TIJEKOM praćenja rata u Ukrajini primjetljivo je da se u velikom broju vojnih i političkih analiza ustalio narativ o sporom ruskom napredovanju u Ukrajini. U tom kontekstu kao ključan pokazatelj navode se osvojeni kvadratni kilometri s ciljem da se umanje sva stradanja i problemi koji postoje u ovom ratu.

Drugim riječima, kvadratni kilometri postavljaju se kao vrhunaravni pokazatelj (ne)uspješnosti rata. To u krajnjoj liniji nije netočno jer se, na kraju krajeva, rat i svodi na osvajanje nekog teritorija, no ključno je kako se do pobjede u ratu i osvajanja teritorija dolazi.

Galerija

Njemačka kao primjer

Primjera radi, Njemačka u Prvom svjetskom ratu nije pala zbog poraza na bojištu, njemačka vojska je do potpisivanja primirja još uvijek kontrolirala gotovo cijelu Belgiju, Baltik, velike dijelove tadašnje Sovjetske Rusije (preteča SSSR-a).

Svejedno, nakon primirja izgubila je i velik dio teritorija koji su bili dio Njemačkog Carstva prije Prvog svjetskog rata. Svrha ovog primjera nije predvidjeti krajnji ishod rata u Ukrajini, nego usmjeriti fokus na neke ključne parametre ovog rata.

Prije svega, kada se govori o teritoriju, osim samog broja kilometara i gradova, potrebno je gledati stratešku važnost osvojenog teritorija. Nije isto osvojiti nekakvu pustopoljinu usred ničega i neki grad koji je od specifične važnosti, kao što je recimo Pokrovsk.

U blizini Pokrovska nalaze se jedini(!) rudnici koksirajućeg ugljena u Ukrajini koji je ključan resurs za ukrajinsku metalurgiju. Samim time što ti rudnici više ne rade veliki je strateški udar za Ukrajinu, čak i da se zanemari gubitak samog grada.

Strateška važnost

Na kraju krajeva, Rusija je međunarodno nepriznatom aneksijom pet ukrajinskih regija (Krim, Luganska, Donjecka, Zaporoška i Hersonska oblast) svoj teritorij povećala za manje od 1%. Dakle, ovo je rat za teritorij, ali ne za "količinu" teritorija, već za stratešku važnost istog.

Dalje, sama logika ovog rata je takva da je ovo (osim početnih mjeseci rata) rat iscrpljivanja. Mnogi analitičari su tada ushićeno tumačili povlačenje ruskih jedinica iz okolice Kijeva i sjevera Ukrajine na početku rata te povlačenje iz Hersona i Harkivske oblasti kasnije. Također, i tada se upadalo u tu zamku brojanja kvadratnih kilometara.

Međutim, prava bitka vodi se oko toga tko će prvi ostati bez ljudi, opreme, motivacije, financijskih sredstava ili podrške u društvu. U tom kontekstu bitka za Donbas je ključna. Ukrajina je praktički ostala bez svih resursa u Donbasu, kontrolira još liniju Kramatorsk-Slavjansk.

Odnosno, Rusija je praktički "odsjekla" Donbas od Ukrajine i ostatak Donbasa je postao za Ukrajinu "slijepo crijevo". Ipak, Ukrajini je ključno zadržati liniju Kramatorsk-Slavjansk, ne zbog teritorija niti zbog tko zna kakve važnosti tih gradova, već zbog toga što je to najutvrđeniji dio Ukrajine, odnosno posljednji utvrđeni dio. Sve utvrde zapadno od te linije su puno slabije.

Utvrđeni teritorij

Jednostavno, utvrde na tom području gradile su se deset godina u relativnom miru (tone i kilometri betona i željeza), dok su se nove utvrde gradile u uvjetima rata i nedostatka vremena (i svega ostaloga). Drugim riječima, ako padne linija Kramatorsk-Slavjansk, cijela istočna Ukrajina postaje "ranjiva".

Dodatno, ne zna se točno kakvo je stanje u ukrajinskom i ruskom društvu, kakva je motiviranost vojske, koliko je žrtava na jednoj ili drugoj strani. Nema konkretnih podataka, ima tek procjena, tumačenja i analiza na temelju nedovoljnog broja podataka. Ipak, postoje nekakvi pokazatelji koji pokazuju određene probleme unutar ukrajinskog, odnosno ruskog društva. I rusko i ukrajinsko društvo suočava se s problemom vojnika koji se vraćaju u civilni život, što bi moglo postati sve veći i sve teži problem u tim zemljama kako se rat nastavlja.

Vojnici koji se vraćaju iz rata postaju sve veći problem

U članku na ruskom portalu Vjorstka govori se o tome kako veterani ruske vojske nakon povratka kući čine teške zločine. Tijekom četiri godine rata od ruku vojnika koji su se vratili s fronta poginula je najmanje 551 osoba. Broj ozlijeđenih premašio je tisuću. Ubijeni su uglavnom osobe koje su bliske svojim ubojicama (rođaci, prijatelji i slično). Velik dio ubojstava dogodio se pod utjecajem alkohola.

Velik broj ubijen je od strane bivših zatvorenika koji su pušteni na slobodu nakon što su vraćeni s fronta gdje su "otplatili" svoj dug. Članak je dugačak te uključuje razne primjere ubojstava do detalja. Jedan primjer govori kako je bivši ruski vojnik udavio ženu, nakon čega je tijelo stavio u hladnjak.

Posebno je problematično što je isti vojnik prije rata služio kaznu za ubojstvo, a dug je "otplatio" tako što se dobrovoljno prijavio u rat. Iz rata je izašao kao heroj sa svim počastima i oslobođen svih presuda. Za novo kazneno djelo dobio je tek osam godina zatvora jer je sud uzeo u obzir njegovu vojnu službu i državne nagrade kao olakotnu okolnost. Takvih primjera je puno i vjerojatno je da će se ti problemi nastaviti gomilati.

Što kad se milijun vojnika vrati s fronte u Ukrajini?

S druge strane, Ukrajina također ima sličnih problema. To je nedavno istaknuo i poznati ukrajinski general Valerij Zalužni, bivši vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine i sadašnji veleposlanik Ukrajine u Velikoj Britaniji. On je u jednom intervjuu upozorio na ozbiljne rizike od građanskog rata u Ukrajini nakon završetka rata s Rusijom.

Zalužni je istaknuo da će povratak oko milijun vojnika s fronte predstavljati ogroman izazov za državu i društvo. Spomenuo je da će se vojnici suočiti s oštrim padom prihoda, nedostatkom posla, stanovanja i socijalne podrške. To prema njegovim riječima može dovesti do porasta kriminala, opasnosti na ulicama i političke destabilizacije.

U najgorem slučaju spomenuo je da postoji rizik od građanskog rata, uspoređujući situaciju s poslijeratnim periodima nakon Drugog svjetskog rata i rata u Afganistanu što se "prelilo" na promjene devedesetih, kada su Ukrajina i Rusija u mnogočemu sličile Divljem zapadu.

Svaki novi krug mobilizacije postaje sve teži 

Već sada, dok rat traje, vojnici se u zemlji počinju doživljavati kao "neprijatelji". To uključuje predrasude prema veteranima s PTSP-om, fizičkim ozljedama ili promijenjenim ponašanjem nakon fronte. Također, vojnike se optužuje za "produžavanje sukoba" ili ih se vidi kao simbol neprestanih gubitaka i mobilizacije, što dodatno pogoršava situaciju. Svemu tome ne pomaže ni to što pripadnici oružanih snaga prisilno mobiliziraju građane metodom "busifikacije".

Ukrajina i ukrajinsko društvo nalaze se u fazi kada je "potrošen" bazen onih koji su se dobrovoljno priključili vojsci, a ostao je veliki bazen onih koji su na različite načine uspješno izbjegli mobilizaciju. To znači da je sad svaki novi krug mobilizacije teže provesti u društvu jer se radi o ljudima koji su bili spremni platiti ili čak si nauditi da ne budu mobilizirani. S druge strane, postoji velik dio društva koji je podnio ogroman teret u ratu te smatra da ima pravo na bolji društveni status.

Donbas nije samo teritorij. On je utvrda i simbol

Ova dva spomenuta primjera pokazuju puno više od "suhog" podatka kao što je broj osvojenih kvadratnih kilometara. Ukrajina ne može pristati na povlačenje snaga iz Donbasa bez ikakve sigurnosne garancije i financijske podrške jer bi to moglo dovesti do unutarnjeg nemira i mogućeg građanskog rata.

Jednostavno, ne radi se (samo) o teritoriju. Radi se o vojnoj utvrdi, o simbolu rata, nečemu što utječe i na motiviranost vojske kao i na stanje u društvu.

Ukrajina bi mogla "prodati" Donbas za tvrde garancije Zapada poput članka 5. NATO saveza, ali tu se dolazi do ključnih vojno-sigurnosnih razloga Ruske Federacije koja je pokrenula ovaj rat - upravo da to spriječi. To znači da odustanak jedne ili druge strane od Donbasa, bez ozbiljnog ustupka s druge strane, bio bi ravan porazu za tu stranu, što jako otežava bilo kakve dogovore o primirju.