U POSLU smo gdje nam mobitel ne prestaje zvoniti svaki dan, od jutra do noći (a nekad i preko noći). Ljudi pišu, zovu i neumorno šalju gigantske glasovne WhatsApp poruke. I naravno, šaljemo ih svi - ima li išta zabavnije od prepričavanja svog dana prijatelju/ici na WhatsApp Voiceu? Naravno da nema. Druga strana uključi 1.5x i dnevna doza tračerije kreće.

No, što kad vam glasovne poruke šalju ljudi s kojima niste u prijateljskim odnosima, već u poslovnom tipu komunikacije?

Gdje je granica?

Upravo nas je to potaknulo na raspravu - gdje je granica s glasovnim porukama na WhatsAppu? Ako niste bliski prijatelji s osobom kojoj se obraćate, već poslovni suradnik ili osoba koja treba poslovnu uslugu ili suradnju od osobe kojoj šalje glasovnu poruku - je li ok očekivati od te osobe da dodatno troši svoje vrijeme preslušavajući razne molbe u obliku dvominutne glasovne poruke na WhatsAppu, umjesto da joj omogućite da ih samo pregleda u pisanom obliku jednim pogledom?

Nije ovo prvi put da raspravljamo o glasovnim porukama.

Glasovne poruke postale su neizostavan dio digitalne komunikacije, no istovremeno i tema koja oštro dijeli korisnike. Dok ih jedni smatraju blagoslovom, drugi ih opisuju kao narcisoidne, nametljive i iritantne. 

Zašto ih neki ne podnose

Protivnici glasovnih poruka imaju jasne argumente. Za njih je to lijen i neučinkovit način komunikacije. Poruka od nekoliko sekundi koja sadrži tek tri riječi mogla je biti poslana kao tekst, kao i ona od 30 minuta koju je gotovo nemoguće pratiti. Kritičari ističu kako je slanje glasovnih poruka zapravo prebacivanje tereta na primatelja, koji se mora nositi s nepovezanim mislima pošiljatelja. Tvrde da je brbljanje lakše od slanja sažete poruke, a vještinu jezgrovitog izražavanja trebalo bi vježbati.

Zašto ih neki vole

Jedna od najvećih prednosti glasovnih poruka, slažu se njihovi zagovornici, jest intimnost koju pružaju. Zvuk ljudskog glasa može biti utješan, a poruke su osobnije i teže ih je pogrešno protumačiti. Upravo zato mnogi tvrde da su glasovne poruke sirovije i autentičnije od teksta. Omogućuju vam da podijelite iznenadnu misao, "ispušete se" nakon svađe ili prepričate smiješan događaj na način koji pisana riječ jednostavno ne može dočarati.

Osim emocionalne komponente, tu su i brojni praktični razlozi. Sigurnije su za vozače, lakše za ljude koji se bore s tipkanjem zbog zdravstvenih problema i ugodne za slušanje ako ste, primjerice, u bolnici. Ljepota je i u tome što ne zahtijevaju trenutačan odgovor. Za razliku od telefonskog poziva, imate vremena poslušati što je druga osoba rekla i promisliti o odgovoru. Neki od najdubljih razgovora vode se upravo putem glasovnih poruka.