POSTOJE ljudi čiji život izgleda kao nemoguća priča. Helen Keller jedna je od njih.

Rođena 27. lipnja 1880. godine u američkoj saveznoj državi Alabami kao sasvim zdrava djevojčica, Helen je već s 19 mjeseci oboljela od teške bolesti. Liječnici tog vremena nisu bili sigurni o čemu je riječ, a današnji povjesničari medicine najčešće spominju meningitis ili šarlah. Bolest joj je zauvijek oduzela vid i sluh.

Za dijete u 19. stoljeću to je gotovo značilo život u potpunoj izolaciji.

Bez mogućnosti da vidi, čuje ili govori, Helen nije mogla normalno komunicirati s okolinom. Kako su godine prolazile, frustracija je rasla. Njezina obitelj opisivala ju je kao inteligentnu djevojčicu koja je bila zarobljena u svijetu bez jezika.

Sve se promijenilo 1887. godine.

Učiteljica koja je promijenila povijest

Kada je Helen imala sedam godina, u njezin život stigla je Anne Sullivan, mlada učiteljica iz Perkinsove škole za slijepe u Bostonu.

Sullivan je bila uvjerena da djevojčica može učiti i komunicirati. Počela joj je slovkati riječi pomoću znakova koje je ispisivala na Heleninom dlanu.

Isprva bez uspjeha.

Potom se dogodio trenutak koji će postati jedan od najpoznatijih u povijesti obrazovanja. Dok je Anne Sullivan puštala vodu iz pumpe preko Helenine ruke, drugom joj je rukom u dlan ispisivala riječ "water".

Odjednom je Helen shvatila da znakovi koje osjeća predstavljaju stvarne pojmove i predmete.

Kasnije je taj trenutak opisala kao "rođendan svoje duše".

Prva gluho-slijepa osoba koja je završila fakultet

Nakon tog otkrića njezin napredak bio je nevjerojatan.

Naučila je čitati Brailleovo pismo, pisati, koristiti posebne metode govora te komunicirati s ljudima putem dodira. Anne Sullivan ostala je uz nju desetljećima, kao učiteljica, prevoditeljica i najbliža suradnica.

Godine 1904. Helen Keller završila je Radcliffe College, ženski koledž povezan s Harvardom, postavši prva gluho-slijepa osoba u Sjedinjenim Državama koja je stekla fakultetsku diplomu. Taj uspjeh odjeknuo je diljem svijeta.

Njezina autobiografija The Story of My Life ubrzo je postala svjetski bestseller i pretvorila je u jednu od najpoznatijih žena svojeg vremena.

Bila je mnogo više od inspirativne priče

Danas se Helen Keller često prikazuje kao simbol ljudske upornosti, ali njezin život bio je puno složeniji.

Bila je politički aktivna, podržavala pravo glasa žena, radnička prava, socijalne reforme i pacifizam. Pridružila se Socijalističkoj partiji Amerike, a 1920. godine sudjelovala je u osnivanju organizacije American Civil Liberties Union (ACLU), koja i danas predstavlja jednu od najutjecajnijih organizacija za zaštitu građanskih prava u SAD-u.

Zbog svojih političkih stavova često je izazivala kontroverze. Dio američke javnosti bio je spreman diviti se njezinoj životnoj priči, ali mnogo manje slušati njezine političke poruke.

Putovala je svijetom i susretala predsjednike

Tijekom života posjetila je više od 40 zemalja i susrela gotovo sve američke predsjednike svojega vremena, od Grovera Clevelanda do Lyndona Johnsona.

Bila je prijateljica brojnih poznatih osoba, među kojima su bili izumitelj Alexander Graham Bell, književnik Mark Twain i glumac Charlie Chaplin. Twain je jednom izjavio da je Helen Keller "najizvanrednija žena svojega vremena nakon Ivane Orleanske".

Njezina priča inspirirala je brojne knjige, predstave i filmove, a posebno je poznat film The Miracle Worker, koji prikazuje odnos između Helen i Anne Sullivan.

Smrt žene koja je promijenila pogled na invaliditet

Helen Keller umrla je u snu 1. lipnja 1968. godine u 87. godini života.

Do tada je već desetljećima bila globalni simbol borbe za prava osoba s invaliditetom i jedna od najpoznatijih aktivistica na svijetu. Njezina najveća ostavština možda nije samo činjenica da je naučila komunicirati unatoč gotovo potpunoj izolaciji, nego i to što je promijenila način na koji društvo gleda osobe s invaliditetom.

U vremenu kada su mnogi vjerovali da ljudi poput nje ne mogu voditi samostalan život, Helen Keller dokazala je upravo suprotno.