JESTE li pretjerano odgovorni, čak i na vlastitu štetu? Jeste li izrazito samokritični i skloni perfekcionizmu? Ako je odgovor potvrdan, moguće je da ste najstarija kći. Iako ove osobine nisu isključivo vezane uz prvorođene djevojčice, često se povezuju s takozvanim sindromom najstarije kćeri.

Popularni videozapisi i memovi o izazovima s kojima se suočavaju najstarije kćeri, od preuzimanja odgovornosti odraslih još u djetinjstvu do organiziranja obiteljskih okupljanja, imaju uporište u stvarnosti. Terapeuti upozoravaju da im na putu prema većem zadovoljstvu u životu često stoji jedna velika prepreka, prekomjerna odgovornost, piše HuffPost.

Teret odgovornosti

Prema Natalie Moore, bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji, najstarije kćeri često se "osjećaju pretjerano odgovornima za svoju primarnu obitelj". To može uključivati brigu za mlađu braću i sestre, ali ponekad i za roditelje. Uz to često nose i takozvani mentalni teret, obavljaju brojne nevidljive zadatke koji su važni za funkcioniranje obitelji.

"Taj se osjećaj odgovornosti može proširiti i na druge odnose, pa se osjećaju pretjerano odgovornima u vlastitim obiteljima i domovima, ali i na poslu", navodi Moore. "One uvijek moraju biti te koje će se pobrinuti da sve bude napravljeno i da svi na vrijeme obave svoj dio posla."

Uloga zamjenskog roditelja

Za mnoge najstarije kćeri osjećaj odgovornosti ide toliko daleko da počinju preuzimati roditeljsku ulogu. "Jedna od ključnih stvari za najstarije kćeri jest to što često nose dio roditeljskog tereta", kaže terapeutkinja Danica Harris. "Ponekad im se izravno kaže da su odgovorne, ali puno češće je to nešto što se implicitno događa unutar obiteljskog sustava."

Takva očekivanja često stvaraju snažan perfekcionizam. "Najstarija djevojčica gotovo uvijek čuje rečenicu: 'Ti si ona zbog koje se nikad ne moram brinuti'. Time su stavljene u ulogu u kojoj misle: 'Oh, ne smijem uzrokovati brigu svojim roditeljima'", kaže Harris.

Posljedice u odrasloj dobi

Takvi obrasci često se nastavljaju i u odrasloj dobi. "Morate imati na umu da su te obiteljske uloge i očekivanja razvijene u vrlo ranoj dobi, pa ih često nismo ni svjesni", objašnjava Moore. "To je nešto što najstarije kćeri jednostavno rade bez razmišljanja."

Posljedice mogu biti ozbiljne. "Kada bilo tko preuzme više odgovornosti nego što je primjereno ili nego što može podnijeti, veća je vjerojatnost da će se osjećati preopterećeno", kaže Moore. "Mogu izgorjeti, mogu iskusiti simptome anksioznosti ili depresije."

Kako izaći iz tog obrasca

Stručnjaci ističu da je prvi korak osvijestiti svoju ulogu u obitelji. "Prvi korak u bilo kakvoj promjeni ponašanja jest svijest, postati svjestan uloge, razumjeti odakle je potekla te primijetiti što vam se u toj ulozi sviđa, a što ne", savjetuje Moore.

Danica Harris preporučuje i rad na takozvanom unutarnjem djetetu. "Često tražim od klijentica da istraže što su propustile u djetinjstvu jer su bile prezauzete preuzimanjem prevelike odgovornosti", kaže ona.

Važno je i razvijati više suosjećanja prema sebi. "Zaista vjerujem da se, kada se možemo opustiti i biti nježni prema sebi, svaka stvar u našem životu mijenja", dodaje Harris.