RUKOMETAŠI Zagreba na dobrom su putu da prvi put nakon pet godina zaigraju u osmini finala Lige prvaka. Za osigurati plasman u nokaut-fazu će im u posljednja dva kola biti dovoljan i bod, a prvu priliku da ga osvoje imaju u četvrtak u zagrebačkoj Areni protiv Paris Saint-Germaina.

Zagreb nikako neće imati lak zadatak jer je PSG jedna od najboljih momčadi Europe, a predvode je braća Karabatić, Elohim Prandi, Luc Steins, Kamil Syprzak i brojne druge zvijezde. Ipak, jedino je Kiel ove sezone uspio odnijeti dva boda iz Zagreba, a kada na to nadodamo činjenicu da rukometaši Andrije Nikolića trenutno imaju najbolju obranu Lige prvaka, razloga za optimizam svakako ima.

Uz to, Zagrebu taj bod možda neće biti ni potreban jer mu prolaz može donijeti i Kielce. Ako Poljaci na domaćem terenu ne izgube od Kolstada, Zagreb će i prije zadnjeg kola biti siguran putnik u osminu finala. Uoči utakmice s PSG-om, razgovarali smo sa Zagrebovim kapetanom Jakovom Gojunom, koji vjeruje da se hrvatski prvak može suprotstaviti francuskom.

Utakmica s PSG-om za Zagreb je možda i utakmica sezone. Kako Vi kao lider obrane gledate na PSG, odakle prijeti najveća opasnost?

Radi se o ozbiljnoj ekipi. Već više od deset godina ulažu ozbiljne novce kako bi došli do vrha, što još nisu uspjeli. Jako su nezgodna momčad, ali ključ cijele utakmice je da mi budemo kvalitetni, pogotovo obrambeno.

Naša obrana je naš zaštitni znak i mora funkcionirati kao dosad. Važno je zaustaviti njihovu tranziciju, tu su nam radili puno problema u Parizu. Vjerujem da ćemo im se uspjeti suprotstaviti i da ćemo odigrati pravi derbi pred punom Arenom.

U tu utakmicu ulazite nakon fantastične pobjede kod Kolstada (34:25). Norvežani su bili favoriti, vi ste prije toga teško poraženi u Aalborgu, igrali ste bez nekoliko vrlo važnih igrača... Kako ste u svim tim okolnostima uspjeli doći do bodova?

Kad smo izvukli ovu skupinu, nitko nije vjerovao u nas. Nitko nije vjerovao da će Zagreb doći do ove priče, da će osvajati bodove i puniti Arenu. Svi su mislili da ćemo pobijediti samo Pelister. No pita se nešto i nas. Ne treniramo mi bez veze svaki dan, da bismo samo došli odigrati utakmicu, a ne i uzeti bodove. 

Išli smo kod Kolstada, nismo davali nekakve izjave medijima jer bi to možda bilo i bahato kad ostaneš bez dva-tri igrača u par dana. Još smo u prvom dijelu ostali bez Moralesa, onda i bez Kraljevića, ali nismo se predavali. Išli smo pobijediti i to smo uspjeli. Čestitam dečkima na tome, to je put na kojem se moramo zadržati. Moramo vjerovati, bez obzira koliko nas je na treningu, predati se ne smijemo i nećemo.

Timur Dibirov nam je u nedavnom intervjuu rekao da ne pamti ovakvu skupinu u Ligi prvaka, odnosno da ne pamti kada neka ekipa s ovolikim brojem bodova koliko vi imate nije prošla skupinu. Pamtite li Vi takvo što?

Ne pamtim ni ja. Mi smo na 12 bodova, da smo u drugoj skupini, možda bismo bili drugi ili treći na tablici, a ovdje se još uvijek borimo za prolazak. Takva je skupina, svatko može pobijediti svakog. Meni je ovo treća godina u Zagrebu, prve dvije godine smo bili jako blizu prolaska skupine, a vjerujem da će sada biti treća sreća.

Igra se i ta utakmica u Kielceu, koji mora pobijediti Kolstad. Ako Kielce ne pobijedi, može im se dogoditi da ispadnu. Protiv Kolstada će im zbog ozljeda nedostajati dosta igrača, ali vjerujem da će nas i tu pomaziti sreća. S druge strane, ne trebamo se opterećivati time kako će odigrati Kielce i Kolstad, mi moramo odigrati dobru utakmicu protiv PSG-a i želimo uzeti bodove u svojoj Areni.

U zadnje vrijeme Vas više gledamo u napadu nego što smo to možda navikli. Kako je prebaciti se u tu dvosmjernu ulogu nakon godina igranja gotovo isključivo u obrani?

Znate kako ja gledam na to? Ja jesam obrambeni igrač, ali realno sam do otprilike 2012. igrao u dva smjera. Kad sam otišao iz Zagreba u Španjolsku kod Talanta Dujšebajeva, i tamo sam igrao napad. Nisam bio onaj tip igrača koji je trčao do centra, volio sam istrčati tranziciju i zabiti gol. 

Ove godine uveli smo da se kod igrača više ja spuštam na liniju kako bismo navukli njihovu dvojku da se otvori više prostora Kosu, Klarici i Srni. Uz to sam i dobio par lopti i zabio, možda protiv PSG-a promašim, tko zna.

Ali kažem, golovi me nikad nisu toliko ispunjavali koliko me ispunjava to što svi sada spominju, a to je da imamo najbolju obranu Lige prvaka. To me čini ponosnim i zbog toga sam, na kraju krajeva, i tu.

Vi ste proveli dvije godine u Paris Saint-Germainu. Kakve Vas uspomene vežu za Pariz?

Jako lijepe. O Parizu kao gradu ne treba trošiti riječi. Već sam spominjao da je puno novca uloženo u momčad, ali već smo vidjeli da ne igra budžet, nego igraju srce i karakter, a mi smo to pokazali.

Sad su u Parizu možda dva-tri igrača s kojima sam ja igrao, jedan od njih je i sportski direktor Thierry Omeyer, u klubu je i Daniel Narcisse. Vidjeli smo se na našoj prošloj utakmici, uvijek je lijepo vidjeti te sportske i ljudske veličine.

Spominjete i sami taj silan novac koji je uložen u PSG, sva ta imena koja su prošla kroz klub... Kako objasniti da ti dream teamovi nikad nisu osvojili Ligu prvaka?

Teško je to objasniti, i meni je to malo neshvatljivo kad pogledamo koliko su igrača promijenili i koga su sve doveli, ali očito to nije tek tako. Svi misle da će kupiti pet vrhunskih igrača i da će postati prvaci, ali neće. Za to treba vremena.

Nije slučajno da su neki klubovi već 30 godina na najjačoj sceni, da ulažu novac, da imaju 10 tisuća ljudi u dvorani i jak marketing. Onda se pojavi jedan PSG i želi to srušiti, ali to ne ide tako. Sjetimo se Real Madrida kad su imali Figa, Roberta Carlosa, Beckhama, Ronalda pa nisu ništa osvojili. Treba se dosta pomučiti da se osvoji taj naslov.

Dotaknut ćemo se i reprezentacije. Vi ste opet na širem popisu nakon što Vas nije bilo na Euru. Teško je pričati o tome dok još nemamo izbornika, ali očekujete li da ćete biti pozvani za olimpijske kvalifikacije, posebice jer su neki od glavnih obrambenih igrača upitni za nastup zbog ozljeda?

Puno puta sam rekao da mi je hrvatska reprezentacija puno dala. Pored svih ovih klubova u kojima sam igrao, reprezentacija je uvijek bila nešto više. Stao sam na raspolaganje Savezu, odnosno budućem izborniku, kako bih pomogao dečkima ako za to bude potrebe.

Bila bi stvarno šteta da drugi put zaredom ne odemo na Olimpijske igre, a mislim da bi to stvorilo i puno problema za naš rukomet. Pritom imamo dobru reprezentaciju, istina je da je završila 11. na Europskom prvenstvu, ali neki dečki su stvarno odigrali turnir na visokom nivou i ja sam stao na raspolaganje ako im treba pomoći.

Čini se da smo sve bliže prvom strancu na klupi reprezentacije. Što Vi kažete na to?

Očigledno je došlo vrijeme da dovedemo stranca. Mi smo po tom možda još malo tvrdi, ali kad pogledamo koliko reprezentacija trenutno ima stranca na klupi, mislim da to nije ništa loše. Njemačka ima najjaču ligu svijeta i financijski je najmoćnija rukometna nacija pa ima Islanđanina Gislasona za izbornika.

Ako pričamo s navijačke i ljudske strane, za dobrobit hrvatskog rukometa bitan je samo rezultat. Hoće li ga ostvariti stranac ili Hrvat, meni je to nebitno. Bitno je da Hrvatska bude konkurentna za medalje. Ta je odluka na Savezu. Mislim da neće promašiti ako dođe Dagur Sigurdsson, radi se o ozbiljnom treneru koji je napravio rezultat gdje god je bio. Vjerujem da će sve biti dobro.