JAPAN razvija vlak serije L0 koji bi, s brzinama do 603,5 km/h, trebao postati najbrži na svijetu. Riječ je o maglev vlaku koji proizvodi i testira tvrtka Central Japan Railway Company (JR Central). Time bi značajno nadmašio trenutno jedini komercijalni maglev vlak na svijetu, šangajski, koji doseže 460,2 km/h. Za usporedbu, najbrži europski vlakovi, poput francuskog TGV-a i talijanskog AGV Itala, prometuju brzinama između 306 i 354 km/h, piše Euronews.

Drastično skraćivanje vremena putovanja

Nova linija Chuo-Shinkansen, koja je trenutno u izgradnji, skratit će putovanje između Tokija i Nagoye na samo 40 minuta. Danas to putovanje, ovisno o vrsti vlaka, traje od sat i pol do dva i pol sata. U planu je i kasnija uspostava linije između Nagoye i Osake, čime će se tri velika grada povezati u jedinstvenu regiju.

Kada bi se to preslikalo na Europu, takav bi vlak putovanje između Londona i Edinburgha skratio na samo 60 minuta, dok današnjim vlakovima za tu udaljenost treba između četiri i pet i pol sati.

Kako serija L0 postiže toliku brzinu?

Vlak serije L0 koristi tehnologiju magnetske levitacije (maglev), koja pomoću magneta podiže vlak iznad tračnica. Drugi električni motor zatim pokreće vagone prema naprijed. Ova metoda, koja kombinira električnu energiju i magnete, omogućuje vlaku da lebdi i postiže dosad nezamislive brzine.

Kada linija bude u komercijalnoj upotrebi, vlakom serije L0 moći će se putovati od Tokija do Osake za samo jedan sat, za što je danas potrebno između dva sata i 20 minuta i četiri sata.

Visoki troškovi i odgode

Razvoj ovog futurističkog vlaka zahtijeva golema ulaganja, a troškovi su dosad dosegnuli oko 59,9 milijardi eura. Projekt je suočen i sa značajnim kašnjenjima. Iako je prvotno planiran za dovršetak 2027. godine, puštanje u promet odgođeno je za osam godina, pa se sada kao realan datum spominje razdoblje između 2034. i 2035. godine.

Je li takav vlak moguć u Europi?

Postavlja se pitanje bi li ovakav vlak mogao funkcionirati izvan Japana, primjerice na europskom tržištu. Integracija bi mogla biti izazovnija nego što se čini jer se u Europi, osim na brzinu, velik naglasak stavlja na udobnost putnika, cjelokupno iskustvo i pristupačnost.

Putovanja vlakom često se cijene zbog svoje sporije, slikovite ljepote. Zbog toga bi ultra-brzi vlak mogao biti u nepovoljnom položaju, osim ako ne bi prometovao na isključivo poslovnim rutama poput onih između Londona i Pariza ili Londona i Bruxellesa. O

sim toga, projekt poput serije L0 zahtijevao bi ogromna ulaganja i potpuno novu infrastrukturu, jer ne može voziti na postojećim prugama. Većina trase morala bi prolaziti kroz tunele koji bi se morali posebno graditi. Takav vlak troši i znatno više energije od uobičajenih europskih vlakova te ima manji kapacitet, što bi otežalo pokrivanje troškova i postizanje profitabilnosti.