OSLOBOĐENI izraelski talac Omer Wenkert izjavio je u intervjuu jučer da, iako je bio odsječen od vanjskog svijeta tijekom svojih 505 dana zatočeništva, uvijek je znao kada su propali pregovori o prekidu vatre između Izraela i Hamasa ili kada je ubijen visoki Hamasov operativac jer bi se njegovi otmičari iskaljivali na njemu.

"Svaki propali dogovor izazivao bi puno frustracije, bijesa i ljutnje", rekao je Wenkert u intervjuu za izraelsku televizijsku kuću N12, svojem prvom intervjuu nakon povratka iz Gaze 22. veljače. "Da ne spominjem kada bi im ubili jednog od očeva ili njihove obitelji, ili kada bi ubili njihove visoke dužnosnike. Osjetite to. Točno znate što se dogodilo."

"Cilj je bio poniženje"

Rekao je da bi ga u tim slučajevima njegovi otmičari tukli, pljuvali i prisiljavali na naporne fizičke vježbe. "Bio sam vrlo slab fizički", naveo je, dodajući da je cilj njegovih otmičara bio "poniženje".

Upitan je li se osjećao poniženo na propagandnoj ceremoniji koju je Hamas organizirao za njega prije puštanja na slobodu, Wenkert je odgovorio: "To je bila pobjeda za mene. Završio sam borbu. Nije me ponizilo. Borio sam se, borio, borio, borio i pobijedio. Smiješio sam se od uha do uha."

"Mislio sam je riječ o njih tri ili četiri"

U intervjuu za N12, Wenkert je detaljno ispričao o svom vremenu u zatočeništvu, počevši od noći između 6. i 7. listopada 2023., kada se odvezao u mjesto Re'im na glazbeni festival Nova sa svojom najboljom prijateljicom Kim Damti.

Damti je ubijena u istom skloništu iz kojeg je Wenkert odveden, iako nije saznao za njezinu sudbinu sve do povratka u Izrael.

U 6:30 sati, rekao je, počele su sirene za rakete i pobjegao je s Damti u sklonište.

Kako je rekao, mislio je da postoji skupina od tri ili četiri terorista i da će u jednom trenutku IDF doći i izvesti ih. "Ne razmišljate o mogućnosti da će stići do Re'ima; to je gotovo pet kilometara od granice. A onda je počela pucnjava."

"Ono čega se sjećam je da sam zadnji put vidio na svom satu 7:29 sati i u istoj sekundi kada sam to pročitao, netko kaže: 'Ulazite, ulazite. Ima terorista.' Čujem 'Allahu Akbar', granata udara unutar skloništa i svi se spuštaju. Eksplozija."

"Ubijaju nas, spaljuju nas"

Nakon što je prva granata eksplodirala, navodi, teroristi su počeli paliti sklonište. "Prije toga je bila histerija, ljudi su vrištali, ali kad su nas počeli spaljivati, utihnulo je... Počeo sam se malo gušiti, puno dima, bacali su granate s određenim materijalima koji su nas gušili."

"Cijelo vrijeme sam bio zauzet - grozno je to reći - uzimanjem tijela ljudi i stavljanjem ih na sebe kako bih zaštitio glavu ako ponovno dođu pucati na nas, ako dođe granata... Htio sam gurnuti glavu što je više moguće prema dolje, ali bi se moja glava polako otkrivala svaki put jer staviš tijelo, a onda eksplodira još jedna granata, stvari se pomiču."

Wenkert se prisjetio da je u tom trenutku vidio Kim, čije je tijelo pronađeno nekoliko dana kasnije.

"Mislim da je bila živa u toj fazi, ali nismo razgovarali, nisam mogao razgovarati, nisam imao zraka. Odjednom sam čuo nekoga kako telefonira, i stvarno je vikala 'ubijaju nas, spaljuju nas'. Vrištala je to i mislim da je to najgora stvar koju sam čuo u skloništu jer je to trenutak kada shvatite da - da, to je ono što nam rade."

Kobna informacija o dolasku IDF-a

Wenkert se prisjetio da je netko rekao da je stigao IDF. "Tri djevojke su odmah izašle. Mislim da je Kim bila jedna od njih... A onda smo čuli pucnjeve i jedna od njih se vratila i rekla: 'Nije IDF, nije IDF, ne izlazite.'"

Nakon toga, Wenkert je rekao da je vidio još jednu granatu kako pada blizu njegove glave i mislio je da će umrijeti. Međutim, jedna je djevojka podigla granatu i bacila je iz skloništa. Rekao je da ne zna tko je ta djevojka niti je li preživjela ili ne.

Wenkert je tada odlučio ustati i izaći iz skloništa. "Ako umirem, umrijet ću vani, na nogama... Imao sam trenutak onoga što biste nazvali 'samopoštovanjem'. Rekao sam da se mirim sa smrću, spreman sam za nju, izlazim sada prema onome što smatram sigurnom smrću i prihvaćam to i želim to."

Po izlasku iz skloništa, Wenkert je rekao da mu je jedan od terorista rekao da ga neće upucati. Tada je shvatio da ga otimaju. "Vidio sam ih kako dolaze prema meni, pomokrio sam hlače."

Unutar Gaze

Wenkert je rekao da je u početku mislio da nitko neće znati da je otet pa je hodao prema sigurnosnoj kameri kako bi osigurao da postoji dokaz da je otet živ. Prisjetio se da su ga zatim vezali i stavili na kamionet te da je bio u Gazi u roku od 10 minuta.

Po ulasku u Gazu, Wenkert je rekao da je vidio mase ljudi, od kojih su ga neki udarali, uključujući malu djecu. U roku od 20 minuta, rekao je, bio je pod zemljom.

Nakon što je u početku vjerovao da je jedini talac, Wenkert je u tunelu susreo četiri tajlandska zarobljenika i Liama ​​Ora, koji je kasnije pušten. Wenkert je rekao da su bili teško pretučeni i da su veći dio vremena proveli u potpunom mraku s malo hrane ili vode.

Wenkert je rekao da nije dopustio da ga teroristi vide poniženog. "Ako me želite tući, tucite me. Želite me psovati, psujte me. Ne želite me hraniti, nemojte me hraniti. U redu je. Očekujem to."

Or je pušten nakon 53 dana zatočeništva. Wenkertovi otmičari rekli su mu da će biti pušten dan ili dva nakon toga, ali umjesto toga, sporazum o prekidu vatre je završio, a on je premješten u ćeliju od jednog četvornog metra.

Rođendanski dar

Nakon Orova oslobađanja, Wenkert je rekao da je proveo sljedećih 197 dana sam i da bi proveo dva sata dnevno razgovarajući sam sa sobom.

Wenkert se prisjetio da se sjetio da mu je rođendan i da ga je pretukao terorist. "Vidio sam datume - bio sam pretučen taj dan. To je bio moj rođendanski dar. To je bio dan kada sam dobio šipkom po glavi. Vrata su se razvalila, a terorist me probudio s apsolutnim ludilom i ludom agresijom. Ponižavao me, tukao me, nasrnuo na mene željeznom šipkom. Opet, odlučio sam da im neću pokazati slabost. Pa čak i dok je to radio, gledao sam ga u oči."

"I nakon što je otišao, rekao sam si, ovo je moj rođendan. Potpuno sam se slomio i odlučio da ću se, u ovom trenutku, blagosloviti za svoj rođendan. Rekao sam: 'U redu, ovo je najniža točka koju sam ikada doživio u svom životu.' Ali ipak, rekao sam sebi - ovo je trenutak kada se želim blagosloviti."

Iako je Wenkert rekao da nije imao pristup vijestima, mogao je osjetiti trenutačna događanja na temelju načina na koji su se njegovi otmičari ponašali prema njemu jer bi smrt članova njihovih obitelji ili prekid pregovora o prekidu vatre doveli do batina.