VAHID HALILHODŽIĆ gostovao je u emisiji (Ne)uspjeh prvaka s Mariom Stanićem na Arena sportu, a govorio je o svojoj igračkoj, trenerskoj i izborničkoj karijeri. Nekadašnji trener Dinama prisjetio se i nekih od najvećih trauma s nogometnih terena, a jedna od njih vezana je uz Hajduk i sezonu 1973./74.

Hajduk i Velež završili su je s jednakim brojem bodova, ali je Hajduk bio prvak zbog bolje razlike golova. U utakmicama zadnjeg kola Velež je slavio u Sarajevu 3:1, a Hajduk kod OFK Beograda 2:0. Oba su kluba na kraju imala 45 bodova, dva više od Crvene zvezde, no splitski klub je imao +28 gol-razliku, a Velež +20.

Halilhodžić: Morali smo biti prvaci

"Generacija u kojoj sam igrao, iako sam bio mlađi, i ova druga s Tuceom, Kajtazom… To su vjerojatno dvije generacije koje su morale biti prvaci, ali smo pokradeni. Moja je generacija pokradena od Hajduka. Ja znam da su kupili utakmicu u Beogradu protiv OFK Beograda, Borota golman… Sve to znam", rekao je.

Nabrojao je još neke stvari koje smatra nepravdom u svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri. Smeta mu što je kao jedan od najboljih igrača tadašnje Jugoslavije imao nezamjetnu ulogu u reprezentaciji te države na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982.

Hajduk i Zvezda bili su privilegirani

"To mi je jedna od mojih sportskih trauma, uz ovo što mi se dogodilo kao treneru, da me tri puta nakon izborenog SP-a maknu. Malo me to pogodilo. Jedini sam igrač koji nije dobio dozvolu da ode iz države s 28 godina, otišao sam van s 29 i pol godina", istaknuo je i dodao:

"Plasirali smo se u teškoj grupi s Italijom koja je kasnije bila svjetski prvak. U toj selekciji sam proveo devet godina, a imao sam možda petnaestak nastupa, možda tek sam desetak bio standardan. Bio sam proglašen najboljim igračem, a bio sam rezerva. Tu je politika imala velik utjecaj. Morali su igrati neki igrači. Posebno su igrači Hajduka i Crvene zvezde imali jaku privilegiju."