Što je zombi-požar?
I USRED zime u Kanadi se vatrogasci bore s preko stotinu šumskih požara. To zapravo nisu pravi, nego takozvani zombi-požari, žarišta koja su ostala u tlu. A njihovo gašenje je izuzetno teško.
Kako piše Deutsche Welle, čak i ispod snijega, dugo vremena nakon što je bio šumski požar lako je moguće da ostanu žarišta, kanadski vatrogasci to zovu holdover (ostatak) već uglavnom ugašene vatre ili slikovitije - "zombi-požar". Plamen se zapravo ne vidi, ali iz zemlje još uvijek izbija dim.
Takvi požari su lako mogući u hladnim crnogoričnim šumama sjeverne hemisfere, u Kanadi, Aljasci, ali ih ima i na sjeveru Europe ili u Sibiru. U takvim crnogoričnim šumama je i tlo prekriveno gustim slojem iglica i drugih biljnih ostataka koji su zapravo veoma zapaljivi.
Povrh toga, u tim područjima je često i tlo od treseta – također zapaljiv, na sjeveru Europe se treset dugo koristio kao ogrjev. Kod požara u takvim šumama je tek dio problema što su izgorjela stabla: plamen i žar prodire u takvo zapaljivo tlo i tamo još dugo može tinjati. Čak ni snijeg ne gasi takvu vatru: ako se on i otopi, voda svugdje ne prodire u zemlju u dovoljnoj količini da bi ugasila žar. A vatra onda može trajati mjesecima.
Prirodni ciklus, ali to više nije
Šumski požari su zapravo dio ekološkog ciklusa u crnogoričnim šumama. Iglice crnogorice se sakupljaju na tlu, ali su izuzetno loša podloga za rast novih biljaka. Tek vatra otvara pristup sjemenkama hranjivim tvarima u tlu i šuma se može obnoviti.
No taj ciklus koji traje desetljećima je također pogođen klimatskom promjenom jer je i to područje sve toplije. U posljednje 43 godine, Arktik se zagrijavao oko četiri puta brže od ostatka svijeta. To pak znači i da je znatno više "pravih“ šumskih požara u proljeće i ljeto, a nakon njih se sve češće događa da ti "mrtvi" požari ostanu žariti u zemlji.
Istraživanje iz 2021. je pokazalo kako je u proteklim desetljećima broj zimskih zombi požara u crnogoričnim šumama Aljaske i Kanade značajno veći nakon osobito toplih ljeta. Tako i početkom 2024. u zapadnoj Kanadi tinjalo deset do dvanaest puta više zombi-požara nego inače. Jer prošlog ljeta je Kanada doživjela najgoru sezonu požara u svojoj povijesti. Požar je progutao preko 18 milijuna hektara šuma i stepe, oko 200.000 je moralo bježati od vatre.
Ugljični dioksid i još gora klima
No problem jest što i takvi "mrtvi" požari stvaraju goleme količine ugljičnog dioksida, što pak još više izaziva klimatsku promjenu. A ako ih ne ugasi snijeg koji se otopi, oni će i dalje tinjati samo zato što žaru nedostaje kisika što je žarište dublje. No lako je moguće da će već idućeg proljeća tamo opet planuti čitava šuma kad puhne povjetarac i razbukta plamen.
Kako ugasiti takav požar? I kod "običnih“ šumskih požara redovito je nužno stražariti nad zgarištem i danima nakon požara zbog mogućih žarišta. Kod debelog sloja borovih iglica niti obilna količina vode neće jamčiti da će biti ugašeno svako žarište i jedino je jamstvo da se bagerima odstrani sav sloj – kod milijuna hektara šume je to potpuno neizvedivo. A ako je "zombi-požar“ prodro i u tlo od treseta ili čak sloj ugljena koji je nastao na tom području, takva vatra može tinjati desetljećima ili čak stoljećima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati