. Upravo je to ono o čemu sam mnogo puta pisao i ulazio u rasprave. Naime, svi vrhunski picajoli tvrde kako se napoletana jede na samo jedan ispravan način, tako da se izreže na četiri ili šest manjih trokuta koji se onda uzmu u ruku, presaviju i jedu poput sendviča, od sredine prema rubu.
Meni je osobno to najdraži način i uvijek tako jedem iako znam dosta onih koji pizzu jedu klasičnim priborom za jelo. Uostalom, neka svatko jede onako kako njemu najviše odgovara. Škare za rezanje pizze dobili smo još jedino u osječkom Pepeu, a lički Ruspante vam uz pribor za jelo servira i mali originalni rezač za pizzu.
I za kraj cijene
Amsterdam je za naše prilike poprilično skup, a nNea je vrhunska pizzerija, pa su i cijene u usporedbi s našima poprilično paprene. Margherita je 10.50 eura, većina je pizza između 16 i 19 eura, a nama najbolja Carne alla pizzaiola je jedna od najskupljih i košta 20.50 eura.
Očito je da to mnogima nije skupo budući da je u nekih sat vremena, koliko smo sjedili ispred nNee, barem tridesetak gostiju vraćeno s ulaza jer nisu imali rezerviran stol.
Zaista je teško ovu pizzeriju usporediti s nekim mjestima koja se isto tako nazivaju. Atmosfera, ambijent, profesionalno osoblje, vrhunska usluga, obična voda u velikim originalnim bocama koja se ne naplaćuje, savršeno tijesto, neopisivo dobri nadjevi, dodatni začini…
Nema propusta, nema šibicarenja gostiju, pazi se na svaku sitnicu. nNea je sasvim zasluženo u samom vrhu svih mogućih europskih i svjetskih top lista. U biti, nNea nije u vrhu, nNea je vrh.