AKROFOBIJA je intenzivan strah od visine koji pogađa do 28% odraslih i može izazvati snažnu tjeskobu u svakodnevnim situacijama, poput penjanja ljestvama ili gledanja kroz prozor nebodera. Postoje učinkoviti načini liječenja, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT), terapiju izlaganjem i virtualnu stvarnost, koji mogu pomoći u nošenju s ovom čestom fobijom, piše Health.com.

Simptomi akrofobije

Akrofobija može izazvati snažne simptome pri suočavanju s okidačem ili čak pri samom razmišljanju o situacijama koje ga uključuju. Uobičajeni okidači su gledanje s prozora visoke zgrade ili tornja, planinarenje, stajanje na vrhovima planina, penjanje ljestvama, hodanje ili vožnja preko mostova te vožnje u zabavnim parkovima poput panoramskih kotača.

Pri izlaganju visini mogu se javiti simptomi karakteristični za akrofobiju, kao što su vrtoglavica ili ošamućenost, osjećaj neravnoteže, dojam da ćete pasti, slabost u koljenima, uznemirenost, drhtanje i znojenje. Uz to se javljaju i opći simptomi anksioznosti, poput ubrzanog rada srca, mučnine, pojačane budnosti i drhtavice. Oko 22% ljudi sa strahom od visine doživi i napadaje panike, koji mogu uključivati ekstremnu tjeskobu, osjećaj propasti, dezorijentaciju i poteškoće s disanjem.

Djeca s akrofobijom mogu pokazivati nešto drugačije znakove tjeskobe od odraslih. Svoju anksioznost mogu izraziti ispadima bijesa, pojačanom potrebom za blizinom roditelja, plakanjem ili pak ukočenošću i odbijanjem komunikacije.

Što uzrokuje akrofobiju?

Stručnjaci nisu posve sigurni zašto neki ljudi razviju akrofobiju, a drugi ne. Smatra se da su specifične fobije poput akrofobije uzrokovane kombinacijom genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. Mnogi ljudi s akrofobijom imaju obiteljsku povijest anksioznosti ili fobija.

Akrofobija se vjerojatno prvi put javlja u djetinjstvu. Jedna od teorija jest da način na koji se roditelj nosi s djetetovim strahom od visine može utjecati na to hoće li dijete i kasnije u životu patiti od akrofobije. Primjerice, pretjerano kritični ili prezaštitnički roditeljski stilovi mogu dijete učiniti sklonijim anksioznosti. Važan je i faktor oponašanja jer roditelji koji pokazuju tjeskobu u blizini visina mogu te iste strahove prenijeti na djecu.

Faktori rizika

Određeni faktori rizika mogu povećati vjerojatnost da će osoba razviti akrofobiju. Među njima su obiteljska povijest vrtoglavice, sklonost bolesti kretanja, Ménièreova bolest (kronično stanje koje uzrokuje napadaje vrtoglavice, zujanje u ušima i gubitak sluha) te postojanje anksioznih poremećaja, migrena ili depresije.

Kako se postavlja dijagnoza

Ako imate znakove i simptome akrofobije, preporučuje se posjet stručnjaku za mentalno zdravlje. Pregled obično uključuje uzimanje cjelovite anamneze, a stručnjak će vam postaviti pitanja o simptomima, kada su počeli, kako ih doživljavate te kako utječu na vaš svakodnevni život.

Za dijagnozu je potrebno utvrditi sljedeće: jasan i nerazumjeran strah od visine koji traje najmanje šest mjeseci, tjeskobu koja se javlja gotovo svaki put pri izlaganju visini, aktivno izbjegavanje takvih situacija te ozbiljnu uznemirenost ili nemogućnost funkcioniranja kao posljedicu straha. Također, ne smije postojati drugo objašnjenje za simptome, poput drugih mentalnih poremećaja.

Mogućnosti liječenja

Terapija je najčešće preporučeni tretman za akrofobiju. Ponekad se kombinira s lijekovima, iako ne postoje lijekovi odobreni specifično za liječenje fobija. Dvije glavne vrste terapije su kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), koja uči prepoznavanju i zamjeni negativnih obrazaca razmišljanja, te terapija izlaganjem, koja uključuje postupno suočavanje sa strahom u sigurnom okruženju.

Noviji i inovativan pristup liječenju je virtualna stvarnost (VR), koja koristi računalnu tehnologiju za simulaciju situacija na visini. Liječenje se obično provodi kroz tri do četiri seanse, a istraživanja su pokazala da može biti vrlo učinkovito u smanjenju simptoma akrofobije.

Prevencija i moguće posljedice

Strah od visine je do određene mjere normalan i čest kod djece, gdje služi kao zaštitni mehanizam, a većina djece taj strah preraste s godinama. Međutim, ako strah postane kroničan i preraste u akrofobiju, najbolji korak je potražiti stručnu pomoć.

Liječenje ne samo da ublažava simptome već može spriječiti buduće napadaje panike. Uz stručnu podršku, u smanjenju opće tjeskobe mogu pomoći i zdrave životne navike, poput tehnika dubokog disanja ili meditacije.

Ignoriranje akrofobije može dovesti do niza komplikacija jer strah utječe na cjelokupan život. Neliječena akrofobija povećava rizik od razvoja drugih stanja, poput depresije, agorafobije, anksioznih poremećaja i ovisnosti. Također se povezuje s većim rizikom od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, migrena, srčanih i probavnih bolesti, problema s disanjem te povišenog krvnog tlaka.