NJEMAČKI poduzetnik i član nacističke stranke Oscar Schindler ostao je zapamćen u povijesti kada je spasio preko tisuću Židova od sigurne smrti u njemačkim koncentracijskim logorima. Unatoč tome što je isprva iskoristio rat kako bi se osobno obogatio, Schindler je s vremenom razvio plemenite ciljeve te dobiveni novac iskoristio kako bi spasio one koje je sustav osudio.

Mladi hedonist koji se obogatio u ratu

Rodio se 1908. godine u današnjoj Češkoj, a u mladosti je bio poznat po svojim poslovnim pothvatima i opuštenom načinu života. Zanimali su ga novac, kocka i žene. Ratne okolnosti otvorile su prilike za zaradu pa je uskoro preuzeo tvornicu u Krakovu koja je proizvodila emajlirano posuđe. Njegovi radnici bili su Židovi iz obližnjeg geta. Tijekom rata naglo se obogatio zbog jeftine radne snage, no kako je rat odmicao, sve više je svjedočio brutalnosti nacističkog režima.

Preokret u njegovom životu dogodio se kada je odlučio iskoristiti svoj utjecaj i bogatstvo kako bi zaštitio svoje radnike. Njegov popis radnika sadržavao je imena onih koji su smatrani ključnima za proizvodnju u njegovoj tvornici, što ih je spasilo od deportacije. Postupno je njegova tvornica postala utočište za radnike, a Schindler je podmićivao nacističke dužnosnike kako bi zadržao svoje radnike unatoč konstantnim pritiscima. Ta lista danas je poznata kao Schindlerova lista.

Bankrot nakon rata

Ono što je Schindlera učinilo posebnim i jedinstvenim je činjenica da je bio spreman riskirati cijelo bogatstvo stečeno tijekom života kako bi spasio ljude od sigurne smrti. Svojim je radnicima također osigurao relativno dobre uvjete. Kraj rata dočekao je posve osiromašen, no spasio je 1200 života. Zbog svojih je poteza dva puta završio na policiji na ispitivanju, no zbog podmićivanja je izbjegao zatvor.

Nakon 1945. godine prisiljen je odseliti se u Argentinu i započeti novi biznis. Njegovi poslovni pothvati nisu polučili rezultat pa je bankrotirao. Vratio se u Njemačku 1958. godine na temelju židovskih donacija. Tek je kasnije priznat, zahvaljujući svjedočanstvima preživjelih Židova. 

Početkom 1960-ih njegova reputacija naglo je porasla pa mu je izraelska vlada 1963. godine dodijelila titulu Pravednika među narodima. Ostatak života živio je od donacija, vrlo daleko od života industrijalca Njemačke kakav je nekada imao. Umro je 1974. godine, a pokopan je po vlastitoj želji na katoličkom groblju u Jeruzalemu.

Njegovo ime postalo je svjetski popularno nakon filma Stevena Spielberga iz 1993. godine.