PRIJE četiri godine Susanne Delilović odlučila je okrenuti novu životnu stranicu. Spakirala je sve što je imala u Njemačkoj i preselila se u Split u potrazi za mirnijim i jednostavnijim životom. Rođena i odrasla u Augsburgu, tijekom studija okušala se u različitim poslovima, od konobarenja do modelinga, a poslije se zaposlila kao profesorica engleskog jezika.

Iako je po struci profesorica engleskog jezika i umjetnosti, godinama je zbog poslovnih obveza zapostavljala svoju kreativnost. Upravo ju je dolazak u Split, uz suprugov nagovor, potaknuo da da otkaz i ponovno uzme kist u ruke. Susanne priznaje da promjena nije bila ni laka ni financijski stabilna, ali donijela joj je osjećaj ispunjenosti koji je dugo tražila.

Školska klupa za kist i platno

To je, kaže, bio izbor njezinih roditelja koji su se iz Hrvatske odselili u Njemačku u potrazi za boljim životom. No zapadnjački način života, sveden na stalnu utrku između zarade i potrošnje, nikada nije bio njezin put.

"Kako mi je baka živjela u Splitu, često sam tu ljetovala i maštala da ću jednog dana ovdje živjeti. Ovdje mi se jako sviđaju priroda, grad i stil života. Kako suprug i ja nismo željeli biti robovi kredita, razmišljali smo o preseljenju u Makedoniju zbog pristupačne stanarine. Život se na kraju nekako posložio pa sam, nakon bakine smrti, naslijedila stan u Splitu", priča nam Susanne.

Dolazak u Split nije odmah značio i povratak umjetnosti. Iako je ona bila prisutna u njezinu životu od malih nogu, prošle su godine otkako je posljednji put uzela kist u ruke. Nakon odlaska iz Njemačke posvetila se podučavanju engleskog jezika, što je neko vrijeme radila online.

Ipak, svoju je kreativnost mogla iskazati tijekom renovacije stana koji su, od samih početaka do završetka, u potpunosti sami uredili suprug i ona.

"Pet godina nakon diplome nisam uzela kist u ruke. Bila sam nesigurna hoću li to uopće moći i hoće li se moj rad svidjeti ljudima. Suprug me neprestano poticao da se odvažim, pa sam ponovno počela slikati jer me to ispunjava. Ipak, nekako mi je nedostajalo inspiracije, koju sam na kraju pronašla na društvenim mrežama.

Kad sam objavila prvu sliku, ljudi su bili oduševljeni i zainteresirali su se za moj rad. Tada sam shvatila da moram češće slikati i ozbiljnije se posvetiti društvenim mrežama ako želim da mi to bude jedini posao. Umjetnost mi pruža veću slobodu i mogućnost da se posvetim i volonterskom radu, pa sam odlučila dati otkaz i prestati podučavati engleski jezik", rekla je Susanne.

Bukirana je do kolovoza, a slike proda u sat vremena 

Mnogi su je savjetovali da zadrži siguran posao i uz njega se bavi umjetnošću, no danas kaže da je sretna što je poslušala vlastiti instinkt. On ju je doveo do toga da je s narudžbama popunjena sve do kolovoza.

"Surađujem s dizajnerima interijera, crtam kućne ljubimce i portrete. Najviše volim slikati pejzaže i gradove jer umjetnici vide mjesta drugim očima. Primjećujemo detalje koje mnogi ne uočavaju, a upravo nam to pomaže da bolje upoznamo mjesta i ljude. Portrete, primjerice, najbrže završim - najčešće mi trebaju dva dana.

Najtraženija do sada bila je Frida Kahlo, za kojom su ljudi uistinu poludjeli. Najmanje, međutim, uživam u slikama po narudžbi jer tada umjetnici ne mogu biti potpuno slobodni. Nama je sloboda izričaja jako važna, no shvatila sam koliko su narudžbe ipak potrebne. Zahvaljujući njima mogu slikati i po vlastitom izboru", otkrila nam je.

Znalo se dogoditi da sliku proda svega nekoliko sati nakon što je objavi na društvenim mrežama, pa u stanu često nema ni jedne vlastite slike. Upravo je zato odlučila to promijeniti. Naslikala je Stobreč, objesila sliku na zid i čvrsto odlučila da je neće objaviti na društvenim mrežama.

"Vjerovala sam da će ostati kod nas, no ipak je pronašla put do svog vlasnika. Boja se još nije ni osušila kad su nam u posjet došli prijatelji. Čim su je vidjeli, oduševili su se i htjeli su je kupiti; jednostavno nisu htjeli odustati. Drago mi je što je kod bliskih ljudi pa je mogu vidjeti, ali naši su zidovi ponovno prazni", našalila se Susanne.

Može li se živjeti od umjetnosti?

Ono što muči mnoge, a brinulo je i nju na početku, jest pitanje može li se od umjetnosti uopće živjeti. Iz vlastitog iskustva danas kaže - moguće je, ali zahtijeva mnogo truda i predanosti.

"Može se živjeti od umjetnosti, ali najvažnije je izdvojiti se stilom i, naravno, dobro koristiti društvene mreže. Marketing je jako bitan, a danas su upravo društvene mreže glavni kanal. Nažalost, ali tako je. Potreban je velik broj pratitelja i dosljednost u objavljivanju ako želite uspjeti", govori nam.

Kad sam objavila video o cijenama, mnogi su mi komentirali da sam jeftina, no ja sam zasad zadovoljna jer imam prakse i ne treba mi dugo za jednu sliku, a i ovo su moji početci. Primjerice, portret kućnog ljubimca trenutačno naplaćujem 370 eura, odnosno 400 eura s okvirom.

U budućnosti bih voljela slikati velike formate koje ćemo izrađivati sami jer mi suprug, koji je stolar, može pomoći. Tada ću svakako razmišljati o korekciji cijena, ali zasad sam jako zadovoljna", priznala je Susanne.

Proputovala je pola svijeta i upoznala brojne kulture, ali, kaže, nigdje nije bila sretnija nego u Splitu. Gradu koji joj je donio jednostavniji, mirniji i ispunjeniji život u kojem može istodobno raditi i živjeti od onoga što voli.