MAJKA troje djece iz Jakutska, grada koji s razlogom nosi titulu najhladnijeg na svijetu, pokazala je kako izgleda svakodnevica u kojoj je i najobičniji dan borba s ekstremima. Temperatura se ondje zimi spušta i do nevjerojatnih -64°C, a život u takvim uvjetima znači stalnu improvizaciju - od topljenja leda za vodu do posebnih mjera opreza oko novorođenčeta.

U YouTube dokumentarcu 32-godišnja Sardana gledatelje je povela u svoj dom i približila kako njezina obitelj funkcionira usred sibirske hladnoće. Sa suprugom Igorom ima 12-godišnjeg sina Maksima, 7-godišnju kćer Viku te najmlađu Arinu, koja je u vrijeme snimanja imala tek mjesec i pol dana.

Dok se ostatak obitelji sprema za izlazak, Sardana ostaje s bebom i provodi jutarnju rutinu istezanja - jednostavan, ali važan način da tijelo ostane zagrijano. "U Jakutsku ni najmanji detalji nisu stvar navike, nego preživljavanja", naglasila je. 

U kući je uvijek toplo, ali grijanje je skupo

Iako su vani temperature brutalne, u njihovom domu uvijek je oko 25°C. No takav luksuz dolazi s cijenom: grijanje je skupo, a zrak u kući zbog toga postaje suh, što posebno osjeća beba. Sardana zato stalno mora njegovati Arininu kožu i paziti da se ne isuši.

Nakon što Igor i starija djeca odu, slijedi hranjenje. U Jakutsku je, kaže, normalno dojiti dvije do tri godine, a uz to ide i lokalni običaj - dok majka doji, trebala bi jesti jakutski goveđi gulaš. Vjeruje se da toplo i "jako" jelo čuva snagu i pomaže tijelu da izdrži surov ritam zime.

Kad Arina zaspe, Sardana prelazi na kućanske poslove, ali oni u Jakutsku nisu poput naših. Pitka voda nije iz slavine - ona se dobiva topljenjem blokova leda. Hrana se, pak, čuva u improviziranom "zamrzivaču" na otvorenom, gdje meso i bobice doslovno stoje na sibirskom minusu.

Čak i rublje suši vani, što je ondje sasvim normalno. Ljudi vjeruju da hladnoća ubija bakterije, pa se ta praksa smatra korisnom, a ne ekstremnom.

Izlazak iz kuće postaje mali pothvat

Jedan od najzahtjevnijih dijelova dana je odlazak po Viku u školu - posebno jer Sardana nema nikoga tko bi mogao pričuvati novorođenče. "Briga o novorođenčetu zimi ima svoje poteškoće. Nemam nikoga tko bi mogao čuvati bebu pa je moram voditi sa sobom kad idem autom", kaže Sardana. Dodaje i da je to opasno zbog ogromne temperaturne razlike.

A razlika je brutalna: iz toplog doma na zrak koji može biti hladniji i za više od 80°C. Bebu zato oblači u nekoliko slojeva, potpuno je pokriva i pazi da nijedan komadić kože ne ostane izložen. Zatim slijedi kratko, brzo "pretrčavanje" do automobila - koji, naravno, nije običan.

Njihov auto je unaprijed zagrijan i dodatno opremljen: ima folije na prozorima, električne grijače i izolaciju ispod haube kako se motor ne bi smrzao. "U Jakutsku se ni vozilo ne prepušta slučaju", našalila se. 

Pravila i briga oko novorođenčadi

U Jakutsku postoji i tradicija prema kojoj se novorođenčad prvih 40 dana ne pokazuje ljudima izvan kućanstva, kako bi ih se zaštitilo od "negativne energije". No, čak i bez tog običaja, klima sama nameće pravila - bebe se ondje gotovo sedam mjeseci uopće ne izvode u šetnju.

Zbog opasnosti izlaska na ekstremnu hladnoću, liječnici dolaze u kućne posjete i obilaze novorođenčad jednom tjedno tijekom prvog mjeseca.

Kad pokupi Viku i obavi kupnju, Sardana s Arinom odlazi i na pregled u kliniku. Dan se zatvara baš kao što je i počeo - uz rutinu koja u Jakutsku nije stvar navike, nego discipline i opreza. Nakon zajedničkog obroka opet topi led, grije vodu i priprema kupanje, pa bebu uspavljuje u toplini doma.

U gradu u kojem hladnoća ne prašta, i najobičniji dan nalikuje maloj ekspediciji.