NOVO veliko istraživanje pokazalo je da djeca koja odrastaju u područjima s većom ekonomskom nejednakošću imaju drugačiju strukturu mozga od vršnjaka iz ravnopravnijih okruženja.

Drugim riječima, jaz između bogatih i siromašnih ne odražava se samo u bankovnim računima i statistikama, već i u biologiji mozga mladih.

Studija, objavljena u časopisu Nature Mental Health, jedna je od dosad najopsežnijih na ovu temu, a predstavlja zabrinjavajuće dokaze da društvene razlike doslovno oblikuju neuralne mreže koje će djeca koristiti cijeli život.

Studija na velikom uzorku

Istraživački tim prikupio je podatke više od 8.000 djece iz 17 američkih saveznih država u dobi od 9 do 10 godina. Studija je koristila podatke iz tzv. ABCD studije, velike, višecentrične, longitudinalne studije koja se provodi u SAD-u.

U njoj su znanstvenici, među ostalim, koristili podatke zabilježene magnetskom rezonancijom (MRI) kako bi usporedili debljine korteksa i druge anatomske karakteristike mozga djece iz različitih socioekonomskih uvjeta.

Rezultati su pokazali da djeca iz područja s većom razinom dohodovne nejednakosti imaju manji ukupni kortikalni volumen, manju prosječnu debljinu korteksa, manju ukupnu površinu korteksa te promijenjenu funkcionalnu povezanost moždanih mreža u područjima povezanim s jezikom, pažnjom i emocionalnom regulacijom.

Korteks, vanjski sloj mozga, ključan je za procese poput mišljenja, pamćenja i donošenja odluka.

Istraživači su također analizirali podatke iz upitnika koje su djeca ispunjavala, kako bi otkrili stanja njihovog mentalnog zdravlja poput depresije i anksioznosti. Ishodi su bili značajno lošiji kod onih koji su živjeli u područjima s većom razinom dohodovne nejednakosti.

Nejednakost utječe i na bogate i na siromašne

Voditeljica studije dr. Divyangana Rakesh s Institute of Psychiatry, Psychology and Neuroscience na King's Collegeu u Londonu izjavila je za Guardian da se studija nije bavila pojedinačnim obiteljskim prihodima, nego načinom na koji su prihodi raspodijeljeni u društvu.

"I djeca iz bogatih i ona iz siromašnijih obitelji pokazala su promjene u neurološkom razvoju, a utvrdili smo da to ima trajan utjecaj na njihovu dobrobit. Zanimaju nas usporedbe ovih nalaza s onima u drugim dijelovima svijeta", rekla je.

Mogući mehanizam utjecaja

Znanstvenici su već ranije zaključili da stres povezan s nejednakošću može igrati veliku ulogu u neurobiološkom razvoju djece. Naime, djeca koja odrastaju u nepovoljnijem položaju češće se suočavaju s nesigurnostima, od financijskih problema do problema stanovanja i prehrane, a sve to može utjecati na razvoj mozga kroz hormone stresa poput kortizola.

Autori u studiji ističu da nejednakost također može utjecati na mentalno zdravlje posebnim putevima, primjerice kroz pojačano uspoređivanje svojih osobina, sposobnosti i postignuća s onima drugih, te kroz smanjenu društvenu koheziju, što se ne može objasniti samo kroz individualne prihode ili siromaštvo.

"Nejednakost potiče osjećaj relativne uskraćenosti, stalno uspoređivanje i percepciju ograničene društvene pokretljivosti. To stvara uvjete koji izazivaju kronični stres, a on je dobro poznat čimbenik rizika za psihopatologiju. Iako dokazi na adolescentskim uzorcima zasad nisu brojni, biološki nalazi podupiru ideju da nejednakost doprinosi povećanom stresu. Jedna studija na više od 19.000 ljudi u četiri europske zemlje pokazala je da su razine C-reaktivnog proteina, pokazatelja upale, bile najniže u ravnopravnijim društvima (npr. u Švicarskoj), a najviše u onima s većom nejednakošću (npr. u Portugalu). Eksperimentalni nalazi to dodatno potvrđuju: Shapiro i suradnici pokazali su da čak i kratkotrajna izloženost nejednakosti pokreće fiziološke reakcije stresa", tumače autori.

Nejednakost u svijetu

Kada se gledaju razlike u prihodima po zemljama, svjetski rekorderi u nejednakosti uglavnom dolaze iz Afrike. Primjerice, JAR i Namibija imaju Gini koeficijent iznad 60, što ih svrstava među najnepravednija društva svijeta. Među zapadnim zemljama Češka i Slovačka već godinama prednjače s najnižim razlikama u prihodima, s Gini koeficijentima oko 24–25. Odmah iza njih su skandinavske zemlje poput Danske i Norveške, gdje su sustavi oporezivanja i socijalnih davanja smanjili jaz.

Na drugom kraju spektra među razvijenima nalazi se SAD s koeficijentom oko 41, što ga čini jednom od najnejednakijih zapadnih država.

Prema podacima Eurostata iz 2024. Hrvatska stoji relativno dobro. S Gini koeficijentom oko 29.8 povoljnije je pozicionirana od prosjeka EU-a.

Može li se efekt poništiti?

Jedan od važnih aspekata studije jest da ona otvara pitanje intervencija. Ako društvena nejednakost može mijenjati mozak, može li se taj proces i obrnuti? Postoje indicije da kvalitetni obrazovni programi, stabilna prehrana i sigurno stambeno okruženje mogu ublažiti negativne učinke.

Primjerice, ranija istraživanja pokazala su da se kod djece koja dobiju dodatnu edukacijsku podršku ili kvalitetniju prehranu razvoj u područjima mozga koja su bila slabije razvijena može ubrzati.

Veza statusa i neurobiologije

Otkriće je važan doprinos sve većem korpusu studija koje povezuju socioekonomski status s neurobiološkim razvojem.

Još 2015. studija objavljena u Nature Neuroscience pokazala je da djeca iz siromašnijih obitelji imaju manji volumen sive tvari u područjima ključnima za učenje i pamćenje. Novo istraživanje ide korak dalje jer povezuje te promjene s razinom društvene nejednakosti na nacionalnoj razini, a ne samo s individualnim prihodima.

Hrvatska ima sreću da spada u jednakije

Prof. Srećko Gajović, v.d. ravnatelja BIMIS-a Biomedicinskog istraživačkog središta Šalata kaže da nas ova studija ponovno podsjeća na jednostavnu činjenicu da su ljudi društvena bića i da nas društvena okolina oblikuje u mladosti te da na nas utječe i tijekom cijelog života.

"Stoga i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, kojoj je doprinio upravo naš Andrija Štampar, govori o tome da zdravlje nije samo odsustvo bolesti i nemoći, već je to stanje potpunoga tjelesnoga, duševnog i nadasve društvenog blagostanja. Ljudima nas ne čini samo naša sposobnost razmišljanja, spoznavanja i stvaralaštva, već nas prvenstveno čini naša sposobnost stvaranja djelatne i blagotvorne društvene zajednice. Upravo sposobnost društvenog organiziranja omogućila je čovjeku stvaranje ljudske civilizacije, čije dosege danas uživamo", dodao je.

Gajović kaže da ne može dovoljno naglasiti da se kvaliteta društvene zajednice ne mjeri dosezima njezinih najboljih pojedinaca, već brigom za one koji su najslabiji i one koji su u potrebi.

"Srećom, Hrvatska je zemlja kojoj je društvena jednakost jedna od jačih strana, no ne bismo to trebali uzimati zdravo za gotovo, već trebamo sustavno njegovati našu osjetljivost i prepoznavati društvene okolnosti u kojima možemo djelovati na dobrobit drugih. Upravo djelovanjem na dobrobit drugih, postići ćemo – a ova studija to lijepo pokazuje – dobrobit za nas same i kvalitetniji mozak za našu vlastitu djecu", poručuje Gajović.