U PODNOŽJU Himalaje dva muškarca podižu majice i otkrivaju široke ožiljke na svojim tijelima. Oba su u 40-im godinama i djeluju samosvjesno - čak im je neugodno - ali žele podijeliti svoju priču. Kanchha i Ram prodali su svoje bubrege, vođeni financijskim očajem. Kanchha još uvijek trpi bolove i ne može raditi zbog nuspojava operacije.

"Nemoguće je izbrojati koliko je ljudi učinilo to isto. Posvuda, ovo selo, ono selo, toliko je ljudi prodalo svoje bubrege", rekao je Kanchha za Sky News.

Selo poznato kao Dolina bubrega

Selo Hokse u Nepalu ima jedinstvenu i iznimno burnu povijest. Poznato je kao Dolina bubrega jer je gotovo u svakom kućanstvu netko prodao bubreg. Mešetari su godinama posjećivali to područje, nagovarajući ljude da se odreknu organa, unatoč činjenici da je ilegalno.

Mještani su posljednjih godina očajnički pokušavali prekinuti tu sramotu - osjećaju se prevareno i oštećeno. Neki kažu da su bili iskorištavani, neki tvrde da im je čak rečeno da će im bubrezi ponovno narasti. Neki su umrli od posljedica onoga što je učinjeno njihovim tijelima.

A sada siromaštvo potiče još jednu zdravstvenu krizu u Nepalu. I ponovno su bubrezi u njenom središtu. Sve veći broj Nepalaca odlučuje raditi u inozemstvu, u zemljama Arapskog zaljeva i Maleziji kako bi zaradili više novca za svoje obitelji kod kuće. Ali to nije bez rizika.

Mladi i nekoć zdravi muškarci očajnički žele transplantaciju bubrega

Mladi i nekoć zdravi muškarci vraćaju se u Nepal s očajničkom potrebom za transplantacijom bubrega. Neki znanstvenici kažu da je to rezultat izlaganja ekstremnoj vrućini i teškoj dehidraciji.

Prije nekoliko godina Suman (31) je bio toliko financijski i emocionalno slomljen da je razmišljao o samoubojstvu. Smatrao je da nema izbora nego otputovati u Indiju kako bi prodao svoj bubreg ženi koja se pretvarala da mu je sestra.

Bio je to fizički iscrpljujuć proces koji je ostavio ožiljke. Dobio je 3000 funti: "Osjećao sam se slabo i izgubio sam svijest. Kad sam se probudio, jako me boljelo. Sada ne mogu raditi i pokušavam reći svima kojima mogu da ne prodaju svoj bubreg."

Suman nije bio siguran zna li liječnik o čemu se radi, ali indijski zakon je jasan - darivatelji moraju biti u srodstvu i moraju predočiti relevantnu dokumentaciju.

Trgovina organima je velik problem

Trgovina organima ostaje velik problem u Indiji. Potaknuta je velikim jazom u potražnji i ponudi. Nedostatak donora doveo je do pojave crnog tržišta, a liječnici i bolnice su među onima koji su razotkriveni u istragama razmjene "gotovine za bubrege".

Ali to nije svojstveno samo Indiji. Procjene pokazuju da je u svijetu jedan od 10 presađenih organa bio predmet trgovine.

"Agenti su izradili lažne dokumente u Katmanduu, uključujući indijske osobne iskaznice", kaže Kanchha, koji je također prodao svoj bubreg u Indiji: "Moj bubreg je dobila moja lažna sestra. Mislim da je liječnik u Indiji znao da sam ga prodao."

U Hokseu mještani inzistiraju na tome da među njima nitko više ne prodaje bubrege, no neki još uvijek poduzimaju ekstremne rizike kako bi pokušali poboljšati svoje živote.

Jit Bahadur Gurung proveo je tri godine radeći u Saudijskoj Arabiji. U dobi od samo 29 godina završio je na četverosatnoj dijalizi triput tjedno u Nacionalnom centru za bubrege u Katmanduu.

Izgleda umorno i povučeno. "Morao sam raditi na ekstremnoj vrućini - oko 50 stupnjeva. Nismo imali vremena ručati, otići na WC ni popiti vode."

Poznati kirurg uočio obrazac: "Ovo je vrlo ozbiljno"

Opisujući trenutak kada je shvatio da nešto nije u redu, Jit kaže: "Odjednom sam osjetio kako mi stopala natiču i nisam mogao hodati. Tada su mi rekli da mi je otkazao bubreg."

Simptomi zatajenja bubrega često mogu proći nezapaženo i do trenutka kada se radnici migranti vrate u Nepal često bude prekasno. Jit očajnički traži donora. Ali donor mora biti rođak i često nema dovoljno pozitivnih podudarnosti.

Ishwor ima 34 godine i još uvijek traži izlaz. Kaže da je radio 16 sati dnevno tijekom sedam godina u Dubaiju: "Radio sam dugo na velikoj vrućini i bez sna. Tijelo mi je počelo oticati kao da sam dobio batine."

Dr. Pukar Shresth, poznati kirurg u Centru za transplantaciju ljudskih organa u Nepalu, prije je izvodio transplantacije samo na starijim osobama, ali nedavno je vidio mlade ljude s ožiljcima i smanjenom funkcijom bubrega. Uočio je obrazac - mladići odlaze na posao po velikim vrućinama s malo vode i vraćaju se s potpunim zatajenjem bubrega.

"Ovo je vrlo ozbiljno jer oko jedne trećine svih transplantacija čine ti radnici migranti koji su došli iz inozemstva. To je veliko opterećenje za naše zdravstvene resurse jer na njih se odnosi više od 30% ukupnog broja transplantacija u našoj zemlji", kaže dr. Shresth.

To je neproporcionalna brojka jer radnici u inozemstvu predstavljaju oko 14% nepalskog stanovništva. Dr. Shrestha vjeruje da je obrazovanje ključno - informiranje mladića koji odlaze u inozemstvo o važnosti pijenja vode, odmora i dobre prehrane.

Zdravstvena kriza

Mladi liječnik koji radi s njim prikuplja ključne podatke o tome gdje su muškarci bili i s kakvim su uvjetima bili suočeni. Muškarci moraju proći liječničke pretrage prije nego što mogu otputovati u inozemstvo na posao, zbog čega se vjeruje da su prethodno bili dobrog zdravlja.

Činjenica je da se osjećaju prisiljeno raditi na nekim od najtoplijih mjesta na svijetu i da imaju vrlo malo prava. Iako su neke zemlje, poput Katara, skratile vrijeme koje ljudi mogu provesti na suncu, patnja Nepalaca nije prestala.

Više studija pokazalo je da je rizik od ekstremne vrućine u zemljama arapskog zaljeva samo eskalirao posljednjih godina zbog klimatskih promjena. A nedavno izvješće Human Rights Watcha navodi da se radnike migrante maltretira i da se na njih gleda kao na "potrošnu robu".

Bolnice u Nepalu snažno su upozorenje o opasnostima zagrijavanja svijeta i visokoj cijeni koju plaćaju pogođene osobe.