GEOPOLITIČKE prilike, makroekonomska kretanja i klimatske promjene sve snažnije utječu na prehrambenu sigurnost država, a dostupnost hrane ovisi i o carinskim ograničenjima te trgovinskim sporazumima.

Stručnjaci smatraju da bi se Hrvatska trebala prilagoditi novim okolnostima i s proizvodnje sirovina preorijentirati na prerađevine i proizvode s dodanom vrijednošću.

"Teško je povećati domaću proizvodnju kad na europskom tržištu postoje viškovi"

Hrvatska proizvodi dovoljno pšenice, kukuruza i soje za vlastite potrebe i za izvoz, ali kada je riječ o mesu, voću i povrću, situacija je znatno drugačija te se velik dio potražnje pokriva uvozom.

"Visoku razinu samodostatnosti, iznad 100 posto, imamo u ratarskim kulturama poput uljarica i žitarica. Kod mesa peradi samodostatnost je oko 70 posto, a u sektoru jaja preko 90 posto. Međutim, u nekim kategorijama mesa i mlijeka samodostatnost se kreće oko 50 posto", rekao je za HRT Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori napominju kako je teško povećati domaću proizvodnju svinjetine dok na europskom tržištu postoje ogromni viškovi.

"Kina i neke druge zemlje prestale su kupovati od Europske unije, što je stvorilo golem višak svinjetine. Taj se višak onda po iznimno niskim cijenama plasira u Hrvatsku, zbog čega su naši proizvođači u nepovoljnijem položaju", pojasnio je Mladen Jakopović, potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

"Europa osigurava prehrambenu sigurnost Hrvatske"

Realnost je da prehrambenu sigurnost Hrvatske u ovom trenutku jamči Europska unija i njezino jedinstveno tržište.

"Dokle god smo dio zajedničkog europskog tržišta i dok Europa još uvijek ima veliku proizvodnju hrane te osigurava veći dio vlastite samodostatnosti, nismo ugroženi. No, problem je što bismo u slučaju bilo kakvih većih poremećaja shvatili da zapravo ne proizvodimo dovoljno hrane za vlastite potrebe", objasnila je Zvjezdana Blažić, savjetnica za prehrambenu industriju i poljoprivredu.

Potrebna su ulaganja i proizvodi veće vrijednosti

Stručnjaci se slažu da su potrebne investicije u prerađivačke pogone, klaonice i skladišta. Proizvodi s većom dodanom vrijednošću još su uvijek rijetki, no postoje i uspješni primjeri.

"Dobri primjeri su maslinarstvo, koje je uspjelo postići svjetsku kvalitetu i može prodati sve količine po bilo kojoj cijeni, kako na globalnom tako i na domaćem turističkom tržištu. Slično je i s vinarstvom, koje je također postiglo visoku kvalitetu uz prihvatljive cijene i može prodati sve što proizvede", naveo je ekonomski analitičar Damir Novotny.

Proizvodi s dodanom vrijednošću donose veću zaradu, a veća zarada poljoprivrednicima donosi i veću otpornost te smanjuje njihovu ovisnost o potporama.