DANA 16. prosinca 1431. godine engleski kralj Henrik VI. okrunjen je za kralja Francuske u pariškoj katedrali Notre-Dame. Taj čin, koji je trebao potvrditi englesko pravo na francusko prijestolje, bio je jedan od najneobičnijih i najkontroverznijih trenutaka Stogodišnjeg rata, dugotrajnog sukoba između Engleske i Francuske koji je obilježio kasni srednji vijek.

Dijete s dvije krune

Henrik VI. postao je engleski kralj već 1422. godine, kada je imao tek nekoliko mjeseci, nakon smrti oca Henrika V. Iste godine umro je i francuski kralj Karlo VI., pa je prema Ugovoru iz Troyesa iz 1420. godine Henrik proglašen i zakonitim nasljednikom francuske krune. Taj ugovor, sklopljen između Engleske i burgundske strane u Francuskoj, isključio je s prijestolja Karlova sina, budućeg Karla VII.

Krunidba u Parizu devet godina kasnije trebala je simbolički učvrstiti englesku vlast u Francuskoj. Henrik je tada imao samo deset godina, a stvarnu moć u njegovo su ime provodili regenti i engleski vojni zapovjednici.

Krunidba bez Reimsa

Francuski kraljevi tradicionalno su se krunili u katedrali u Reimsu, gradu koji je u to vrijeme bio pod kontrolom pristaša Karla VII. Zbog toga je Henrikova krunidba održana u Notre-Dameu u Parizu, što je već samo po sebi umanjivalo njezinu legitimnost u očima mnogih Francuza. Dodatno, ceremonija je bila znatno skromnija od uobičajenih francuskih krunidbi, bez široke podrške plemstva i naroda.

Za razliku od Henrika, Karlo VII. bio je okrunjen u Reimsu još 1429. godine, uz snažan simbolički i politički poticaj koji je donijela Ivana Orleanska. Upravo taj čin mnogi povjesničari smatraju prekretnicom u ratu.

Politički promašaj i kraj engleskih ambicija

Henrikova krunidba u Parizu nije donijela željeni učinak. Umjesto učvršćivanja engleske vlasti, ona je dodatno naglasila podjelu Francuske i ojačala legitimitet Karla VII. U godinama koje su slijedile, Francuzi su postupno potiskivali Engleze s kontinenta.

Do sredine 15. stoljeća Engleska je izgubila gotovo sve svoje posjede u Francuskoj, a Henrik VI. ostao je zapamćen kao jedini engleski kralj koji je nosio i naslov francuskog kralja, ali bez stvarne moći. Njegova vladavina završila je tragično, a sama krunidba u Parizu danas se smatra simbolom neuspjelih engleskih ambicija i početka kraja njihove dominacije u Stogodišnjem ratu.