U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. George Best bio je prva nogometna popkulturna ikona. S Manchester Unitedom osvojio je europski naslov, nakon čega se počeo raspadati. Postao je alkoholičar te je umro s 59 godina. Svijet ni danas nije siguran je li Best junak ili primjer kako ne treba živjeti.

BIG BROTHER je reality emisija koja pripada ljudskome i televizijskome dnu. Nizozemac John de Mol Jr. pokrenuo ga je krajem prošlog stoljeća i prva sezona održana je 1999. godine. Premda se radi o površnom televizijskom smeću kojim vješti producenti iz izoliranih stanara željnih brze zarade tijekom stotinjak dana izvlače najgore ljudske osobine, do danas je emitirano više od 500 sezona u 63 zemlje.

Očito, ljudi vole gledati druge ljude i zatim kao vječiti moralisti i licemjeri ismijavati njihove postupke, pritom sebe smatrajući vrjednijima i pametnijima. Inspiriran Velikim bratom iz romana 1984 Georgea Orwella, simbolom uvijek budnog oka koje prati društvena zbivanja, Big Brotherom se mogu smatrati mediji i društvene mreže.

Imate li nekoliko tisuća pratitelja na Instagramu i TikToku, velika je vjerojatnost da ne možete popiti pivo ili kupiti uštipke u trgovini a da vas ne uslikaju i fotku objave na internetu. Cristiano Ronaldo sa 600, Lionel Messi s 483, Neymar s 212, pa ni Harry Kane s pišljivih 16 milijuna pratitelja sigurno ne mogu.

Svi su oni odavno nadišli nogomet i postali popkulturne ikone koje se na ovaj ili onaj način pojavljuju u filmovima i reklamama, na odjeći i obući ili u videoigrama. Fanovi danonoćno prate njihov živote, isprva ih promatrajući kao ideale čije prvo posrtanje jedva čekaju.

Bio je zvijezda kojoj su se divili Pele, Maradona i Cruyff, a onda je postao alkoholičar koji je umro s 59 godina

George Best je početkom 1960-ih postao prvi nogometaš kojeg povijest pamti po takvome medijskom tretmanu, s time da tada nije bilo pametnih telefona koji bi bilježili svaki njegov korak. Ne, za Bestom su hodali novinari loveći ekskluzivnu fotografiju ili izjavu, najčešće skandaloznu. "Prebacio sam nogomet sa stražnjih na prednje stranice novina", govorio je Best.

U profesionalizam je ušao kao sramežljivi dječak koji se iz Belfasta preselio u Manchester kako bi potvrdio neviđen talent i činio okosnicu novog Uniteda. U tome je uspio. Odveo je Crvene vragove do naslova engleskih prvaka 1965. i 1967. te europske titule 1968. Unatoč tome, dobitnik Zlatne lopte počeo se raspadati.

Bez službene dijagnoze i poremećaja, kojim bi koliko-toliko izazvao suosjećanje, postao je alkoholičar kojem su se nekada klanjali Pele, Diego Maradona i Johan Cruyff. Na pitanje je li gutao alkohol zato što se nije mogao nositi sa slavom, Best je slegnuo ramenima i odgovorio:

"Ne. Jednostavno mi se svidjelo. Uvijek sam htio više svega - žena, alkohola i uspjeha. Pretpostavljam da je moj problem bio u tome što se nisam mogao zasititi." Na kraju je žutog lica i s 44 kilograma završio u bolničkom krevetu te s 59 godina uoči smrti poručio: "Nemojte umrijeti poput mene."

"Mislim da sam ti pronašao genijalca"

U veljači 1958. dogodila se minhenska tragedija. Momčad Manchester Uniteda vraćala se iz Beograda, gdje je s Crvenom zvezdom odigrala 3:3 u Kupu prvaka (preteči Lige prvaka) i tako potvrdila prolazak u polufinale nakon slavlja 2:1 u prvom ogledu.

U avionu, koji je radi dolijevanja goriva stao u Münchenu, bila su 44 putnika, među kojima nogometaši Uniteda, navijači i novinari. Pokušavajući treći put poletjeti s piste prekrivene bljuzgom, avion se srušio i usmrtio 20 putnika, a u narednim je danima od ozljeda preminulo još troje.

Među njima bilo je osam Busbyjevih beba, nazvanih po treneru Mattu Busbyju. Legendarni škotski stručnjak izvukao se iz dotad neviđene sportske tragedije. Mnogi bi bili napustili trenerski posao, a Busby se pokazao neslomljivim, preuzevši na sebe zadatak reizgradnje momčadi. 

Temelj novog Uniteda trebao je biti inteligentni mladić iz Sjeverne Irske, kojeg je lokalni klub Glentoran odbio jer je bio "premalen i preslab" i koji se u Unitedu pojavio 1961. godine. "Mislim da sam ti pronašao genijalca", napisao je Manchesterov skaut Bob Bishop o 15-godišnjem Bestu u hitnom telegramu upućenom šefu Busbyju.

U prvoj seniorskoj sezoni zabio šest golova

Da je Best u mladosti bio sušta suprotnost plejboju u kojeg je izrastao, vidi se u tome da je nakon svega dva dana osjetio takvu čežnju za domom da ga je United morao privremeno pustiti kući. Busby je prepoznao potencijal i dvije je godine strpljivo pratio Besta na treninzima i držao ga u omladinskom pogonu.

Debi u Prvoj diviziji, ondašnjoj Premier ligi, imao je u rujnu 1963. protiv West Bromwich Albiona. Tada 17-godišnji Best sudjelovao je u pobjedi 1:0, nakon čega ga je Busby vratio među rezerve. No nije dugo mogao odolijevati guranju generacijskog talenta u vatru.

Best je već u prosincu, u drugoj utakmici, zabio prvijenac protiv Burnleyja (5:1) i najavio senzacionalne godine. United je sezonu 1963./1964. završio na drugom mjestu, s četiri boda iza Liverpoola. Best je sakupio 26 nastupa i šest pogodaka.

"Ne pijem i ne pušim. Štedim većinu novca"

"Mislio sam da se neću usuditi razgovarati s Denisom Lawom i Bobbyjem Charltonom. Bili su mi poput heroja kada sam bio klinac, no oni su zapravo obični ljudi", otkrio je davno Best pa opisao kako se kao pubertetlija ponašao među zvijezdama Uniteda:

"U prvoj momčadi su svi oženjeni, zbog čega mi je nakon treninga malo dosadno. Ne smetam im, ali oni imaju obitelj. Stoga poslijepodne idem na snooker ili kuglanje. Jednom-dvaput tjedno posjetim kino i ponekad čitam horor priče i stripove. Ne pijem i ne pušim. U rijetkim prilikama mogao bih popiti pivo.

Želim imati vlastiti stan, ali šef misli da bih mogao biti u iskušenju. Možda ću ga imati kada navršim 21 godinu. Sada se nemam na što žaliti, gazdarica mi je super. Štedim većinu novca. Prošli sam tjedan zaradio 175 funti, što je bilo neobično, ali imao sam tri utakmice, od čega jednu za reprezentaciju. Inače zaradim 50-ak funti tjedno. Jednog dana želim biti milijunaš."

Sezona 1964./1965. bila je međukorak na Bestovom putu prema statusu mitskog nogometaša. Postao je stalni član Busbyjeve šampionske postave, za koju je upisao 59 nastupa i 14 golova i koja je osvojila Prvu diviziju nakon tijesne utrke s Leedsom. Lagano je postajao zvijezda na Otoku. Za više od toga trebao se dokazati internacionalno, što je došlo godinu kasnije.

Trenutak u kojem je Best postao Peti Beatle

United se kao u tom trenutku najbolja momčad Engleske plasirao u Kup prvaka, natjecanje osnovano 1955. i koje je okupljalo isključivo prvake europskih zemalja. Busbyjev sastav u pretkolu se lakoćom obračunao s finskim HJK-om (3:2, 6:0), uz dva pogotka Besta, a zatim je u prvom kolu izbacio Vorwärts Berlin (2:0, 3:1). 

Benfica se s punim pravom smatrala favoritom dvomeča koji je uslijedio u drugom kolu. Govorimo o klubu koji je 1961. i 1962. osvojio Kup prvaka, a 1963. i 1965. bio drugi. Portugalski velikan na terenu je imao Eusebija, jednog od najboljih u povijesti nogometa i 1965. najboljeg igrača svijeta. Umjesto o njemu, nakon dviju utakmica pričalo se o Bestu.

Law, David Herd i William Foulkes zabili su za pobjedu 3:2 pred 64 tisuće navijača na Old Traffordu. Blaga prednost imala je malo značenje s obzirom na to da ih je mjesec dana kasnije čekao uzvrat na Luzu, Stadionu svjetla, na kojem Benfica nikad nije izgubila europsku utakmicu. Barem do tada.

Best je u 11 minuta srušio moćnu Benficu

"George kao da nije čuo ili je potpuno ignorirao Busbyjeve upute. Trebali smo igrati usko u obrani! Bili smo na ispunjenom stadionu, nismo imali pojma ima li naših navijača jer smo vidjeli samo domaće.

George je radio po svome. Na poluvremenu sam ga pitao: 'Zar nisi čuo kakav je plan?' Cijela večer bila je potpuno nerealna. Nikada neću zaboraviti kako je igrao", prisjetio se Foulkes desetljećima kasnije.

Prije no što je zbunjeni Foulkes tijekom odmora postavio pitanje Bestu, United je već vodio 3:0. Portugalski golman Costa Pereira u šestoj minuti bespotrebno je istrčao na loptu ubačenu iz slobodnog udarca. Best je to iskoristio kako bi je glavom usmjerio u nebranjenu mrežu.

Drugi gol postignut pet minuta kasnije pokazao je velik dio njegove vještine. Iako se o nogometašima prijašnjih generacija njeguju mitovi i preko svake mjere glorificiraju sposobnosti, Best je zaista bio brz krilni napadač nepredvidivog driblinga, sposoban igrati s obje noge.

Golman Uniteda Harry Gregg u 11. minuti ispucao je loptu. Pogodio je Herda, koji ju je spretno spustio za 19-godišnjeg Besta. Bio je brži od dvojice domaćih igrača, loptu je gurnuo pokraj trećeg i desnicom neobranjivo pogodio kut Benficina gola. John Connelly, Patrick Crerand i Charlton dovršili su posao za konačnih 5:1.

United je dobio svog boga, kralja, Petog Beatlea

Šokirani portugalski mediji divili su se Bestu. Dvostrukog strijelca prozvali su Petim Beatleom, na što ih je asocirala njegova frizura prepoznatljiva za članove kultnog rock benda iz Liverpoola koji je vrhunac doživio u šezdesetima. Uz Johna Lennona, Paula McCartneyja, Georgea Harrisona i Ringa Starra tako je stajao i George Best.

"Best, mladi sjevernoirski reprezentativac, premašio je sva očekivanja. Dribling, spektakularna kontrola lopte, lakoća i spontanost u igri zadivili su ne samo obranu Benfice nego i cijelu momčad. Njegovi golovi nanijeli su udarac od kojeg se Benfica nije oporavila. Njegovo ugledno ime u Portugalu se odsad može mjeriti s nekolicinom odabranih", pisala je portugalska A Bola.

Instantno je prigrlio status celebrityja. Fotoaparati su škljocali na mančesterskom aerodromu kako bi iz svakog kuta uhvatili Besta pokrivenog sombrerom, svojevrsnom krunom novoimenovanog kralja i simbolom pokoravanja favoriziranih igrača Benfice.

"U ovakvim utakmicama dobri igrači postaju veliki, a veliki postaju bogovi. Čudno, iako se mogu sjetiti gotovo svih trenutaka utakmice, ne sjećam se ničega nakon posljednjeg zvižduka", poručio je Best nesvjesno najavivši godine pijančevanja i maglovitih noćnih provoda.

United je u polufinalu ispao od Partizana (0:2, 1:0), koji je pak Real savladao u finalu i uzeo šestu titulu europskog prvaka. Grad Manchester ostao je te sezone bez ijednog trofeja. S druge strane, slavio je novu ikonu. "Mi, mediji, od igrača Uniteda napravili smo veće Beatlese od Beatlesa. Stvorili smo ih", rekao je anonimni engleski novinar za The Guardian.

Bestov vrhunac - osvajanje Kupa prvaka i priznanje za najboljeg igrača Europe

Best je proveo 11 godina u Manchester Unitedu, čiji je najbolji strijelac bio šest puta. Karijerni vrhunac, ujedno i točka nepovratnog pada, bila je sezona 1967./1968. Godinu ranije s četiri boda prednosti u odnosu na Nottingham Forest zgrabili su naslov u Prvoj diviziji i tako zaslužili novi plasman u Kup prvaka.

United je potom na svjetlu europske pozornice, na koje se Best dotad dobrano priviknuo, redom izbacivao malteški Hibernians (4:0, 0:0), Sarajevo (0:0, 2:1), poljski Gornik (2:0, 0:1) i Real (1:0, 3:3). Benfica je u finalu dobila priliku osvetiti se za debakl doživljen na Luzu. Prilika je bila slađa tim više što se igralo na Wembleyju, pred dominantnim brojem engleskih navijača.

U prvom poluvremenu zabilježena je Eusebijeva solo akcija zaključena pogođenom prečkom. United je furiozno otvorio drugi dio, povevši u 53. minuti, kada je Charlton ostao usamljen u kaznenom prostoru. Vrhunski napadač poput njega iskoristio je takav poklon Benfice i nebeskim skokom i udarcem glavom promijenio smjer lopte koja se zakoprcala u maloj mrežici.

Dobio je Zlatnu loptu 1968.

Desetak minuta prije kraja, na pragu pobjede Uniteda, utihnulo je 92 tisuće nabrijanih Engleza. Jaime Graca odapeo je iz voleja i, iako je imao težak kut, lopta je prošla ispod nogu golmana Alexa Stepneyja za 1:1. Finale je otišlo u produžetke, koje United može zahvaliti upravo čuvaru mreže jer je u završnici zaustavio Eusebiov udarac.

Od dodatnih 30 minuta, novim Busbyjevim bebama bilo je potrebno svega devet kako bi osigurale europski trofej. Best je u 92. minuti lažnjakom u ogledu jedan na jedan izbacio golmana Josea Henriquea i ugurao loptu u mrežu, pokazavši kako mu je godila noć provedena sa stanovitom mladom damom imena Sue, kao što je suigračima odgovarao običan san.

Brian Kidd dvije minute kasnije zabio je iz drugog pokušaja glavom, nakon čega je Charlton iskoristio povratnu loptu i fantastično naciljao suprotni kut za konačnih 4:1. Počelo je slavlje prvog engleskog klupskog europskog prvaka, a potom dodatno idoliziranje 22-godišnjeg Besta, dobitnika Zlatne lopte 1968., tada nagrade namijenjene najboljem igraču isključivo Europe.

Best je strelicama za pikado i jajima gađao Charltonov portret

Bestovo raspadanje počelo je odlaskom Busbyja 1969. "On je Bestu bio poput oca. Nije htio igrati ni za koga drugoga. Shvatio je i da je momčad sve slabija. Bobby, Denis i ostali momci imali su sve više godina, a George je bio na vrhuncu. Čini mi se kako je Best shvatio da United ne dovodi jednako kvalitetne zamjene", otkrio je Bestov dugogodišnji prijatelj i poslovni partner Malcolm Wagner. Ispostavilo se kako u tim riječima leži velika istina jer United godinama nije donio novi trofej.

Dojam je kako je Busby sve te usijane glave, osobito Bestovu, zaraženu izlascima i opsjednutu ženama, držao na okupu. Čim je otišao, makar se 1970. vratio na nekoliko mjeseci, krenule su nesuglasice. Zapravo, bilo je to više od nesuglasica. Generacijski jaz između Charltona, kojem je United bio svetinja, i devet godina mlađeg Besta, koji je prerastao klub, bio je prevelik.

Ne samo da nisu razgovarali nego si nisu niti dodavali loptu. Između njih je vladao animozitet koji se jasno vidio 18. rujna 1972. godine. Best nije nastupio u Charltonovoj oproštajnoj utakmici sa Celticom, opravdavši se ozljedom desnog zgloba. Kasnije je, međutim, izjavio kako bi bilo licemjerno da je igrao.

Bilo kako bilo, s tribina je ispratio svega pet minuta neriješenog dvoboja u kojem je njegov dojučerašnji suigrač dobio zaslužene ovacije. Zanimljivije od toga bilo mu je posjetiti bar Brown Bull, u kojem je nižući ispijene čaše strelicama za pikado i jajima gađao Charltonov portret obješen na zidu.

Manchester United je 1974. ispao iz prve lige

Britanski (anti)heroj nastavio je s usponima i padovima. Između zadivljujućih nastupa, kao što je šest golova postignutih protiv Northampton Towna u pobjedi 8:2 u FA kupu, ubacio bi neprospavane noći s glumicom Sinead Cusack ili Carolyn Moore, jednom od tri, pet ili sedam misica koje su navodno pale na njegov šarm.

U sljedeće četiri sezone zabijao je 22, 23, 21 i 26 pogodaka, neovisno o tome što je istovremeno izazivao probleme, dobivao suspenzije i kasnio na okupljanja uoči odlaska na gostovanje. Jednostavno, dok je svojim igrama držao mančesterski klub glavom iznad vode, Best je trebao biti u sastavu.

Kada ni on nije uspio i kada je United 1974. imao užasnu sezonu te, u konačnici, ispao iz Prve divizije, frustrirana zvijezda tražila je krivca. Pronašla ga u tadašnjem treneru Tommyju Dochertyju.

"Malotko bi uspio s Unitedom ispasti iz lige, ali Dochertyju je to pošlo za rukom", izjavio je Best 30-ak godina kasnije. "Nisam htio igrati u drugoj ligi i nisam htio otići u drugi klub. Manchester United mi je predstavljao život", dodao je.

"Nikad nisam pijan došao na Old Trafford, nikada ne bih tako uvrijedio momčad i navijače"

Unatoč ljubavi prema klubu i nakon dviju prijetnji odlaskom u mirovinu, Best je 1. siječnja 1974. odigrao posljednju, 466. utakmicu za United. Tri dana kasnije nije se pojavio na treningu i Docherty ga je izbacio iz ekipe.

"Dogovorio sam se da ću odraditi dupli trening. Docherty i danas tvrdi kako sam se toga dana pojavio pijan s djevojkom pod rukom. Izmišljotina. Nikad nisam pijan došao na Old Trafford, nikada ne bih tako uvrijedio momčad i navijače", tvrdio je Best, čija je ozbiljna karijera tako završila s 27 godina.

Već je tada trebao pomoć. I nije da mu je nitko nije nudio, ali s njim je bilo nemoguće izaći na kraj. Prijateljima je bila puna kapa neozbiljnog balavca koji uza se mora imati očinsku figuru koja će ga nadzirati. Usamljenom, kako to najčešće biva s alkoholičarima, ostalo mu je lutati svijetom i čekati pozive onih koji žele vidjeti barem malo oronule zvijezde na djelu.

U 11 godina nastupao je za 14 klubova

"Smatram se zabavljačem. Poznajem mnogo ljudi koji su platili kako bih izveo nešto spektakularno. Moram napraviti nešto zbog čega će se ljudi vratiti da bi me ponovo vidjeli kako igram", izjavio je jednom prilikom Best.

Od 1974. do 1985. promijenio je 14 klubova. Igrao je na jugu Afrike, u Engleskoj, Škotskoj, Republici Irskoj, SAD-u, Hong Kongu i Australiji. Poput putujućeg cirkusa parkirao bi ondje gdje su ga bili voljni platiti.

Primjerice, u Hibernianu je proveo desetak mjeseci između 1979. i 1980. Nije uspio spasiti prvoligaški status iako su ga plaćali 2000 funti po utakmici, ali je učetverostručio broj gledatelja. Dakako, među njima se našlo njemu ravnih pijanaca, pa ga je jedan pogodio limenkom piva. Best ju je podigao i nazdravio s publikom.

"Bio je to seksualni raj za svakoga s britanskim naglaskom tko nije bio osobito ružan"

Nezamislivo je da takvo planetarno ime ne obiđe Hollywood. U razmaku od šest sezona nosio je dresove Los Angeles Aztecsa, Fort Lauderdale Strikersa i San Jose Clasha. "Ozbiljno sam shvatio nogomet u SAD-u", tvrdio je Best po dolasku među Aztecse. Bilo je to djelomično točno jer je s 14 golova upao u All-Star momčad uz Pelea i bio najbolji veznjak američke lige.

Sve nakon toga bio je isključivo show. "Amerikanci su nogomet smatrali zabavom, tek onda natjecateljskim sportom. Logično, kvaliteta je bila niža, fanovi nisu imali pojma što gledaju. No isprva je bilo odlično", stoji u jednoj od Bestovih autobiografija, koje je pred kraj života štancao kako bi imao od čega živjeti.

Kako je stario tako je razumom pomućenim alkoholom davao različite komentare perioda provedenog u Sjedinjenim Državama. Jednom bi rekao kako je uživao što se nije isticao među Amerikancima, a drugi bi put naglašavao kako su ga žene pratile u stopu.

"Napisale bi broj telefona na komadić papira i tutnule mi ga u ruku. Ako ne bih nazvao, kucale bi mi po vratima. Bio je to seksualni raj za svakoga s britanskim naglaskom tko nije bio osobito ružan. Htio sam ondje ostati zauvijek", ispričao je Best u drugoj knjizi.

Transplantacija jetre najveća je kontroverza koju je izazvao

U moru kontroverza, najveću je izazvao 2002. godine. Bestu je o trošku države u deset sati dugoj operaciji transplantirana jetra. "Tjednima sam bolestan. Ne mogu progutati hranu ili piće i stalno iskašljavam krv, no odbijao sam otići doktoru. Nastavio sam piti", otkrio je Best, kojem je uoči operacije požutjela koža, što je bio jasan znak ciroze jetre prouzrokovane alkoholizmom.

Kao da nije bilo dovoljno što je običan britanski narod platio jetru bogatom nogometašu, a mogao ju je dobiti nevini građanin koji nije svojom zaslugom bolestan, Best je svega godinu dana nakon operacije ponovo uhvaćen kako pije, unatoč svečanom obećanju koje su izrekli valjda svi alkoholičari: "Neću više nikad."

Kraj života 2005. dočekao je rastavljen od druge supruge Alex Pursey, koju je tukao. Hodao je birtijama sve dok ga nisu sustigle godine, blago rečeno, samouništenja. Od rujna do listopada borio se s infekcijom bubrega izazvanom lijekovima korištenim za sprječavanje odbacivanja transplantirane jetre.

Alkoholičar i nasilnik ili jedan od najvećih nogometaša ikad?

Britanski tabloid News of the World u bolnici je posjetio ono što je ostalo od nekad slavnog nogometaša. Fotografirali su ga u krevetu, s novinama koje su sadržavale posljednji intervju, u kojem je mladima poručio da ne žive poput njega. Podlegao je infekciji jetre i otkazivanju više organa.

Godine 2012. vodstvo grada Belfasta omogućilo je unajmljivanje Bestove kuće iz djetinjstva. Podijeljena javnost ondje može zamisliti mladog, neiskvarenog Besta kako u spavaćoj sobi sanja o igranju za Manchester United. Ili, ako ga vide isključivo kao alkoholičara i nasilnika, pred očima će im se prikazati njegovo kržljavo tijelo kako iz hodnika kreće put groblja.