HITCHCOCKOV film "Ptice" premijerno je prikazan 28. ožujka 1963. u New Yorku. Horor je labavo temeljen na istoimenoj kratkoj priči Daphne du Maurier iz 1952., a scenarij je napisao Evan Hunter. U središtu priče su iznenadni i neobjašnjivi napadi ptica na stanovnike mjesta Bodega Bay u Kaliforniji, zbog čega se film s vremenom prometnuo u jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih horora svih vremena.

Radnja počinje u trgovini kućnim ljubimcima u San Franciscu, gdje Melanie Daniels upoznaje odvjetnika Mitcha Brennera. Zaintrigirana njime, odlazi u Bodega Bay kako bi njegovoj mlađoj sestri odnijela ljubavne ptičice za rođendan, no ubrzo se počinju događati čudni i sve opasniji napadi ptica.

Ono što isprva djeluje kao niz neobičnih incidenata pretvara se u pravi kaos, a Melanie, Mitch i njegova obitelj pokušavaju preživjeti dok se prijetnja sve više pojačava. Film završava u tjeskobnom tonu, bez pravog objašnjenja zašto su ptice počele napadati ljude.

Mnogi ga smatraju kultnim hororom

U glavnim ulogama su Rod Taylor, Jessica Tandy, Suzanne Pleshette i Tippi Hedren, kojoj je ovo bio filmski debi. U filmu se pojavljuju i Veronica Cartwright, Ethel Griffies i drugi, a Alfred Hitchcock ima i svoj poznati kratki cameo na početku filma.

"Ptice" su se istaknule i tehničkom izvedbom, posebno specijalnim efektima i neobičnim pristupom zvuku, jer Hitchcock nije koristio klasičnu filmsku glazbu, nego je napetost gradio zvukovima i tišinom.

Film je po izlasku dobio podijeljene reakcije, ali mu je ugled s vremenom znatno porastao. Danas ga mnogi kritičari smatraju prijelomnim, kultnim i pionirskim hororom koji se oslanja na psihološku napetost, nelagodu i neizvjesnost, a ne na objašnjenja.

Film je nominiran za Oscara

Posebno se hvale atmosfera straha, vizualna ambicioznost i odluka da se napadi ptica nikada do kraja ne objasne. Ipak, neki i dalje smatraju da je tempo filma neujednačen te da previše vremena troši na međuljudske odnose prije nego što horor u potpunosti krene.

"Ptice" su bile nominirane za Oscara za specijalne efekte, dok je Tippi Hedren osvojila Zlatni globus za novu zvijezdu godine. Film je kasnije uvršten i u National Film Registry jer je proglašen kulturno, povijesno i estetski važnim.

Gledatelji ga uglavnom opisuju kao jeziv i napet klasik, iako nekima smetaju sporiji početak i zastarjeli efekti. Mnogi ističu da upravo izostanak objašnjenja i glazbe pojačava osjećaj nelagode, dok drugi smatraju da film zbog toga djeluje nedorečeno.