RUSKI Gazprom nailazi na sve više problema. Nedavna odluka arbitražnog suda u Stockholmu zadala je zadnji udarac glavnom generatoru prihoda Vladimiru Putinu te Gazprom mora platiti 13 milijardi eura odštete njemačkoj energetskoj kompaniji Uniper zbog neisporučene količine plina.

Putinova invazija na Ukrajinu prouzročila je poslovne gubitke ruskom energetskom divu. Tvrtka u vlasništvu Kremlja lani je ostvarila neto gubitak od 629 milijardi rubalja (6.3 milijardi eura) zbog sve manje trgovine plinom s Europom, nekoć Gazpromovim glavnim prodajnim tržištem. 

Sredinom 2022. je Gazprom počeo ograničavati opskrbu plinom Europi kroz plinovod Sjeverni tok 1, a u rujnu te godine je objavio da na neodređeno vrijeme zatvara plinovod iz Sibira koji ide u Njemačku preko Baltičkog mora. U srijedu je njemačka energetska kompanija Uniper objavila da je raskinula dugoročne ugovore o opskrbi plinom s Gazpromom, koji su pravno još uvijek bili na snazi, iako nema isporuke plina.  

Najniža razina proizvodnje od uspostave kompanije

Dva dana ranije je godišnje izvješće Gazproma pokazalo da je smanjio proizvodnju prirodnog plina s 412.94 milijarde kubičnih metara (bcm) u 2022. na 359 milijardi u 2023., što predstavlja pad od 13 posto. 

To znači da je prošlogodišnja proizvodnja gotovo za trećinu manja od one predratne (515 milijardi kubičnih metara u 2021.), dok Reuters javlja da je to najniža razina proizvodnje od uspostave kompanije 1989. godine, pred kraj Sovjetskog Saveza. 

U svibnju je Gazprom Grupa, koja uključuje naftna i energetska poduzeća, objavila neto gubitak od 629 milijardi rubalja za 2023., svoj prvi godišnji gubitak od 1999. Gazprom je 2021., prije rata, osiguravao oko sedam posto udjela u ruskom proračunu, dok se 2023. ta brojka prepolovila, što je zadalo udarac Putinovim dugoročnim ekonomskim planovima, piše Newsweek.

"Gazprom je u vrlo teškom položaju"

"Gazprom je u vrlo teškom položaju. Prodaja plina Europi je bila njegov najveći izvor prihoda", rekao je Henning Gloystein, direktor za energiju, klimu i resurse u konzultantskoj tvrtki Eurasia Group. "Gazprom je zbog invazije na Ukrajinu i prekida opskrbe ostao bez kupaca, a ne može ih tako brzo zamijeniti", dodao je. 

Tom O'Donnell, energetski analitičar iz Berlina, kaže da je Putin godinama prije eskalacije sukoba s Ukrajinom radio na tome da Europu učini ovisnijom o ruskom plinu. "To je postignuto kroz partnerstvo s Njemačkom. No mjesecima prije invazije, prekinuo je dostavu plina Europi, s izgovorima da se kompresori ne mogu popraviti zbog sankcija", rekao je O'Donnell. 

Kada je Europa shvatila da je Rusija postala nepouzdan partner, pronašla je alternativne dugoročne izvore plina. Norveška je pretekla Rusiju i postala njen najveći dobavljač plina za plinovode. Povećala se i dostava ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Država i drugih zemalja. 

"Cijevi su uglavnom povezane s Europom i ne koriste se"

O'Donnell navodi da bi se rusko europsko tržište moglo dodatno smanjiti kada 1. siječnja 2025. istekne ugovor o tranzitu s ukrajinskim Naftogazom. "Ukrajina je poštovala ugovor i prosljeđivala plin Europi, ali ona neće sklopiti novi", kaže O'Donnell.  

Rusija ima dva glavna terminala za izvoz LNG-a, Gazpromov Sahalin-2 i Novatekov Jamal LNG. Gazprom i Novatek također upravljaju objektima srednje veličine u Baltičkom moru. Novatek je u siječnju obustavio neke operacije na izvoznom terminalu i kompleksu za preradu goriva u Baltičkom moru Ust-Luga, zbog požara nakon napada ukrajinskog drona. 

"Postoje druga plinska polja na Arktiku koja planiraju spojiti na LNG, ali zbog američkih sankcija se ti projekti sporo odvijaju ili će ih u potpunosti otkazati. Gazprom ima ogromna plinska polja, ali trenutno ne funkcioniraju jer su sve cijevi uglavnom povezane s Europom i ne koriste se", rekao je O'Donnell.  

Kina želi niske cijene

Nakon što je nestao velik dio unosnog europskog tržišta, Kremlj se nadao da će naftovod Snaga Sibira 2 slati 50 milijardi kubičnih metara godišnje između poluotoka Jamal na Arktiku do sjeverozapadne Kine, nadoknađujući time gubitke. 

Ali cijene u Kini su mnogo niže nego u Europi, a Peking se navodno opasno cjenka, tako da još nije postignut dogovor o njegovoj izgradnji. Financial Times je izvijestio da Kina želi samo djelić planiranog godišnjeg kapaciteta Sibira 2 kao i cijene slične ruskim subvencioniranim domaćim cijenama.  

Vladimir Milov, bivši zamjenik ruskog ministra energetike, rekao je za Newsweek da Rusija ne može ostvariti nikakav profit izvozom plina putem cjevovoda u Kinu. "Što se tiče širenja, izvoz plina iz istočnosibirskih polja, koja su puno bliže Kini, jeftiniji je od transporta plina iz zapadnog Sibira", kazao je. 

Bloomberg navodi da je ove godine izvozna cijena za kinesko tržište iznosila 257 dolara za 1000 kubičnih metara u usporedbi s 320.30 dolara za europsko i tursko tržište. 

"Mislim da vjerojatno ni 500 dolara za 1000 kubnih metara ne bi bilo dovoljno da se isplati izvoz iz zapadnog Sibira u Kinu. A Kina neće toliko platiti, što znači da je zapadnosibirski plin ‘nasukan’. Sada traže sekundarna tržišta poput Pakistana ili Mongolije", rekao je Milov. 

Operacija "pranja plina"

Financial Times je imao uvid u izvješće koje su naručili čelnici Gazproma u kojem stoji da će izvoz u Europu do 2035. u prosjeku iznositi 50 do 75 milijardi kubičnih metara godišnje; jedva trećinu prijeratnih razina.  

Milov je istaknuo kako Gazprom pokušava uspostaviti "plinsko čvorište" s Turskom koje opisuje kao operaciju "pranja plina" u kojoj se ruski plin miješa s azerbajdžanskim ili iranskim plinom i preprodaje Europi preko Turske. No taj plan je naišao na prepreku kada su se Moskva i Ankara počele natezati oko toga zbog tko će kontrolirati čvorište i trgovinu te kako bi EU mogla reagirati. 

"Ako to čvorište ikada krene s radom, u što sumnjam, uvest će se neki mehanizam kontrole. Gotovo sigurno neće doći do ponovne opskrbe plinom Europe", kazao je.