PEČENJE pizze na roštilju možda zvuči kao improvizacija, ali zapravo je riječ o metodi koja daje vrlo dobre rezultate - ponekad čak i bolje nego klasična kućna pećnica. Visoke temperature i zatvoren prostor roštilja stvaraju uvjete slične onima u profesionalnim pećima, što je ključ za dobru pizzu.

Visoka temperatura i dobra podloga rade razliku

Jedan od glavnih razloga zašto pizza s roštilja uspijeva jest temperatura. Roštilji, posebno plinski ili oni na ugljen, mogu doseći vrlo visoke vrijednosti koje su potrebne da bi tijesto brzo naraslo, a rubovi postali lagano hrskavi.

Za najbolje rezultate preporučuje se korištenje kamena za pizzu ili barem deblje metalne ploče. Oni ravnomjerno raspoređuju toplinu i sprječavaju da tijesto izgori izvana, a ostane sirovo iznutra. Ako se pizza stavlja direktno na rešetku, postoji veći rizik od zagorijevanja i gubitka oblika.

Važno je i da roštilj bude zatvoren tijekom pečenja. Tako se stvara efekt pećnice u kojem toplina dolazi i odozgo i odozdo, što omogućuje ravnomjerno pečenje.

Tehnika pripreme ključna je za uspjeh

Kod pripreme pizze na roštilju vrijedi malo drugačiji pristup nego u pećnici. Tijesto je dobro prvo kratko zapeći bez nadjeva, svega minutu do dvije, kako bi se stvorila čvrsta podloga. Nakon toga se okreće, dodaju se umak i sastojci, pa se pizza dovršava.

Nadjev treba biti umjeren - previše sastojaka može otežati pečenje i učiniti pizzu teškom. Jednostavne kombinacije s nekoliko kvalitetnih sastojaka obično daju najbolje rezultate.

Kod plinskih roštilja korisno je koristiti zonu indirektne topline, odnosno peći pizzu dalje od izravnog plamena. Kod roštilja na ugljen važno je ravnomjerno rasporediti žar i izbjeći preintenzivnu toplinu ispod same pizze.

Rezultat je pizza s lagano dimljenim okusom, hrskavim dnom i mekanom unutrašnjosti - kombinacija koju je teško postići u standardnoj kuhinji. Upravo zato sve više ljudi roštilj ne koristi samo za meso, nego i za jela poput pizze koja traže visoke temperature i brzo pečenje.