PRIJE i tijekom Prvog svjetskog rata mnoge su se zemlje uključile silama Antante kako bi ostvarile svoje političke ciljeve. 1917. godine uključila se i Kina čiji je cilj bio vratiti svoje posjede koje su bile pod njemačkom kontrolom. Kinezi su u Velikom ratu sudjelovali zapravo od 1914. godine, no bili su pomoćna radna snaga koja se uglavnom bavila logistikom. 14. kolovoza 1917. kineska je vlada proglasila rat Centralnim silama, premda su nastavili na bojište slati uglavnom radnike.

Rat koji će odrediti budućnost Europe

Svaka zemlja koja se borila na strani Antante jedva je čekala svršetak rata. Ne samo da bi se njihovi vojnici vratili doma, već i zato što će sjediti za pregovaračkim stolom u Parizu. Tamo će svaka od njih pokušati dobiti priznanje svoje nove nezavisne države ili priznanje nekog novog teritorija. Kina je imala slične razloge – uključila se u rat na strani Antante kako bi od SAD-a i Velike Britanije dobila poluotok Shandong koji je tada posjedovalo Njemačko Carstvo.

Britanci i Francuzi nisu baš vidjeli smisao u tome da naoružaju Kineze pošto su za njih bili na pola barbari i necivilizirani pa su ih uključili u rat kao radnike. Desetci tisuće Kineza pomagali su Antanti s transportom oružja, pripremom rovova i donošenjem hrane. Takvi ih poslovi nisu sklonili od opasnosti s bojišta. Kinesko je stanovništvo umiralo u groznim uvjetima baš kao i ostali.

Kada su kineske vlasti bile sigurne da će rat završiti u korist Antante, odlučile su i službeno objaviti rat Centralnim silama. Nakon kolovoza 1917. počele su stizati šačice kineskih vojnika, no Velika Britanija i Francuska i dalje su unajmljivale kineske radnike u puno većem broju.

Rat je završio iduće godine, a kineska delegacija otputovala je u Pariz kako bi zatražila Shandong. Radi se o povijesnoj regiji gdje je rođen Konfucije te koja se napokon trebala vratiti zemlji koju zadnjih sto godina pljačkaju europske sile. Međutim, Shandong nije bio obećan samo Kini.

Izdaja u Parizu

Japanska vojska također se uključila u Prvi svjetski rat. Okupirali su njemačke otoke u sjevernom Pacifiku i na kineskom kopnu te pomogli Britancima u nekoliko operacija tijekom Rata. Njihova delegacija došla je u Pariz s dva cilja: dobiti priznanje nad novim teritorijima koji su oteli Njemačkoj te ugurati klauzulu o rasnoj jednakosti u konačnom sporazumu u Parizu.

Ideja o klauzuli o rasnoj jednakosti proizašla je iz činjenice da su Japanci bili diskriminirani na europskim fakultetima, kao i na diplomatskom nivou u bilateralnim sporazumima s europskim silama. Njihov je cilj bio da ih europske sile priznaju kao ravnopravnim partnerima u međunarodnim poslovima. Jednoj od velikih pobjednica Antante takva klauzula nije dolazila u obzir.

Radi se o Velikoj Britaniji, čije je Carstvo bilo puno raznih etničkih i rasnih skupina. Ako Japanu dozvoli ovako nešto, bit će samo pitanje vremena kada će domaće stanovništvo diljem najvećeg carstva tražiti isto. Britaniji su u ratu uvelike pomogli Južna Afrika i Indija, čiji su predstavnici u Parizu jasno dali do znanja britanskom premijeru da na tako nešto ne smiju i neće pristati.

Kineski diplomati u Parizu pouzdali su se u američkog predsjednika Woodrowa Wilsona i njegovoj ideji o samoodređenju. Međutim, Wilson i SAD nisu mogli samostalno diktirati svu politiku kao što će to raditi nakon Drugog svjetskog rata. Shandong je na kraju predan Japanu uz uvjet da odustanu od rasne klauzule.

Kineska delegacija bila je shrvana. U kineskim gradovima počele su demonstracije, a ljudima je bilo jasno da će ih Europljani iskorištavati dokle god budu u mogućnosti. Nakon Pariške mirovne konferencije, u Kini se stvaraju uvjeti koji će dovesti do Građanskog rata. U tom ratu pobijedit će komunisti, a njihovim će se postrojbama uključiti milijuni Kineza, najviše radi mržnje prema europskim silama.