Dinamo ne može ništa, a dva igrača koja su rješenje Kovačević zakucava na klupu
ZA DINAMO je Božić ove godine nešto uranio. Hajduk je doživio debakl protiv Rijeke u prošlom kolu, a u ovom kolu je kod kuće remizirao s Varaždinom. To je Plavima dalo mogućnost da pobjedom u ponedjeljak u Velikoj Gorici dođu do prvog mjesta točno jedno kolo prije velikog derbija na Maksimiru.
Dobra vijest za Dinamo je što bi s dvije vezane pobjede potpuno promijenio momentum sezone i atmosferu u ekipi te najvećeg rivala bacio u nokdaun. Loša je vijest da je Dinamo rijetko u zadnje dvije sezone koristio poklone svojih suparnika u utrci za naslov, a igra ne ohrabruje da će se nešto promijeniti. Mario Kovačević mora mijenjati jer je i on na audiciji koja neće vječno trajati.
Nitko ne zna što se događa s Beljom, ali se mora što prije riješiti
Ako se grozota od utakmice u Lilleu može podvesti pod nazivnik "trenutačno Dinamo ne može biti na tom nivou", onda za loše igre u SHNL-u nema nikakvog opravdanja. A Dinamo tamo, izuzmemo li djelomično prošlo kolo protiv Varaždina, već dugo ne izgleda dobro.
Jedno od ključnih kadrovskih pitanja je stanje s Dionom Drenom Beljom. Nakon reprezentativne pauze je zabio gol u prvom poluvremenu protiv Karlovca pa je zamijenjen. Mnogi su mislili da ga Kovačević odmara za Varaždin.
No tamo je startao Monsef Bakrar, formalno treći izbor na napadaču koji nikad nije igrao kao solo devetka, a Beljo je dobio zadnjih 25 minuta. Slično je bilo u Lilleu u kojem Beljo nije ni ušao u igru. Čak i ako je riječ o pedagoškim mjerama Kovačevića, situacija se što prije mora razriješiti za svačije dobro.
Daleko najskupocjenija prinova ne može imati takav status dok god ispred sebe nema konkurenciju koja je očito bolja i efikasnija. Beljo nije savršen igrač niti je u dobroj formi, ali je profilno najbliži onom što Dinamo treba. Zaledi li se na klupi, samopouzdanje će mu potonuti i bit će ga jako teško vratiti za nastavak sezone.
Sloboda nogometu
Pred Kovačevićem je rješavanje niza drugih pitanja taktičke i kadrovske naravi. Nerazumno je od istih 11 igrača očekivati da će napadati Varaždin i braniti se od Lillea, ali je trener Dinama baš to pokušao. Ključan problem u igri Dinama je i dalje geometrija u veznoj liniji.
Tamo igraju tri igrača sličnih navika u igri. Uz dva linijska krila (Hoxha i Lisica), Dinamo nema nijednog igrača koji funkcionira u međuprostoru kao što je prošle sezone imao Baturinu (ili Petkovića koji se spuštao). Zbog toga su njegovi napadači osuđeni na potpunu izolaciju jer je između njih i trojca u veznoj liniji prevelik prostor.
Ljubičić trči i dolazi naprijed, ali i dalje nije našao način da bude konstantno opasan po gol ulascima iz drugog plana, onako kako je to nekad radio Ademi. Ljubičić ni ne može biti opasan po gol, osim vanjskog udarca.
Nemogućnost Dinama da kreira priliku dovodi do frustracije veznjaka koji dolaze visoko u neaktivne zone u kojima nisu navikli igrati što dovodi do paradoksa - iako Dinamo igra s tri trkački moćna i defenzivno odgovorna igrača, loše brani tranziciju jer mu barem dva od tri veznjaka igraju van pozicije, a sve češće (opravdano) forsira ofenzivne bekove.
Dinamu treba barem jedan igrač koji se voli uvlačiti u zadnju trećinu terena ispred napadača, koji je kreativan i koji traži loptu u noge da poveže redove, a ne onaj koji ju traži isključivo u prostor. Dinamo treba oživiti Gabriela Vidovića, a još više Luku Stojkovića.
On ima svoje mušice, ali je u kontinuitetu najopasniji Dinamov igrač u SHNL-u pored Hoxhe kojem ipak treba više prostora da napravi razliku. Šteta da na prosvjedima diljem Hrvatske nije bila bar jedna parola na kojoj piše "Smrt impotenciji, sloboda nogometu" jer to mora postati Dinamova egida.
Kovačević ima audiciju
Zvonimir Boban je nakon prve velike krize stao iza svojeg trenera i pružio mu barem mali predah i zaštitu od žestokog pritiska javnosti. Ne može se reći da Kovačević nije radio ništa da promijeni stvari. Prodrmao je svlačionicu slanjem Nevistića, Kulenovića i Belje na klupu, a dva prvospomeuta igrača je i razvlastio kao kapetane te je, prema više izvora, puno jače nagazio svlačionicu kako bi uspostavio reda.
No, ništa od toga neće biti važno ako Dinamo ne počne pokazivati promjene na mjestu gdje je jedino mjerodavno - na terenu. Kiksevi se mogu dogoditi, ali Kovačević je nesumnjivo na audiciji. Dinamo mora pokazati napredak u igri, mora nakon svakog ciklusa biti malo bolji nego je bio u prošlom i mora se vidjeti smjer u kojem momčad igra.
U suprotnom, ne postoji proces ni ideja koji će Kovačevića spasiti, prije ili kasnije. Trener može napraviti puno grešaka, ali ne može si dozvoliti da je ekipa nakon pet mjeseci s njim lošija nego je bila prije dva mjeseca i da to postane konstanta. Koliko god Kovačević sam sebe ili javnost uvjeravao da je ovo dobro, pod hitno mora mijenjati.
