OTUĐENJE od roditelja češće je nego što mnogi misle, a do njega često dolazi zbog neriješenih trauma, toksične dinamike u obitelji ili opetovanog kršenja granica. Odnos s roditeljima za mnoge je prvi i jedan od najvažnijih u životu, no obiteljska dinamika može biti složena i opterećena problemima. Stručnjaci za mentalno zdravlje naglašavaju važnost prepoznavanja vlastitih osjećaja, postavljanja granica i brige o sebi pri suočavanju s takvim izazovima, piše portal Parents.

Ni poznate obitelji nisu imune na takve probleme. Dana 19. siječnja ove godine, Brooklyn Beckham poduzeo je vrlo javan i neobičan korak, objavivši detalje svoje obiteljske drame. U nizu objava na Instagramu, Brooklyn je iznio razloge otuđenja od svojih roditelja, umirovljenog nogometaša Davida Beckhama i bivše članice grupe Spice Girls, Victorije Beckham.

"Roditelji su me kontrolirali veći dio mog života. Odrastao sam s preplavljujućom anksioznošću. Prvi put u životu, otkako sam se odmaknuo od svoje obitelji, ta je anksioznost nestala", naveo je Beckham.

"Moja supruga je dosljedno bila nepoštovana od strane moje obitelji, bez obzira na to koliko smo se trudili da se ujedinimo kao jedno", dodao je u drugoj objavi.

Na kraju je zaključio: "Ne želim se pomiriti sa svojom obitelji. Ne kontroliraju me, prvi put u životu zauzimam se za sebe."

Beckhamovi nisu jedini takav primjer. Glumica Heather Graham je 2024. godine u eseju za Wall Street Journal detaljno opisala tridesetogodišnje otuđenje od roditelja jer nisu odobravali njezine izbore u karijeri. Iste godine, pjevačica Elle King, kći komičara Roba Schneidera, progovorila je o distanciranju od oca, nazvavši njegove postupke "toksičnima". Rasprave u kojima ljudi "otkazuju" svoje roditelje česte su i na društvenim mrežama.

No, zašto ljudi prekidaju odnose s roditeljima i kada je to prihvatljivo? Iako ne postoje stroga pravila, stručnjaci za mentalno zdravlje nude uvide koji pomažu u razumijevanju razloga za obiteljsko otuđenje, nošenju s teškim odnosima te načinima prekidanja generacijskih ciklusa.

Koliko je često otuđenje od roditelja?

Iskustva slavnih osoba i rasprave na društvenim mrežama ne odražavaju uvijek stvarnost opće populacije. Stoga se postavlja pitanje koliko je uistinu uobičajeno prekinuti veze s roditeljima.

"Iako je točne statistike teško odrediti, nije neuobičajeno da mladi odrasli razmišljaju o potpunom prekidu odnosa s roditeljima nakon pukotine u odnosu", kaže Catherine Nobile, psihologinja iz New Yorka.

Istraživanje YouGov-a pokazalo je da je više od četvrtine Amerikanaca otuđeno od člana uže obitelji, a njih 11 posto otuđeno je od roditelja. Anketa je otkrila veće stope obiteljskog otuđenja među muškarcima, osobama u dobi od 30 do 44 godine te pripadnicima LGBTQIA+ zajednice.

Zašto neki ljudi prekidaju veze s roditeljima

Iskustva iz djetinjstva mogu ostaviti dugotrajne posljedice, a njihova obrada ponekad zahtijeva vrijeme.

"Djeca bi mogla osjetiti potrebu da prekinu veze s roditeljima zbog određenih ranih dječjih iskustava koja su mogla uključivati traumu, lošu komunikaciju ili nezdravu obiteljsku dinamiku", objašnjava Carly Harris, direktorica programa za obitelji mladih odraslih u Newport Healthcareu.

"Ova iskustva mogu dovesti do osjećaja nepovezanosti, frustracije ili čak izgraditi ogorčenost. Ako dijete osjeća da je pokušalo sve što može kako bi poboljšalo odnos, a i dalje ne vidi nikakav napredak, može odlučiti potpuno prekinuti odnos."

Osim toga, kako djeca odrastaju, postaju neovisnija i razvijaju vlastite poglede na svijet, što može dovesti do sukoba s roditeljima. S odraslom dobi dobivaju i slobodu da prekinu veze ako to žele.

"Kako ulaze u odraslu dob, često postaju konfrontativniji u vezi s sukobima, pogotovo ako već postoje dugotrajne napetosti", kaže dr. Nobile. "Borbe s različitim vrijednostima, neriješeni sukobi ili disfunkcionalna dinamika mogu učiniti da se nekim mladim odraslima čini nužnim distancirati se."

Znakovi toksičnih roditelja

Izrazi poput "toksičan", "narcisoidan" ili "gaslighting" često se koriste na društvenim mrežama kao razlozi za prekid odnosa s članovima obitelji. Iako se ti pojmovi ponekad pogrešno koriste, to ne znači da toksični roditelji ne postoje.

"Da, članovi obitelji, nažalost, mogu biti toksični", kaže Jeanie Y. Chang, licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja. "Neki su iskusili da su im članovi obitelji najtoksičnije osobe u životu."

Psiholog Joel Frank navodi sljedeće znakove toksičnog roditeljstva: manipulacija, poput korištenja krivnje za kontrolu ponašanja; stalna kritika i omalovažavanje djeteta; nedostatak empatije i nepotvrđivanje osjećaja; kontrolirajuće ponašanje i pokušaji preuzimanja kontrole nad djetetovim odlukama; emocionalna nedostupnost; "gaslighting", odnosno poricanje ili iskrivljavanje djetetove stvarnosti; favoriziranje jednog djeteta u odnosu na drugo; te opetovano kršenje granica i zanemarivanje privatnosti.

Prema dr. Franku, takvi postupci mogu negativno utjecati na osobu, gušiti njezinu neovisnost i samopoštovanje, poticati nepovjerenje te dovesti do toga da se dijete osjeća neshvaćeno i nevidljivo.

Što učiniti u vezi s toksičnim roditeljstvom

Dok videozapisi na TikToku ponekad slave prekid odnosa s roditeljima, snalaženje u teškim odnosima u stvarnosti može biti bolno i izazovno. Stručnjaci za mentalno zdravlje nude nekoliko savjeta, uključujući važnost brige o sebi i prekidanje generacijskih ciklusa.

Potvrdite svoje osjećaje

Roditelji možda neće potvrditi vaše osjećaje, ali to ne znači da oni nisu stvarni ili opravdani. "Ako imate toksičnog roditelja, važno je priznati svoje osjećaje", kaže licencirana psihologinja Holly Schiff.

Carly Harris dodaje da te emocije mogu uključivati krivnju, tugu i ljutnju. "Rad na ovome može biti dio vašeg puta ozdravljenja", kaže Harris. "Uobičajeno je da se dijete toksičnog roditelja osjeća nevažećim, pa iscjeljenje može izgledati kao praksa potvrđivanja vlastitog iskustva i emocija."

Pronađite podršku

Iako otuđenje može stvoriti osjećaj usamljenosti, važno je znati da niste sami. "Potražite podršku od drugih, poput prijatelja, članova obitelji ili grupe podrške", savjetuje dr. Schiff. "Razmislite o terapiji sa stručnjakom kako biste istražili svoje osjećaje i razvili strategije za suočavanje s roditeljem. Također možete raditi na učenju zdravih vještina suočavanja i kako prakticirati brigu o sebi."

Prakticirajte brigu o sebi

Lako se usredotočiti na odnos s roditeljem do te mjere da zaboravite na sebe. Međutim, Harris ističe da je briga o sebi u takvim situacijama od iznimne važnosti.

"Sudjelovanje u aktivnostima koje podržavaju vaše mentalno i emocionalno zdravlje, poput tjelesne aktivnosti, može vam pomoći da shvatite kako napredovati na način koji prioritetizira vaše blagostanje", kaže Harris. "Najvažnije, usredotočite se na ono što možete kontrolirati."

Postavite granice i jasno ih komunicirajte

Ponekad potpuni prekid odnosa nije poželjan, barem ne u određenom trenutku. Dr. Frank objašnjava da postavljanje granica može zaštititi vas, ali i pružiti jasnoću objema stranama. "Ako roditelj često kritizira djetetove životne izbore, dijete bi moglo reći: 'Cijenim naš odnos, ali trebam da poštuješ moje odluke. Ako se to ne dogodi, morat ću se povući iz razgovora'", navodi dr. Frank kao primjer.

Dr. Schiff također preporučuje korištenje "ja" izjava, koje usmjeravaju razgovor na vaše potrebe i smanjuju vjerojatnost da će roditelj reagirati obrambeno.

Ograničavanje kontakta također može pomoći. "Smanjenje interakcija može minimizirati izloženost toksičnom ponašanju, omogućujući osobi da održi svoje mentalno zdravlje", kaže dr. Frank. "Na primjer, osoba bi mogla odlučiti nazvati roditelja jednom tjedno umjesto svakodnevno i priopćiti tu promjenu roditelju." Ovaj korak može poslužiti i kao privremeno rješenje prije eventualnog potpunog prekida odnosa.

Prepoznajte kada je vrijeme za prekid odnosa

Ne postoji univerzalno rješenje kada je riječ o odluci o prekidu veza s roditeljem. "Odluka o tome hoćete li prekinuti veze ili postaviti granice s toksičnim roditeljem duboko je osobna odluka, a često uključuje vaganje raznih faktora", kaže Harris.

Ipak, prekid odnosa može biti rješenje. "Ponekad sam savjetovala svojim klijentima da se 'emocionalno otuđe' od članova obitelji ako smatram da je to najbolje za njihovo mentalno zdravlje", kaže Chang. "Emocionalno otuđenje je termin u području obiteljskih sustava i točno je ono kako zvuči. To također uključuje fizičku distancu ili odvajanje."

Kako znati je li vrijeme za takav korak? Harris preporučuje procjenu nekoliko čimbenika: ozbiljnost toksičnosti, vaše emocionalno i mentalno zdravlje, vlastite potrebe i vrijednosti, utjecaj odnosa na vaš svakodnevni život te spremnost roditelja na promjenu. Odluka je isključivo vaša, no terapija može pomoći u njezinu donošenju.

Prekinite generacijski ciklus

Stilovi roditeljstva, baš kao i geni, mogu se prenositi s generacije na generaciju. Međutim, dr. Nobile ističe da je, za razliku od genetskih predispozicija, moguće prekinuti cikluse toksičnog roditeljstva.

U odnosu s vlastitom djecom možete se usredotočiti na pozitivno potkrepljenje. "Izgradnja samopoštovanja kod vašeg djeteta hvaljenjem poželjnog ponašanja i stvaranjem pozitivnijeg i potvrdnijeg okruženja je važna", kaže dr. Nobile.

Također je ključno razvijati vještine emocionalne regulacije kod sebe. Tehnike svjesnosti i oslobađanja od stresa mogu vam omogućiti da bolje kontrolirate vlastite reakcije prema djetetu.

Edukacija o zdravom roditeljstvu može biti od velike pomoći. "Knjige, radionice i roditeljske grupe mogu vas naučiti kako učinkovito roditeljstvo", kaže dr. Nobile. "Učenje o roditeljstvu opremit će vas alatima za zamjenu nezdravih i starijih roditeljskih pristupa boljima koji će biti učinkovitiji za vas i vaše dijete."

Važno je zapamtiti da toksično roditeljstvo nije neizbježno. Postoji nada, ali ona uključuje proces iscjeljenja.

"Razmislite o vlastitom djetinjstvu i identificirajte bilo koje toksično roditeljstvo", zaključuje dr. Schiff. "Razumijte koje obrasce želite promijeniti. Što je bilo štetno? Što želite izbjeći i učiniti drugačije? Definirajte kakav roditelj želite biti i primijenite zdrave roditeljske tehnike."