"KADA će nas prestati trovati arsenom i niklom?" pitaju se stanovnici splitskog kotara Brda, koji već nekoliko godina upozoravaju nadležne službe na tihog ubojicu koji dolazi iz Sjeverne luke. Kap koja je prelila čašu, pričaju nam mještani, rezultati su mjerenja kakvoće zraka kojim je izmjerena trinaest puta veća prisutnost arsena od dozvoljene. Tisuću Splićana godinama se bori s bukom, smradom i crnom prašinom koja dolazi iz Luke, a kada su saznali da udišu arsen i nikal, postali su očajni.

Zbog arsena i nikla strah im se uvukao u kosti, priča nam Antonio Dražić koji sa suprugom i devetogodišnjom kćeri živi nasuprot Sjeverne luke. "Bojim se za to moje dijete, bojim se za djecu u cijelom kotaru. Stotinjak metara od Luke nalazi se dječje igralište na kojem se moje dijete svakodnevno igra. Strah me što svaki dan neprestano udiše otrov, kao i cijeli ovaj grad. A da vam ne pričam da u mojoj ulici u svakoj drugoj kući živi osoba oboljela od raka", priča nam Antonio koji se boji onog najgoreg za sebe i svoju obitelj.

Napad panike proživjela je Splićanka Ivana kad joj je pozlilo jedne večeri za vrijeme pretovara bitumena u Luci koja je u neposrednoj blizi njenog stana. "Nesnosni smrad se širio, pozatvarala sam sve prozore, ali nije pomoglo. U jednom trenu me počela boljeti glava, stomak, oči su me pekle i suzile, a kada sam u ustima osjetila metal, uhvatio me i napad panike. Otišla sam na Hitnu, doktori nisu znali od čega su potekli simptomi, ali mislim da je sve jasno", mišljenja je Ivana dok nam potresena objašnjava kako ona samo želi udisati čist zrak. 

Mještani ne znaju otkud dolaze tolike količine arsena

Sve je počelo bukom pri utovaru i istovaru željeza. Nastavilo se gomilanjem ugljena, troske i petrol koksa na otvorenom. Mještani nam tvrde kako se godinama problemi koji dolaze iz Luke samo gomilaju i postaju sve opasniji za njihovo zdravlje. Oni još uvijek nisu dobili potvrdu odakle dolaze tolike količine arsena. 

Borba na Brdima traje već sedam godina od kada je Ante Šundov prvi put uputio prijavu sanitarnoj inspekciji i Nastavnom zavodu za javno zdravstvo koji su odgovornost prebacivali na Ministarstvo zaštite okoliša. Tadašnji ministar, kako nam Ante priča, naložio je mjere sprječavanja širenja prašine.

Na dječjim krevetićima nalazili tragove teškog metala

"Izgleda kako su te mjere neadekvatne jer sedam godina nakon mi se i dalje borimo s otrovom u zraku. Prije nismo znali o čemu se radi i nazivali smo to metalnom prašinom. Sada imamo dokazano da je to štetno za ljudsko zdravlje, kancerogeno je", smatra Ante.

U cijelu priču Ante se uključio upravo zbog svog djeteta kada je 2016. godine ugledao petrol koks na dječjem krevetiću. Strah, očaj i nemoć da djetetu pruži čist zrak i siguran život doveli su ga do toga da sa susjedima krene u borbu u kojoj su, kako kaže, spremni ići do kraja.

"Dolazi turistička sezona, a kotar Brda drži dva ulaza u grad. I sad zamislite da u srcu sezone ta dva ulaza u grad blokiramo na sat, dva, tri. Kako bi to izgledalo?" pita se Ante koji kaže kako neće odustati od cilja ni pod koju cijenu.

Odlučili su kako neće stajati doma zatvorenih prozora i živjeti u strahu. Prosvjedom i prijavama krenuli su u borbu. Petstotinjak Splićana iskazalo je nezadovoljstvo onečišćenim zrakom već nekoliko puta, a tijekom jednog prosvjeda su blokirali promet na križanju Solinske ulice i Vranjičkog puta. Za sutra su najavili još jedan prosvjed.

"Mi nećemo ovdje stati. Ovo nije samo problem kotara Brda, ovo je problem svih Splićana. Kada zapuše bura, otrov se širi cijelim gradom, a to su potvrdile i mjerne stanice u centru grada na kojima je također izmjerena prekomjerna količina arsena u zraku. A što je s Vranjicem i Solinom koji se nalazi s druge strane Sjeverne luke?" pita se Splićanin Branko Franić.

U pomoć pozivaju sve nadležne institucije, gradsku vlast i vladu na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. "Vjerujem kako premijer nije upoznat da građani drugog najvećeg grada udišu otrovan zrak, ali smatram da će ako je pametan čovjek nešto napraviti kada čuje naše probleme", rekao je Branko koji se pozvao na Aarhušku konvenciju prema kojoj građani imaju pravo odlučivati po pitanju okoliša.

Splićani vjeruju u pravdu i Zakon te traže od nadležnih institucija da utvrde tko je odgovoran i gdje je izvor arsena kako bi se krivac kazneno optužio jer, kako kažu, trovanje njihove djece nije samo još jedan prekršaj.