IAKO u Italiji interes za njegovim "predstavama" nikada nije prestao, izvan granica države, ime Fabrizia Corone tek bi se tu i tamo znalo pojaviti, a interes za njim iznova je probudio nedavno objavljeni dokumentarac na Netflixu u kojem se po tko zna koji puta pokušava eksploatirati njegova sklonost skandalima i vrlo labilno psihičko stanje.

I dok bismo mogli filozofirati o tome kako je riječ o "utjelovljenju makijavelističkog principa u digitalnom dobu", činjenica je da je Corona zapravo prilično uobičajena pojava medijskog krajolika - čovjek koji je spreman učiniti ono za što drugi nemaju želudac.

Divljak iz cijenjene obitelji

Priča o Fabriziju Coroni započinje 29. ožujka 1974. godine u Cataniji, u okruženju koje bismo teško povezali s pričama koje su ga "proslavile". On nije rođen u svijetu kriminala ili siromaštva već u dinastiji novinara i umjetnika koja je uživala ogroman društveni ugled.

Njegov otac, Vittorio Corona, bio je cijenjeni talijanski novinar, čovjek poznat po svom intelektu, integritetu i bliskosti s legendarnim Indrom Montanellijem. Ukratko, bio je institucija, urednik koji je oblikovao javno mnijenje kroz časopise La Voce i Moda, te kasnije kroz rad na televiziji.

No, korijeni su daleko dublji jer je i Fabriziov djed, Aurelio Corona, bio glavni urednik lista La Sicilia, dok je njegov pradjed, Gaetano Emanuel Calì, bio priznati skladatelj čiji kip i danas krasi park Villa Bellini u Cataniji. Stoga, nije iznenađenje da se od mladog Fabrizia očekivalo da slijedi isti put.

Njegova majka, Gabriella Previtera i otac pružili su mu dom ispunjen knjigama i raspravama o politici i društvu. Imao je dva brata, Francesca i Federica, koji su također naginjali novinarstvu, ali na konvencionalniji način.

Mnogo toga promijenilo se nakon što je obitelj tijekom osamdesetih preselila u Milano koji je u tom periodu bio epicentar hedonizma, mode, reklama i uspona televizijskog carstva Silvija Berlusconija. Bio je to grad koji je slavio uspjeh, površnost i brzu zaradu. Fabrizio je brzo shvatio da se u tom novom svijetu poštovanje ne stječe  novinarenjem već vožnjom Ferrarijem.

Unatoč intelektualnom zaleđu, Fabrizio nije bio akademski tip. Iako je pohađao privatnu gimnaziju, pao je maturu, vjerujući da će se izvući na šarm i prezime.

Odnos s ocem bio je kompleksan. Vittorio Corona bio je strog moralni autoritet, "nepotkupljiv" čovjek koji je napustio televizijsku kuću Telecolor kada je otkrio da je vlasnik povezan s mafijom. Fabrizio se divio ocu, ali ga je istovremeno doživljavao kao gubitnika u materijalnom smislu. Gledao je oca kako naporno radi za plaću, dok su ljudi s manje skrupula zgrtali bogatstvo. U jednom od svojih kasnijih intervjua, Fabrizio je izgovorio rečenicu koja definira njegovu životnu filozofiju: "Uvijek sam govorio majci da ću biti netko tko će s 30 godina imati hrpu novca".

Očeva smrt 2007. godine, usred izbijanja skandala Vallettopoli, predstavljala je ogroman šok za Fabrizia. Lele Mora, čovjek koji će postati njegov mentor, kasnije je izjavio da Fabrizio nikada nije prebolio činjenicu da nije mogao impresionirati oca na način na koji je želio.

Dolazak "Kralja Paparazza"

A kad smo već kod More, Fabrizio Corona upoznaje ga 1998., a Lele Mora tada je bio najmoćniji agent u talijanskom showbusinessu. Njegova agencija LM Managements kontrolirala je karijere stotina zvijezda, od glumaca do sudionika reality showova. Corona je isprva bio asistent i suradnik, učeći mehanizme stvaranja zvijezda.

U Morinom svijetu, Corona je naučio ključnu lekciju - talent je nebitan, percepcija je sve. Shvatio je kako se stvaraju lažne veze radi naslovnica, kako se manipulira tračevima da bi se podigla cijena gostovanja u diskotekama i kako funkcionira odnos između agenata i urednika tabloida. Lele Mora kasnije će s gorčinom izjaviti: "Stvorio sam ga, ali on vidi samo novac".

Međutim, Fabrizio nije želio biti samo agent. Njegova ambicija bila je veća. Primijetio je da postoji tržišna niša koju nitko nije u potpunosti eksploatirao, a to je strah. Dok je Mora gradio karijere promovirajući ljude, Corona je shvatio da se jednako, ako ne i više novca, može zaraditi prijetnjom da će se te karijere uništiti.

Godine 2001., Corona se osamostaljuje i osniva fotografsku agenciju Corona's. Ovo nije bila klasična agencija koja šalje fotografe na crvene tepihe. Corona je organizirao "vojsku" fotografa, doušnika, konobara i vozača koji su pratili svaki korak talijanske elite. Njegov ured u Milanu postao je obavještajni centar. Znao je tko vara ženu, tko šmrče kokain, tko kocka i tko skriva homoseksualnost.

Njegova inovacija bila je u promjeni poslovnog modela. Umjesto da odmah proda fotografiju tabloidima, Corona bi prvo kontaktirao "žrtve". Ponudio bi im mogućnost da kupe fotografije i povuku ih s tržišta. Tužiteljstvo će to kasnije nazvati iznudom dok je Corona naginjao tome da praksu nazove "legitimnom poslovnom uslugom".

U priču ulazi Nina

Na vrhuncu svog uspona, Fabrizio Corona susreće Ninu Morić, hrvatsku manekenku koja je stekla globalnu slavu pojavljivanjem u spotu Rickyja Martina "Livin' La Vida Loca". Upoznali su se 1999. na jednoj zabavi, a ponovni susret dva tjedna kasnije u baru zapečatio je njihovu sudbinu. Corona je kasnije priznao: "Od te večeri se više nismo razdvajali".

Vjenčanje 2001. godine u crkvi San Marco u Milanu bilo je "društveni događaj sezone". Lele Mora bio im je kum, a Nina i Fabrizio postali su talijanski odgovor na Beckhamove. Tabloidi su ih obožavali jer ne samo da su bili rastrošni i zabavni već i jedan od onih parova za koje znate da je samo pitanje vremena kada će eksplodirati i na iste te naslovnice izbaciti i hrpu svog "prljavog veša".

Godine 2002. rodio im se sin, Carlos Maria Corona, a ispod površine rađalo se još nešto - novi skandal. Naime, Corona je bio opsjednut poslom i novcem, a Ninu je, prema vlastitom kasnijem priznanju, "volio, ali i koristio". Bio je emocionalno manipulativan, varao je i koristio njezinu slavu za promociju vlastitog brenda.

Nina je bila pod pritiskom i usamljena, a skandal Vallettopoli 2007. godine bio je kap koja je prelila čašu. Dok je Corona bio u zatvoru, Nina je podnijela zahtjev za razvod, optužujući ga da "ne zna voljeti". Uslijedile su godine javnih svađa, pomirenja i pravne borbe oko skrbništva nad Carlosom, koje su se odvijale pred kamerama.

Vallettopoli: Istraga koja je potresla Italiju

Istraga tužitelja Henryja Johna Woodcocka iz Potenze, nazvana Vallettopoli, razotkrila je mračnu mrežu ucjena, prostitucije i korupcije u svijetu zabave. Corona je bio u epicentru.

Optužbe su bile teške: udruživanje radi počinjenja kaznenih djela, iznuda i pokušaj iznude. Corona je uhićen i proveo je 77 dana u zatvoru. To iskustvo ga je promijenilo.

Na gore.

Tri ključna slučaja definirala su suđenje.

Za početak, to je slučaj Davida Trezegueta. Francuski nogometaš David Trezeguet, tada zvijezda Juventusa, fotografiran je jedne noći kako ulazi i izlazi iz stana u društvu žene koja nije bila njegova supruga. Fotografije je snimila Coronina agencija. Corona je stupio u kontakt s Trezeguetom i ponudio mu otkup fotografija za 25.000 eura. Trezeguet je platio kako bi spasio brak.

Corona je tvrdio da je to legitimna prodaja. Međutim, sud je utvrdio da je kontekst bio iznuda. Mnogi pravnici smatrali su kaznu drakonskom s obzirom na nenasilnu prirodu djela, ali poruka pravosuđa bila je jasna i Corona je bio primjer.

Još mračniji slučaj uključivao je Lapa Elkanna, nasljednika obitelji Agnelli, inače, vlasnika Fiata. Corona je došao do transrodne prostitutke po imenu Patrizia, koja je imala detaljne informacije o orgijama i konzumaciji droge s Lapom. Corona je organizirao intervju s Patrizijom, gdje je ona detaljno opisala kako je Lapo plaćao tisuće eura za seks i drogu.

Corona je te informacije pokušao iskoristiti u pregovorima s Fiatom.

Sličan modus operandi primijenjen je na nogometaše Adriana (Inter), Francesca Coca (Milan) i Alberta Gilardina. Dok je u nekim slučajevima (Gilardino) oslobođen jer nije bilo dokaza o izravnoj prijetnji, u slučajevima Adriana i Coca je osuđen.

Nova ljubav, novi skandali

Nakon razvoda od Nine i izlaska iz zatvora, Corona je nastavio po starom i krenuo još jače. Lansirao je liniju odjeće, otvorio restorane i postao sveprisutan na televiziji. Godine 2009. započeo je vezu s Belén Rodríguez, argentinskom plesačicom u usponu. Njihova veza bila je još veći show. Zajedno su bili najfotografiraniji par Italije.

Corona je Belén pretvorio u superzvijezdu, ali naravno, to je dolazilo s cijenom. Najpoznatiji incident dogodio se na Maldivima, gdje je snimljen njihov seks. Corona je kasnije priznao da je on organizirao fotografa i prodao slike, a da Belén nije bila svjesna da će biti objavljene.

Veza je bila obilježena svađama. U jednom incidentu, nakon što je otkrila njegovu prevaru, Belén mu je razbila tešku vazu s kaktusom o glavu. Corona je pao u nesvijest, kasnije izjavivši: "Mogla me ubiti". Kada je Belén 2012. upoznala plesača Stefana De Martina, napustila je Coronu. On je ostao sam, suočen s konačnom presudom Vrhovnog suda koja samo što nije stigla.

U siječnju 2013., kada je postalo jasno da će morati odslužiti pet godina zatvora zbog slučaja Trezeguet, Corona je donio jednu od svojih "kokainskih odluka". Pobjegao je iz Milana. Četiri dana trajala je potjera koja je punila naslovnice. Na kraju se predao policiji u Lisabonu, u Portugalu. U suzama se predao i izručen je Italiji.

Zatvor je bio brutalan, a posebno za čovjeka koji je navikao da mu se 0-24 udovoljava. Corona je proveo godine iza rešetaka, boreći se s depresijom, tjeskobom i ovisnošću o lijekovima. Međutim, čak i iz zatvora, pokušavao je voditi posao. Godine 2016., dok je bio na uvjetnoj slobodi, policija je otkrila 1,7 milijuna eura u gotovini skrivenih u lažnom stropu stana njegove suradnice Francesce Persi, te dodatna sredstva na tajnim računima u Austriji. Corona je tvrdio da je to novac zarađen poštenim radom, ali sakriven od porezne uprave, negirajući veze s mafijom. Sud ga je oslobodio optužbi za mafijaško udruživanje, ali je osuđen za utaju poreza, što mu je produžilo boravak u zatvoru.

Najdramatičniji trenutak dogodio se u ožujku 2021. godine. Sud za nadzor odlučio je da se Corona mora vratiti iz kućnog pritvora u zatvor zbog kršenja mjera (korištenje društvenih mreža). Reakcija je bila suluda i prenesena uživo na Instagramu. Corona si je prerezao vene na rukama, lice mu je bilo prekriveno krvlju dok se sukobljavao s policijom.

Prebačen je na psihijatrijski odjel bolnice, gdje je započeo štrajk glađu. Njegova majka Gabriella javno je molila za milost, tvrdeći da njezin sin ima ozbiljne psihičke probleme (granični poremećaj ličnosti, narcisoidnost) i da bi ga povratak u zatvor mogao ubiti. Ovi prizori podijelili su talijansku javnost, jedni su vidjeli manipulatora koji glumi žrtvu, a drugi čovjeka kojeg sustav prebrutalno gazi.

...i onda još malo skandala

U rujnu 2023., Fabrizio Corona je konačno odslužio svoje kazne i postao slobodan čovjek. U 50. godini života, mnogi su ga otpisali, ali Corona je evoluirao. Shvatio je da u 2023. godini fotografije više nemaju moć kao nekad jer zvijezde same objavljuju svoju intimu. Nova moć leži u otkrivanju tajni.

Pokrenuo je medijsku platformu Dillinger News (nazvanu po gangsteru Johnu Dillingeru) i najavio rat licemjerju u talijanskom nogometu.

U listopadu 2023., Corona je objavio imena trojice talijanskih reprezentativaca – Nicolòa Fagiolija, Sandra Tonalija i Nicolòa Zaniola, optužujući ih za klađenje na ilegalnim platformama. Za razliku od Vallettopolija, gdje je tražio novac za šutnju, ovdje je Corona tražio kredibilitet objavom istine. I bio je u pravu.

Nicolò Fagioli: Priznao je ovisnost o kockanju i dugove od preko 3 milijuna eura prema ilegalnim kladionicama. Corona je objavio detalje o tome kako je Fagioli bio "dužan Srbima" i kako su ga kamatari pritiskali.

Sandro Tonali priznao je klađenje na utakmice vlastitog tima (Milan) dok je bio igrač, što je rezultiralo desetomjesečnom suspenzijom. Nicolò Zaniolo je bio pod istragom, ali je tvrdio da je igrao samo blackjack, ne nogomet. Nicola Zalewski je negirao optužbe i najavio tužbu.

Corona je tvrdio je da su mu izvor "ujak" jednog bivšeg igrača Intera i audio snimke. Vratio se u mainstream medije, ovog puta kao čovjek koji će rasvijetliti mračne tajne nacionalnog sporta.

Uz Dillinger News, Corona je pokrenuo format "Falsissimo", YouTube emisiju koja miješa trač s političkom analizom, a spominje se i mogućnost njegovog ulaska u politiku. Dokumentarna serija na Netflixu "Io sono notizia" (Ja sam vijest) dodatno je zacementirala njegov status kulturološkog fenomena.

Novi početak?

Kroz sav kaos, jedna konstanta bila je borba za sina Carlosa. Carlos Maria, danas odrastao mladić, često se nalazio između dvoje nestabilnih roditelja. Corona se godinama borio za skrbništvo, tvrdeći da je Nina psihički nestabilna, dok je Nina optuživala njega za manipulaciju djetetom.

Danas, Corona je u vezi s manekenkom Sarom Barbieri, koja je 26 godina mlađa od njega, a imaju i dijete što Corona vidi kao novu priliku za očinstvo koje je propustio s Carlosom zbog zatvora. Doduše, svjestan toga što je već je u jednom intervjuu izjavio: "Sara i ja bit ćemo u vezi još četiri ili pet godina, a onda ćemo prekinuti".

Sve u svemu, Fabrizio Corona Talijanima je možda i poseban, a po komentarima očito je da mnogi vjeruju kako je ovaj kalibar čovjeka u stanju se proslaviti samo u državi poremećenoj poput Italije. No, svaka država ima nešto slično jer ovo je još samo jedan u nizu onih koji su dokazali da živimo u svijetu u kojem će najviše postići oni koji su spremni ponekad učiniti i "moralno nezamislivo".

Isto tako, javnost ga istovremeno mrzi i obožava. On je "loš dečko" koji govori ono što svi misle, ali se ne usude reći.

Fabrizio Corona ostaje, kako sam kaže, "vijest". Često neugodna, ružna i uznemirujuća vijest koju Italija, vrlo očito obožava čitati.