ZA OTPRILIKE godinu dana Zagreb bi trebao postati bogatiji za veliki kulturni centar. U samom gradskom središtu projekt Paromlina - zlosretne zgrade uništene u požaru i desetljećima prepuštane na nebrigu javne uprave - približava se kraju.

Zagrepčani će dobiti 95 milijuna eura vrijednu knjižnicu i središte kulture - iako se još prije nekoliko godina doimalo kako će nekretninski mešetari na prostranom terenu iza Glavnog kolodvora napraviti još jedan lukrativni posao.

Galerija

"Radovi na izgradnji nove zgrade Gradske knjižnice Grada Zagreba i društveno-kulturnog centra na lokaciji Paromlin započeli su 10. travnja 2024., a završetak izvođenja radova i ishođenje uporabne dozvole planira se u drugoj polovini 2026. godine, nakon čega slijedi opremanje objekta. Tijekom 2027. godine planira se preseljenje Gradske knjižnice s kompletnim fundusom knjiga i svim zbirkama te se otvaranje očekuje 2027. godine," kažu za Index u gradu Zagrebu.

Sve je počelo još u 19. stoljeću

Povijest Paromlina započinje usporedno s razvojem industrije i početkom izgradnje industrijske arhitekture polovicom 19. i početkom 20. stoljeća. U Zagrebu se u to vrijeme stvara industrijska zona u današnjem gradskom centru - oko Glavnog kolodvora gdje nastaju, uz Paromlin, i radionica Ugarskih željeznica - danas poznata kao Gredelj, nekoliko tvornica i manufaktura odjeće koje su kasnije postale radna organizacija Nada Dimić te Uljara i tvornica čokolade - kasniji Kraš - u današnjoj Branimirovoj ulici.

Jedan od najvećih privrednih objekata na toj lokaciji je Kraljevski povlašteni zagrebački parni i umjetni mlin smješten za Glavnog kolodvora. Početak njegove izgradnje započeo je još 1862. godine, da bi konačan oblik dobio nakon požara u svibnju 1906. godine.

Požar ga potpuno uništio 1988. godine

Požar 1988. godine konačno ga je uništio i obustavio proizvodnju. Izgled po kome se pamti Paromlin je dobio 1908. godine. U njegovoj izgradnji sudjelovali su najvažniji zagrebački arhitekti 19. i 20. stoljeća - Janko Jambrišak, Gjuro Carnelutti, biroi Hönigsberg & Deutsch i Štefan Kalda, Janko Holjac kao i Josip Dubsky.

U povijesti arhitekture zabilježeno kako je armiranobetonska konstrukcija arhitekta Josipa Dubsky bila prva takva građevina na ovim prostorima. Metalne konstrukcije unutar zgrada Paromlina također su bile vrhunac tadašnje tehnologije.

Paromlin je - uz obnovu nakon prvog požara - radio sve do osamdesetih godina 20. stoljeća. Nakon 1945. godine osnovano je Gradsko pekarsko poduzeće koje je 1952. dobilo ime po danu oslobođenja Zagreba - 8. maju. Kasnije su te tvornice kruha udružile rad s velikim pekarnicama Partizanka (današnja Klara) te onima iz Siska i Karlovca. Sedamdesetih godina pridružila im se i Prehrana, pa je na osamdesetih godina cijelo poduzeće bilo golema Složena organizacija udruženog rada (SOUR) Žitokombinat.

Zapošljavali 1000 radnika, imali oko 150 trgovina

Osamdesetih godina zapošljavali su oko tisuću radnika i imali oko 150 kvartovskih trgovina u Zagrebu. Proizvodilo se 160-240 tisuća štruca kruha dnevno, odnosno 80 do 120 tona kruha. Godišnja potrošnja kruha iznosila je tada 70 do 90 kilograma kruha po osobi, odnosno 205 do 300 grama dnevno.

Bila je to tvrtka koja je Zagreb hranila kruhom. Danas se za potrebe Zagreba proizvede oko sto tisuća štruca. Nakon procesa pretvorbe i privatizacije 1990-tih najpoznatiji dio poslovanja preuzele su Zagrebačke pekare Klara. Dio prodavaonica je zatvoren ili je promijenio vlasnika.

Zgrada Paromlina napuštena je krajem osamdesetih godina, nakon velikog požara 1988. godine - kada je proizvodnja preseljena na druge lokacije.

Posljednja odluka donesena dan prije požara koji je posve uništio Paromlin

 "Početkom 1980. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu valorizirao je i izradio prijedlog zaštite i koncepciju za buduću prenamjenu industrijskog sklopa Zagrebačkog paromlina. Iako još u funkciji, Paromlin je postao prvi preventivno zaštićen povijesni industrijski spomenik u Zagrebu, a predložena je njegova prenamjena u Dom radničkog pokreta i revolucije.

U nadolazećim godinama - osobito nakon požara i prestanka rada pogona 1988. - o prenamjeni Paromlina javno se raspravljalo i iznosile su se ideje o smještaju kulturnih institucija u prostoru nekadašnjeg industrijskog sklopa," kaže za Index Goran Arčabić, kustos Muzeja grada Zagreba.

U javnosti se govorilo i kako bi Paromlin mogao postati Tehnički muzej, Galerija i Muzej suvremene umjetnosti te Arhiv Hrvatske. Posljednja odluka - o preseljenju arhiva - donesena je dan prije požara koji je 8. ožujka 1988. godine posve uništio Paromlin. Tada su unutra bili radnici treće smjene - požar je na četvrtom katu izbio oko dva sata u noći.

Grad ga kupio 2005 i napravio - parkiralište

Grad Zagreb kupio je Paromlin 2005. godine te je 2011. na njegovoj površini napravljeno je parkiralište. Paromlin je, kao izgorjelo ruglo, stajao do 2013. godine, kada se djelomice urušio pa ga je gradska uprava sanirala. Pojavili su se prijedlozi da bi kompleks trebalo prodati, što je podržavala i administracija gradonačelnika Milana Bandića koja je oglasila prodaju objekta za deset milijuna eura.

Nakon promjene vlasti, 2022. godine gradska uprava Tomislava Tomaševića u proračunu osigurava 66 milijuna eura za Paromlin. Odlučeno je da se u novi kompleks preseli gradska knjižnica i otvori kulturni centar.   https://www.youtube.com/watch?v=bm1jjCaV-3o

"Sukladno glavnom projektu ukupna bruto površina zgrade iznosi oko 36.000 kvadratnih metara. Trenutno se na dijelu rekonstrukcije postojećih objekata izvode građevinsko-obrtnički radovi i instalaterski radovi.

Na dijelu izgradnje novog objekta završeni su radovi na nosivoj konstrukciji te se postavlja aluminijska konstrukcija i stakleni dijelovi pročelja, a izvode se svi radovi na uređenju interijera objekta, kao i radovi na izgradnji nove trafostanice. U tijeku je montaža čelične konstrukcije dimnjaka, visine oko 50 metara, koji predstavlja umjetničku interpretaciju nekadašnjeg dimnjaka kompleksa Paromlin," objašnjavaju za Index u gradu Zagrebu.

Tvornica kruha polako se pretvara u tvornicu duha.