NA PRVI pogled, Jelec zimi izgleda kao prizor iz ruske bajke. Sa šetnice uz rijeku vide se zlatne kupole pravoslavnih crkava, a dolje, a na zaleđenoj rijeci ribari strpljivo čekaju ulov. Ali u ovom gradu, 350 kilometara južno od Moskve, osjećaj bajkovitosti brzo nestaje.

Na obali rijeke uočava se veliki plakat za novačenje u vojsku, koji obećava jednokratnu isplatu od 17.000 eura svakome tko se prijavi za borbu u Ukrajini. U blizini je i plakat ruskog vojnika koji cilja kalašnjikovom, uz slogan: "Mi smo tamo gdje trebamo biti". Kremlj je pokrenuo opću invaziju na Ukrajinu 24. veljače 2022., a rusko vodstvo predviđalo je kratku i uspješnu vojnu operaciju, no stvari nisu išle po planu, piše BBC.

Četiri godine kasnije, ruski rat protiv Ukrajine i dalje traje. Potrajao je duže od brutalnog rata nacističke Njemačke protiv Sovjetskog Saveza, u Rusiji poznatog kao Veliki domovinski rat. A u ovom gradu posljedice su vidljive.

Ljudski danak rata

Jednu stranu deveterokatnice u Jelecu prekriva ogroman mural. Na njemu su lica petorice ruskih vojnika, mještana poginulih u borbama u Ukrajini. "Slava herojima Rusije!" ispisano je na vrhu. Plakati koji nude velike svote novca za pristupanje vojsci nalaze se posvuda u Rusiji.

Ruske vlasti ne objavljuju podatke o broju žrtava u takozvanoj "specijalnoj vojnoj operaciji", ali poznato je da je Rusija pretrpjela goleme gubitke na bojištu. Mnogi gradovi i sela u posljednje dvije godine dobili su muzeje i spomenike posvećene vojnicima poginulim u Ukrajini, kao i posebne odjeljke za nedavno poginule na lokalnim grobljima.

"Muž moje prijateljice je poginuo boreći se ondje. Sin moje sestrične također. I unuk", kaže Irina, koja je zastala porazgovarati ispred murala. "Puno je ljudi poginulo. Žao mi je tih dečki."

Rat se osjeća i daleko od bojišnice

Irina radi kao kontrolorka karata na autobusnom kolodvoru i jedva spaja kraj s krajem. "Računi za režije nas guše. Cijene nas lome. Jako je teško preživjeti", kaže. Iako ima malo novca, Irina pomaže u pripremi paketa pomoći za ruske vojnike na bojišnici. Ne kritizira rat protiv Ukrajine, ali je zbunjena. "U Velikom domovinskom ratu znali smo za što se borimo", kaže Irina. "Nisam sigurna za što se borimo sada."

Granica s Ukrajinom udaljena je 250 kilometara, no ponekad se čini da je bojišnica mnogo bliže. Lipecka regija, kao i mnoge druge, bila je meta ukrajinskih dronova. Oko Jeleca vlasti su postavile skloništa za hitne slučajeve; jedno je na autobusnoj stanici, drugo u parku.

Te betonske konstrukcije stoje kao spomenici "specijalnoj vojnoj operaciji" predsjednika Vladimira Putina. Prije invazije nije bilo potrebe za skloništima jer nije bilo ni napada dronovima na Rusiju. Stambene zgrade u Jelecu također imaju improvizirana skloništa u podrumima. "Sirene se oglašavaju gotovo svake noći", objašnjava Irina. "Ali ja ne izlazim iz svoje zgrade. Samo odemo u hodnik gdje nema prozora."

Simboli rata u svakodnevici

U Jelecu se znakovi rata pronalaze na neočekivanim mjestima. Naziv lokalnog kafića s palačinkama sadrži latinična slova V i Z - simbole "specijalne vojne operacije". Natpis ispred lokala dodaje: "Zgrabi palačinku, pa cijeli svijet." To podsjeća na neke izjave Vladimira Putina. "Gdje god stane noga ruskog vojnika, to je naše", izjavio je u Sankt Peterburgu prošle godine. Prije dvije godine u Moskvi se na elektroničkom panou mogao vidjeti ovaj Putinov citat: "Granice Rusije ne završavaju nigdje."

Ratovi su financijski iscrpljujući. S rastućim proračunskim deficitom i stagnirajućim gospodarstvom, vlada je povećala PDV s 20 na 22 posto. Ministarstvo financija navodi da će se dodatni prihodi trošiti na "obranu i sigurnost". Ruska državna televizija potaknula je javnost na razumijevanje. "Živimo u ratnom vremenu: ratu koji nam je nametnuo Zapad", rekao je gledateljima TV voditelj Dmitrij Kiseljov. "Moramo ga dobiti, a bez ratnog proračuna to ne možemo."

Mala poduzeća osjećaju pritisak. U jednoj pekarnici u Jelecu miris svježe pečenog kruha, peciva i kolača je opojan, no poslovanje je pogođeno gospodarskim padom i povećanjem poreza. "Morali smo podići cijene jer su nam porasli računi za režije, najamnina i porezi. A povećanje PDV-a znači da su nam i sastojci skuplji", kaže vlasnica Anastasija Bikova. "Zamislite da svi moramo zatvoriti: naša pekara i restoran preko puta. Trudimo se da naš grad izgleda lijepo. Ali ako zatvorimo, što ostaje? Samo tamnosiva mrlja."

Podrška ratu unatoč teškoćama

Sat vremena vožnje od Jeleca, u regionalnom središtu Lipetsku, još je više podsjetnika na rat: vojnih plakata i skloništa. No u stubištu njegove stambene zgrade, Ivana Pavloviča trenutno više brine cijev koja curi. Na zidu je led, a dizalo ne radi. Ovaj umirovljenik je ljut što to nitko nije popravio te se žali na visoke cijene i rastuće račune.

Na pitanje je li rat kriv, odgovara: "Da sam mlađi, otišao bih se boriti. Specijalna vojna operacija je izvrsna. Samo što cijene stalno rastu. Mirovine rastu, ali onda cijene porastu još više. I što ja dobijem? Ništa."

Zatim dodaje: "Naravno, živjeli bismo ugodnije da nema specijalne operacije. Puno novca se na to troši. I ljudi daju koliko mogu. Moramo pomoći. Ne žalim se."