RAT U UKRAJINI je katalizator mnogih geopolitičkih promjena, a s tim nužno idu i globalne ekonomske promjene. Većina stvari koje se odvijaju zadnjih godinu dana nije novost, ali je to razdoblje obilježilo naglo ubrzavanje po pitanju preslagivanja globalnih gospodarskih, političkih i ostalih interesnih odnosa.

Jedna od značajnijih stvari je energetsko odvajanje EU od Rusije, što spada u jednu od neočekivanih promjena. Desetljećima je stvarana energetska povezanost u kojoj su države Europe gradile svoja gospodarstva na uvozu relativno jeftinih energenata iz Rusije (nekada SSSR-a). Ipak, nagli prekid tog savezništva iz interesa EU je relativno dobro prebrodila.

U tom procesu se prilagođavala i Rusija, tražeći nova tržišta za svoje sirovine i nove partnere za održavanje međunarodnog utjecaja. U većoj mjeri ih je i pronašla, u Kini i Indiji. Iako te zemlje većinom balansiraju u svojim službenim stavovima o ratu u Ukrajini, jasno je da trgovinski i politički surađuju s Rusijom. 

Zemlje BRICS-a javno zagovaraju rušenje dolara već godinama

To je "brak" iz interesa i nužnosti jer se i Kina osjeća ugroženo zbog politika koje prema njoj zadnjih godina vode SAD, EU, Australija, Japan i slične države. Pitanje Tajvana i Južnog kineskog mora, spor oko otoka Senkaku s Japanom i tehnološko-ekonomski rat oko mikročipova s SAD-om su od nacionalne važnosti za Kinu, pa pokušava izgraditi mrežu savezništava da bi mogla jače utjecati na njih.

Zbog rasta potreba Rusije i Kine u zadnje vrijeme se sve više govori o revitalizaciji ideje organizacije BRICS-a (u kojem su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička republika). Ona nikada nije nestala, institucije stvorene tom suradnjom postoje više od desetljeća, ali zadnjih godina se na nju pomalo zaboravilo. Geopolitičke okolnosti su je vratile u fokus javnosti.

Jedan od ciljeva je "rušenje" dolara kao najvažnije svjetske valute, tj. valute kojom se najviše plaća u međunarodnoj trgovini, u kojoj se drži najviše međunarodnih rezervi i kojoj se općenito najviše vjeruje na svijetu.

Uspostava novog svjetskog "monetarnog poretka" se kao cilj BRICS-a jasno komunicira od summita 2009. u Rusiji. Po tom pitanju do sada nije bilo puno pomaka, ali se ideja ponovno pojavila nakon uvođenja sankcija Rusiji i većeg povezivanja te države s Kinom.

Dakako, prvi preduvjet da BRICS stvori novu valutu koja će zamijeniti dolar je da njihova gospodarstva budu dovoljno jaka. U tome se bilježi velik napredak, ali je realno njegov nosilac isključivo Kina. Ali velika ekonomija nije dovoljna za stvaranje glavne svjetske valute.

Rusija je bila dio G7, ali je izbačena

S obzirom na to da je danas svojevrsna konkurencija kolektivnom Zapadu (SAD, EU, Australija, Novi Zeland, Japan i Azijski tigrovi), ironija je u tome što je početna ideja BRICS-a nastala upravo u SAD-u. 2001. je Jim O`Neill, tadašnji šef Odjela za upravljanje imovinom Goldman Sachsa, u izvješću pod nazivom "Izgradnja bolje globalne ekonomije BRIC-a" prvi put iskoristio termin.

BRIC je akronim imena Brazila, Rusije, Indije i Kine. Kasnije je dodavanjem Južne Afrike nastao BRICS. Osim što je prognozirano da će navedene zemlje zauzimati sve veći dio globalne ekonomije, predloženo je da se organizacija G7, koja uključuje SAD, Japan, Njemačku, Italiju, Francusku, Kanadu i Ujedinjeno Kraljevstvo, reformira tako da se iz nje izbace dvije države iz Europe, a zamijene ih dva predstavnika BRIC država.

Ideja ikada nije zaživjela, a jedina članica koja je kasnije dodana je EU, kao članica koja se ne broji. Upravo je UK pozvao EU da se priključi klubu.

Jedina od BRIC zemalja koje su bile članice G7 je Rusija. 1997. zbog ulaska Rusije je skupina preimenovana u G8. 2006. je čak skupština G7 održana u ruskom Sankt-Peterburgu, a domaćin je bio Vladimir Putin. Zbog aneksije Krima 2014. Rusija je izbačena.

Tijekom vremena su G7 i BRICS postali konkurentske organizacije, prva je predstavljala razvijene zemlje liberalne demokracije, a druga zemlje u razvoju s upitnom kvalitetom demokratskih institucija. Odnos između njih varira između suradnje i napetosti, ali su institucionalno i politički previše različite da bi mogle usuglašavati stavove.

Ekonomija država BRICS-a je prvi put veća nego ona država G7?

Zbog sukoba u Ukrajini i tihe podrške koju Kina daje Rusiji rasprava o BRICS-u se vraća u fokus. Tome je pridonijela i vijest da su kolektivno zemlje BRICS-a 2022. prvi put u povijesti prešle udio zemalja G7 u svjetskom BDP-u.

Na to se gleda kao uspon multipolarnog svijeta u kojem će međusobno koegzistirati više centara moći. Podatak o udjelu u BDP-u nije kriv, ali je priča kompliciranija nego što na prvu izgleda.

Kao prvo, postoji više vrsta BDP-a, ovisno o tome kako se mjeri, što se mjeri i s kojim ciljem. Podatak o tome da su zemlje BRICS-a prestigle G7 po udjelu u svjetskom gospodarstvu je istodobno točan i netočan.

Govori se o BDP-u prema paritetu kupovne moći (PPP), kojim se korigira mjera veličine gospodarstva zemalja (BDP) s razlikama u cijenama i različitim valutama. Temeljna pretpostavka glasi da je cijena svih stvari u svijetu ista, bez obzira na mjesto.

Nema transakcijskih troškova, nema trgovinskih barijera, nema razlika u kvaliteti, u svakoj zemlji se kupuju iste stvari, porezi su isti itd. Puno nerealnih pretpostavki, ali ipak se može koristiti kao jedan od pokazatelja odnosa među državama.

Prema njemu, ekonomije BRICS zemalja su 2022. prvi put u povijesti postale veće od ekonomija G7 zemalja. BRICS čini 31.59 posto ukupnog svjetskog BDP-a, a G7 30.39 posto. Važna napomena, prema ovakvom izračunu u G7 se ne ubraja cijela EU, nego samo države članice G7 (Njemačka, Francuska, Italija).

Ali ako pogledamo sve zemlje kolektivnog Zapada, koje politički i institucionalno nalikuju jedna na drugu te su osudile agresiju Rusije na Ukrajinu i uvele nekakav oblik sankcija, onda one čine 41.79 svjetskog BDP-a. To vrijedi za izračun po paritetu kupovne moći, koji umanjuje razlike između razvijenih i nerazvijenih.

Stvarne tržišne cijene pokazuju drugačiju sliku

Gledano po BDP-u u trenutnim cijenama, koje nisu korigirane za tečaj i razliku u cijenama, te nema pretpostavke o istoj potrošačkoj košarici, kvaliteti proizvoda i cijenama u cijelome svijetu, priča je drugačija.

Udio BRICS-a u svjetskoj ekonomiji prema čisto tržišnim cijenama je 25.84 posto, a većina otpada na Kinu (18.04 posto). Udio G7 zemalja je 42.87 posto, a 24.65 posto je udio samog SAD-a. Razvijene zemlje, koje su praktički sve osudile agresiju Rusije na Ukrajinu i uvele sankcije, čine čak 56 posto ukupnog svjetskog BDP-a.

SAD je još uvijek najveće tržište na svijetu

I BDP izražen tržišnim cijenama (nominalni) i BDP korigiran za paritet kupovne moći (PPP) imaju svoju korisnost. Primjerice, za usporedbu standarda među državama korisniji je BDP PPP, a za veličinu i važnost tržišta je važniji nominalni BDP.

Valutama se ipak međunarodno trguje i tečaj je definitivno faktor u međunarodnoj razmjeni. Stvari kao kvaliteta proizvoda, transakcijski troškovi, različite potrošačke košarice itd. se ne mogu u potpunosti zanemariti.

Najveće je tržište na svijetu, mjereno ukupnom potrošnjom kućanstava i države, SAD. Vrijedi 19.26 trilijuna dolara godišnje, više od cijelog zajedničkog tržišta zemalja BRICS-a (14.72 trilijuna dolara godišnje). Zajedno tržište SAD-a i EU (12.55 trilijuna dolara) vrijedi trostruko više od tržišta Kine (9.63 trilijuna dolara) i dvostruko više od ukupnog tržišta BRICS-a.

Kineski građani i kompanije su zaduženiji nego građani i kompanije SAD-a i EU

Može se primijetiti da veličina ekonomije BRICS-a uglavnom leži u Kini, 60-70 posto, ovisno o tome gleda li se prema nominalnom BDP-u ili korigiranom za paritet kupovne moći (PPP). Ona pak još nije dosegla razinu standarda razvijenih zemalja, nego jednostavno činjenicom da ima 1.4 milijarde stanovnika dominira BRICS-om i svijetom.

Ono što Kinu zabrinjava, osim velikih demografskih problema koji su se pojavili, činjenica je da se radi o jako zaduženoj ekonomiji s obzirom na stupanj razvijenosti. Privatni dug, što je dug stanovništva i kompanija, jednak je 193.59 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP). U SAD-u iznosi 159.12 posto BDP-a, a u EU 155.29 posto.

Ekonomija Kine je već prezadužena, a to je problem jer znači da će se puno teže ostvarivati ekonomski rast. Davno su prošli dani kada su ostvarivane dvoznamenkaste godišnje stope rasta (zadnji put 2010.). U 2022. je zabilježeno samo 3 posto rasta, a ciljana stopa rasta koju je postavila Komunistička partija za 2023. je 5 posto.

Kina je jedini uspješan dio BRICS-a

BRICS kao takav je previše heterogen da bi zajednički mogao nastupati. Nije ni postojao ni blizu toliko čvrst konsenzus kao kod razvijenih država kolektivnog Zapada (SAD, EU, Australija, Novi Zeland, Japan i Azijski tigrovi) po pitanju ruske okupacije Ukrajine.

Postoje i razna otvorena pitanja, puno ozbiljnija nego između zemalja G7 ili ostalih razvijenih zemalja. Sporadično izbijaju pogranični sukobi između Kine i Indije, na granici koja je duga 3.5 tisuća kilometara. Svaka strana drži nekoliko desetaka tisuća vojnika blizu sporne granice, a od početka 2020. na svakoj strani je poginulo nekoliko desetaka vojnika u tim sukobima.

Upravo je Indija drugo najveće gospodarstvo BRICS-a i potencijalna ekonomska sila u nastajanju. Iako se od 2001. predviđa veliki gospodarski uzlet BRICS-a, jedini stvarni uspjeh je ostvarila Kina. Brazil, Rusija i Južna Afrika su u dugogodišnjoj ekonomskoj stagnaciji.

Želje o uspostavi nove međunarodne valute koja bi konkurirala dolaru, otvoreno najavljivana još od 2006., još uvijek je neostvariva. Doduše, na njenoj realizaciji se nije nikada ni ozbiljnije radilo, pa se "sveta alijansa protiv dolara" nije pomakla dalje od početne ideje.

Zajednička valuta BRICS-a je neizvediva

Valute zemalja BRICS-a su globalno sasvim nevažne, s djelomičnom iznimkom kineskog juana (renminbi). 60 posto međunarodnih pričuva čine dolari, 20 posto euri, a kineski juan tek 3 posto. Valute Rusije, Brazila, Indije i Južne Afrike su beznačajne.

To ne znači da se u budućnosti to ne može promijeniti, ali taj dan je još jako daleko. Pogotovo se to odnosi na hipotetsku zajedničku globalnu valutu BRICS-a jer postoji velik problem povjerenja u ekonomije tih država. Snaga neke valute ipak u konačnici leži u povjerenju.

To kao jedinu opciju nameće kineski juan (renminbi). Ekonomska snaga BRICS-a je dominantno u Kini, a ujedno je ta zemlja najveći izvoznik na svijetu. Potencijal za rast još nije ni izbliza potrošen i sasvim je moguće da ekonomija Kine izražena u tržišnim cijenama (umjesto korigirana za razliku u cijenama i tečaj, tj. PPP) izraste iznad ekonomije SAD-a.

Konačna potrošnja u SAD-u je još uvijek dvostruko veća nego u Kini, ali i to se može promijeniti zbog razlike u broju stanovnika. Ali Kina to ne želi, bar ne još. Naime, juan (renminbi) nije savršeno konvertibilna valuta kao dolar i euro, a to je preduvjet da postane glavna globalna valuta.

Kina ne želi stvoriti zamjenu za dolar, samo osnažiti vlastitu trgovačku poziciju

Umjesto toga središnja banka Kine svaki dan objavljuje tečaj prema dolaru, prema kojem su dopuštena odstupanja od 2 posto. Da bi postao savršeno konvertibilan, Kina bi se trebala odreći te kontrole, kao i kontrole odljeva kapitala iz države. To joj trenutno nije u interesu

Ali zbog nužnosti je Rusija počela mijenjati ulogu dolara juanom. Počelo se trgovati s Kinom u juanu, depoziti u bankama se sve više drže u juanu, a i središnja banka već od prije rata u Ukrajini velik dio međunarodnih pričuva drži u toj valuti.

Rusija se nada da će tako biti manje ranjiva na američke sankcije, a Peking ima namjeru izgraditi i unaprijediti sigurnost prekograničnih platnih sustava juana te promiče internacionalizaciju valute. Prebacivanje prekograničnih plaćanja između dvije zemlje je više udar na euro jer su prije dominantno (preko 80 posto) trgovale u toj valuti.

Kina je glavni kupac saudijske nafte

Neke zemlje izvoznice nafte, poput Saudijske Arabije, također razmišljaju o tome da prihvate dio plaćanja u juanima. To ima smisla jer je Kina glavni kupac njene nafte, ali je pitanje hoće li naftne kompanije pristati na to da umjesto dolara, kojim se slobodno trguje, dobiju juane, valutu čiju vrijednost na dnevnoj razini određuje isključivo središnja banka Kine.

Hoće li vlasti u Kini biti spremne prepustiti kontrolu nad juanom međunarodnim tržištima, teško je odgovoriti. Vjerojatnije je da će nizom bilateralnih ugovora uvoditi plaćanje u juanima, što će im ustvari dati još veću kontrolu nad gospodarstvima Kine i država koje prihvate takav aranžman.

Zbog toga ima više smisla govoriti o tome da Kina pokušava stvoriti valutu kojom će lakše moći kontrolirati trgovačke uvjete, a ne pravu zamjenu za dolar. U tom procesu će se sigurno obratiti članovima BRICS-a. Iako jako heterogeni i često neusklađeni u svojim stavovima, po mnogim pitanjima mogu pomoći jedni drugima.