IVAN Turudić, prvi čovjek Državnog odvjetništva, ponovno se našao u središtu interesa hrvatske javnosti nakon upada istražitelja u obiteljski dom gradonačelnika Oroslavja Viktora Šimunića. Istražitelji su poručili da izvide provode zbog sumnji na nepravilnosti povezane s Adventom u Oroslavju, a ne zbog Šimunićeva upozoravanja na moguće nepravilnosti u sportu.

No problem je u tome što se Turudiću, a tako i institucijama koje on vodi, ne može vjerovati. Naime, Turudić je nekoliko puta tijekom svoje karijere suca i šefa DORH-a svojim postupcima itekako dao razlog za sumnju. I što je najbitnije, toliko je puta lagao da možemo govoriti o obrascu ponašanja. No, krenimo redom.

Turudić je rođen 1962. godine u Lugu Gradinskom kraj Virovitice. Tvrdio je da u bivšem sustavu nije mogao napredovati te da je tek nakon Domovinskog rata imenovan sucem Općinskog suda u Virovitici.

Uspon kroz devedesete

Njegov uspon počinje krajem devedesetih. Miroslav Šeparović postaje ministar pravosuđa i uzima ga za pomoćnika. Nakon promjene vlasti 2000. godine Turudić ostaje u Zagrebu i ubrzo postaje sudac Županijskog suda.

U javnost ulazi kroz slučaj Hrvoja Petrača, kojeg je osudio za otmicu sina generala Vladimira Zagorca, a koji je bio u fokusu zbog prijetnji tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu. Upravo iz tog razdoblja potječe i afera s navodnim dokumentom britanske obavještajne službe u kojem se tvrdilo da su Turudić i sudac Krešimir Devčić bili na "platnoj listi" Petrača.

Nedugo potom tjednik Nacional objavljuje tvrdnju da se Sanader tajno sastao s Turudićem nakon prve presude Petraču te mu obećao mjesto predsjednika Županijskog suda. Je li to bila istina ili ne, nikada nije dokazano. No činjenica jest da se Turudić ubrzo kandidirao za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu.

Tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt odbila ga je imenovati. Kasnije je tvrdila da je bila pod snažnim pritiskom Sanadera, Luke Bebića i Vladimira Šeksa te da su Turudića nazivali "naš dečko". Ubrzo nakon toga smijenjena je s ministarske funkcije.

Ironijom sudbine, upravo je Turudić godinama poslije sudio Sanaderu. U studenome 2012. nepravomoćno ga je osudio na deset godina zatvora u slučajevima Hypo i INA-MOL. Tri godine kasnije Ustavni sud ukinuo je obje presude zbog proceduralnih pogrešaka.

Mamić, Rimac i niz spornih epizoda

Za mnoge je to bio prvi ozbiljan udarac njegovu ugledu. No još veći problem nastao je u slučaju Zdravka Mamića. Dok je vodio postupak protiv Mamića, SOA je provodila tajne mjere nadzora nad čelnikom Dinama.

U tim mjerama zabilježena su tri kontakta između Mamića i Turudića u samo dva dana, 23. i 24. kolovoza 2015. godine. Kada su ga novinari pitali viđa li se s Mamićima, Turudić je odgovorio: "Ne, ne, ne, ne. Nisam!"

Kasnije se pokazalo da to nije bilo točno. Vrhovni sud zbog tih je okolnosti odlučio premjestiti suđenje braći Mamić iz Zagreba u Osijek.

Dodatnu nelagodu izazvao je i popis gostiju s Turudićeva 50. rođendana. Među uzvanicima su bili Zdravko Mamić, Zoran Gobac, Milijan Brkić i niz drugih osoba iz političkog i društvenog života. No puno bitnije je da su među uzvanicima bili i ljudi koji su izravno bili vezani uz njegove sudske postupke.

U istom razdoblju pojavio se i slučaj Damira Polančeca. Bivši potpredsjednik vlade tvrdio je, što je ovjerio kod javnog bilježnika, da mu je Vladimir Šeks rekao kako je već osuđen te da treba teretiti Sanadera. Polančec je tvrdio i da su Šeks i Turudić bili bliski.

Šeks je to javno demantirao i rekao da Polančec laže. Turudić je reagirao izjavom da kod "bilježnika možete ovjeriti i izjavu da se Zemlja vrti oko Mjeseca".

Za vrijeme Kukuriku koalicije Turudić se profilirao kao jedan od najžešćih kritičara predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića, što je dodatno pojačavalo percepciju njegove političke angažiranosti.

Radost & Lipa

Ako postoji slučaj koji je trajno promijenio percepciju Ivana Turudića, onda je to odnos s Josipom Rimac, danas Pleslić. Javnost je doznala da su razmijenili stotine poruka i telefonskih poziva te da su se više puta sastajali između 2016. i 2020. godine.

"Di si radosti", pisala je Rimac."Di si lipa", odgovarao je Turudić. Problem nije bio samo vrlo prisan ton komunikacije. Rimac mu se obraćala i zbog konkretnih predmeta koji su se vodili na sudu, uključujući slučajeve povezane s aferom Vjetroelektrane.

U jednoj od poruka Milijanu Brkiću napisala je da joj je Turudić rekao kako neće biti privedena, i to u vrijeme dok je USKOK intenzivirao istragu protiv nje. Kada je 17. siječnja 2024. pred saborskim Odborom za pravosuđe odgovarao na pitanja o Rimac, Turudić je tvrdio da ju je vidio "jednom na pet minuta".

Kasnije objavljene informacije pokazale su da je njihov odnos bio daleko intenzivniji. Premijer Andrej Plenković tada ga je branio tvrdnjom da Turudić "nije lagao, nego je bio reduciran u svom izričaju". U isto vrijeme pojavili su se i navodi da je kao sudac davao pravne savjete HDZ-u.

Turudićevu karijeru pratile su i manje, ali simbolički važne epizode. Index je prije sedam godina pisao o slučaju u kojem je, prema iskazu policajca, pokušao izbjeći policijsko zaustavljanje nakon brze vožnje na bjelovarskoj obilaznici. Sudski poziv nije prihvatio šest puta, no na kraju je platio novčanu kaznu.

Glavni državni odvjetnik

Takvi slučajevi sami po sebi možda ne bi bili presudni. Problem nastaje kada se slažu jedan na drugi. Unatoč protivljenju dijela javnosti i oporbe, Sabor ga je 2024. godine izabrao za glavnog državnog odvjetnika.

Nedugo potom izbio je spor oko istrage protiv bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša. EPPO je zatražio predmet, no Turudić je odlučio da će ga voditi USKOK. Ta odluka otvorila je novu raspravu o njegovoj neovisnosti. Pokazalo se i da njegovi argumenti u toj stvari nisu bili istiniti.

Dok je u Saboru trajala rasprava o SDP-ovu zahtjevu za njegovom smjenom, USKOK je priveo glazbenika Milu Kekina, supruga zastupnice Možemo! Ivane Kekin. Pušten je istoga dana bez određivanja istražnog zatvora.

Sporan tajming uhićenja

Kada smo već kod oporbe i "tajminga", valja naglasiti da je uhićenje Ivana Lesandrića, supruga kandidatkinje Centra za splitsko-dalmatinsku županicu Ivane Ninčević Lesandrić, navelo oporbu na zaključak da je riječ o politički motiviranom slučaju te da je primjetna pojačana aktivnost DORH-a uoči lokalnih izbora.

Glavni državni inspektor Andrija Mikulić uhićen je na dan nakon što je odlukom vlade smijenjen s te pozicije.

"To što je prvookrivljeni uhićen dan kad je smijenjen je čisto. Ja nemam raspored odluka Vlade i to sam saznao u večernjim satima iz medija", tvrdio je Turudić.

Valja naglasiti i da je održana tematska sjednica u Saboru o curenju informacija, a koju je pokrenuo predsjednik Odbora Nikola Grmoja iz Mosta, nakon uhićenja dvojice HDZ-ovaca koji su prije toga dali ostavke na svoje dužnosti. Turudić je bio uvrijeđen da se o tome uopće raspravlja.

Krajem godine uslijedila je nova polemika oko poziva na SDP-ov okrugli stol povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije. Spor oko toga tko govori istinu ponovno je završio u središtu javne rasprave. Kako se pokazalo, Turudić nije govorio istinu, no to tada više nije ni bila vijest, već uobičajen obrazac ponašanja prvog čovjeka DORH-a.