RIMSKA Republika je tijekom druge polovice 3. stoljeća pr. Kr. ratovala s Kartažanima. Punski ratovi vjerojatno su najveći izazov za tada mladu Rimsku Republiku. Na današnji dan 217. godine pr. Kr. Hanibal je pobijedio u bitci kod jezera Trasimeno, što je prouzročilo opći kaos u Rimu i dovelo zemlju do velike krize.

Najveća rimska kriza

Hanibal je bio sin Hamilkara Barke, čovjeka koji je predvodio bitke u Prvom punskom ratu i u njima poginuo. Prije nego što je umro, svojem mladom sinu Hanibalu pričao je o odvratnim Rimljanima koji žele uništiti sve pred sobom i koji su osramotili njihovu voljenu Kartagu. Očev utjecaj na Hanibala bio je velik pa je Hanibal poveo vojnu protiv Rima u drugoj polovici 3. stoljeća pr. Kr., događaje koje danas nazivamo Drugim punskim ratom.

Opće je poznata činjenica da je Hanibal okupio vojsku numidijskih konjanika zajedno s borbenim slonovima i zaputio se na Apeninski poluotok kako bi zaprijetio Rimljanima s kopna.

Njegova je vojska dobila pojačanje nakon što je prešao Alpe, jer su tamo živjeli Kelti, narod koji je mnogo propatio radi rimske ekspanzije u recentnom periodu. Gladni osvete, Kelti su se pridružili Hanibalu i zajedno s njime krenuli na Rim nakon inicijalnih pobjeda na sjeveru poluotoka.

Nakon što je prešao Apenine Hanibal i njegova vojska stigli su u zemlju Etruščana – bogatu regiju gdje su se mogli oporaviti od opasnog prelaska preko planina. Rimski konzul Flaminije odlučio je reagirati i sukobiti se s vojskom kako bi pljačke i pokolji Etruščana prestali. Obje vojske našle su se na sjeveru jezera Trasimeno i podigle kampove.

"Plavo jezero postalo je crveno"

U noći s 20. na 21. lipnja 217. godine pr. Kr. Hanibal je odlučio poslati skoro deset tisuća vojnika u šumu iznad jezera. Plan je bio da iznenadi Rimljane u bitci koja će se odviti u ranu zoru. Vojnici su se morali šuljati da izbjegnu rimske izviđače i to im je uspjelo.

Glavni razlog tomu vjerojatno je bila magla koja se nadigla tijekom noći s jezera. Mladi konzul Flaminije bio je ambiciozan lik, željan slave i uspjeha, i sanjao je kako će upravo on biti taj koji će ubiti Hanibala i završiti s kartaškom prijetnjom.

Osim toga, bio je možda i odviše samouvjeren. Maglu je protumačio kao vlastitu prednost da se prišulja kartaškom vojnom kampu. U trenutku kad je stigao pred kamp, začuli su se kartaški vojni alarmi. Flaminije je tada shvatio da je pao u zamku.

Horde kartaških i keltskih vojnika zatrčale su se iz obližnje šume na rimsku vojsku. Rimljani su se vrlo brzo našli okruženi s tri strane. Velika bitka koju je Flaminije očekivao završila je u sat vremena.

Barem 15.000 Rimljana umrlo je na licu mjesta – oni koje nisu zaklali Hanibalovi vojnici utopili su se u jezeru u svojim teškim oklopima. Hanibal ne samo da je porazio rimsku vojsku duboko u njihovom teritoriju nego je i izvršio pokolj najboljih vojnih lica Rima tog vremena.

Bitka je prouzročila stanje opće panike u Rimu, međutim dogodit će se još jedna u kojoj će Hanibal potući još veću rimsku vojsku. Tek će sa Scipionom Mlađim Hanibal napokon doživjeti poraz, čime će i završiti Drugi punski rat.

Nakon bitke kod jezera Trasimeno Hanibal je postao zloglasna ikona u rimskom društvu, a po rimskim ulicama čula se poznata uzrečica: "Hanibal ante portas", odnosno Hanibal pred vratima.