MNOGI od nas imaju barem jednog prijatelja koji stalno šalje alarmantne vijesti uz komentare poput "gotovi smo". Za takve ljude danas se sve češće koristi izraz "doomeri", a psiholozi upozoravaju da je taj način razmišljanja postao posebno raširen zbog društvenih mreža i konstantnog doomscrollanja.

Terapeutkinja Chloë Bean za HuffPost objašnjava da je doomerizam "sklop razmišljanja koji se temelji na kroničnom pesimizmu i očekivanju najgoreg mogućeg ishoda". Dodaje da ga često prate "osjećaj beznađa, bespomoćnosti i emocionalne iscrpljenosti".

Što zapravo znači biti "doomer"?

Terapeutkinja Alexandra Cromer usporedila je doomerizam s "egzistencijalnim strahom" i osjećajem da je svijet osuđen na propast. Prema njezinim riječima, ljudi koji razmišljaju na taj način često vjeruju da će klimatske, ekonomske i društvene krize neizbježno dovesti do kolapsa.

Psiholozi smatraju da društvene mreže dodatno pojačavaju taj osjećaj jer algoritmi guraju sve više sadržaja utemeljenog na strahu i katastrofama. "To stvara lažan osjećaj da je očaj jedina stvarnost", upozorila je Bean.

Zašto je doomerizam sve češći među mladima?

Psihijatrica Sue Varma smatra da se mlađe generacije danas osjećaju kao da moraju birati između toga da budu informirane i toga da budu sretne. "Stalna izloženost globalnim krizama stvara osjećaj da su katastrofe posvuda i istodobno", rekla je.

Bean dodaje da mnogi svakodnevno upijaju vijesti o ratovima, ekonomskim problemima, klimatskim promjenama i društvenim podjelama, bez vremena da sve to mentalno obrade. Psiholozi upozoravaju da takav način života može dovesti do tjeskobe, izolacije, kroničnog stresa i osjećaja da ništa nema smisla.

Kako prepoznati da je problem postao ozbiljan?

Psiholozi kažu da problem nastaje kada pesimizam preraste u uvjerenje da se ništa ne može promijeniti. "Kada netko vjeruje da ništa nije važno, prestaje raditi stvari koje podržavaju njegovu dobrobit", objasnila je Bean, navodeći povezivanje s drugima, brigu o tijelu i traženje pomoći.

Cromer upozorava da doomerizam može dovesti do "hiperfiksacije i stvarnih posljedica na život ljudi", dok Varma kao znakove upozorenja navodi kompulzivno konzumiranje loših vijesti, povlačenje iz odnosa i stalne misli da "ništa nema smisla".

Psiholozi savjetuju ograničavanje doomscrollanja

Bean preporučuje ograničavanje vremena provedenog uz vijesti i izbjegavanje kompulzivnog skrolanja. "Ne treba vam neograničen pristup uznemirujućim informacijama da biste ostali informirani", rekla je.

Cromer savjetuje da se ljudi odvoje od društvenih mreža i usredotoče na stvarni život, prirodu i odnose s bliskim ljudima. Varma dodaje da i male konkretne akcije, poput pomaganja drugima, volontiranja ili provođenja vremena s prijateljima, mogu pomoći u vraćanju osjećaja kontrole i nade.