NASA ovih dana pokušava izvesti jednu od najneobičnijih svemirskih akcija u svojoj povijesti, spasiti svemirski teleskop koji polako pada prema Zemlji.

Riječ je o Neil Gehrels Swift Observatoryju, ili kraće o Swiftu, NASA-inom teleskopu lansiranom 2004. godine, koji je trebao raditi samo dvije godine. No teleskop je, protivno očekivanjima, nastavio više od dva desetljeća uspješno loviti neke od najmoćnijih eksplozija u svemiru.

Teleskop je nadmašio planove

Problem je u tome što Swift nema vlastiti pogonski sustav kojim bi mogao podići svoju orbitu. Zbog pojačane Sunčeve aktivnosti, koja je u aktualnom 11-godišnjem ciklusu dosegnula vrhunac 2024. godine, atmosfera se proširila više nego što se očekivalo. To je povećalo otpor zraka koji djeluje na Swift, koji je na početku misije kružio na visini od 600 kilometara, a sada se nalazi samo 370 kilometara iznad Zemljine površine.

Do kraja listopada mogao bi pasti na samo 300 kilometara i postati nedostupan za LINK.

"Nemoguća misija"

NASA je stoga odlučila pokrenuti misiju Swift Boost. Plan je da mala robotska letjelica LINK, koju je izradila američka tvrtka Katalyst Space Technologies iz Flagstaffa u Arizoni, poleti prema Swiftu, pronađe ga u orbiti, priđe mu, uhvati ga trima robotskim rukama i podići na sigurniju visinu. Sve to treba učiniti s teleskopom koji nikad nije bio dizajniran da ga netko u svemiru zgrabi.

"Iskreno, moram reći: Nitko nije mislio da će to biti moguće", rekao je za Space.com Shawn Domagal-Goldman, direktor NASA-inog odjela za astrofiziku.

Zašto je Swift važan?

Swift je važan zato što brzo otkriva iznenadne, kratke i ekstremno snažne događaje u svemiru, osobito gama bljeskove. To su kratki izboji gama zračenja, elektromagnetskog zračenja najviših frekvencija i energija. Mogu trajati od djelića sekunde do nekoliko minuta, a nastaju, među ostalim, pri urušavanju masivnih zvijezda ili u sudarima neutronskih zvijezda.

Swift može brzo reagirati. Kada detektira gama bljesak, može se brzo okrenuti prema izvoru i promatrati ga u više vrsta svjetlosti: vidljivoj, ultraljubičastoj, rendgenskoj i gama svjetlosti. NASA ga zato opisuje kao teleskop za promatranje "promjenjivog, visokoenergetskog svemira".

S. Bradley Cenko, glavni istraživač misije Swift u NASA-inom Goddard Space Flight Centeru, rekao je da je Swift otkrio više od 2000 gama bljeskova, iz raznih prostranstava sve do ruba vidljivog svemira.

"Swift je dizajniran za proučavanje gama bljeskova, kratkotrajnih bljeskova visokoenergetske svjetlosti koji u samo nekoliko sekundi oslobađaju više energije nego što će Sunce osloboditi tijekom cijelog svog života", pojasnio je Cenko.

Mnogi sateliti na kraju radnog vijeka padnu u atmosferu i ondje izgore. Ali Swift još radi, još daje podatke i još ima sposobnosti koje nije lako brzo zamijeniti.

Domagal-Goldman kaže da je to bilo u redu za neku generičku letjelicu.

"No, ovo nije bilo kakva letjelica. Ovo je opservatorij s jedinstvenim mogućnostima za astrofiziku", dodao je.

Izgradnja u rekordnom roku

NASA je u rujnu 2025. dodijelila Katalyst Spaceu ugovor vrijedan 30 milijuna dolara. Rok je bio ekstremno kratak. Tvrtka je za manje od godinu dana morala projektirati, izraditi, testirati i lansirati letjelicu koja će se u orbiti približiti starom teleskopu, uhvatiti ga i podići. NASA-in blog navodi da je LINK početkom svibnja završio okolišna testiranja u NASA-inom Goddard Space Flight Centeru.

Direktor misije Swift, John Van Eepoel, rekao je da je "Swift Boost brza misija visokog rizika, ali i velike nagrade".

"Swift će vjerojatno ponovno ući u atmosferu kasnije ove godine ako ga ne pokušamo podići na višu visinu", dodao je.

Hvatanje s tri ruke

LINK je robotska servisna letjelica. Prema stranici Space.com, ima tri robotske ruke, tri glavna Hallova potisnika i 16 manjih potisnika za kontrolu položaja.

Hallovi potisnici vrsta su električnog pogona koji električnim i magnetskim poljima ubrzava ionizirani plin, najčešće ksenon, čime stvara slab, ali vrlo učinkovit potisak pogodan za precizne manevre u svemiru.

Uskoro slijedi lansiranje

LINK neće poletjeti s klasične lansirne rampe na zemlji. Bit će smješten u raketu Pegasus XL, koju nosi posebno preuređeni zrakoplov L-1011 Stargazer. Zrakoplov podiže raketu na visinu od oko 12 kilometara, zatim je ispušta, a ona nakon nekoliko sekundi slobodnog pada pali motor i nosi teret u orbitu. Takav način lansiranja smanjuje zahtjeve za gorivom koje mora nositi raketa jer ona ne kreće s tla, nego s visine od oko 12 kilometara, iz rjeđe atmosfere. Lansiranje je planirano za 27. lipnja 2026. s područja atola Kwajalein u Republici Maršalovi Otoci.

Ako sve prođe dobro, LINK će najprije nekoliko tjedana provjeravati vlastite sustave. Zatim će se postupno približiti Swiftu nizom vrlo preciznih manevara. Naime, u svemiru se dvije letjelice kreću brzinama od više kilometara u sekundi, pa i mala pogreška može završiti sudarom.

Glavni istraživač LINK-a u Katalyst Spaceu, Kieran Wilson kaže da će "imati razdoblje puštanja u rad od nekoliko tjedana, nakon čega će započeti manevre kako bi se približili Swiftu".

Swift nije građen za hvatanje

Najveći problem je to što Swift nije građen za hvatanje. Nema priključak kakav imaju letjelice koje se spajaju s Međunarodnom svemirskom stanicom. LINK će zato morati oprezno uhvatiti stari teleskop robotskim rukama. To je riskantno, među ostalim, zato što je Swift u svemiru već više od 21 godinu, pa su njegovi vanjski zaštitni materijali mogli s vremenom postati krhki.

Wilson ističe da je "sve to zahtjevno i riskantno".

"Postoji mnogo letjelica koje su imale mnogo dulje razvojne cikluse i mnogo više financiranja iza sebe, a propale su zbog običnih razloga", dodao je.

Protiv letjelice radi i Sunce. Naime, neka eventualna jača Sunčeva oluja mogla bi dodatno ubrzati njezin pad.

Swift radi smanjenom aktivnošću

Swift se od veljače nalazi u režimu smanjene znanstvene aktivnosti. NASA ga je tada prestala često okretati prema ciljevima kako bi smanjila atmosferski otpor i produljila vrijeme do pokušaja podizanja orbite. Njegov Burst Alert Telescope i dalje može detektirati gama bljeskove, ali letjelica se više ne okreće rutinski kako bi ih pratila drugim teleskopima.

Ako LINK uspije, Swift bi mogao dobiti još najmanje nekoliko godina rada, možda čak pet.

Misija bi mogla pokazati da se sateliti koji nisu građeni za servisiranje ipak mogu pomaknuti i spasiti, odnosno da im se može produljiti životni vijek.

Robert Lamontagne, potpredsjednik Katalyst Spacea za strateška partnerstva, kaže da smo u posljednjem desetljeću postali vrlo dobri u lansiranju stvari u svemir.

"No, Katalyst je ovdje zapravo kako bi označio kraj tog modela bacanja i početak novog modela", istaknuo je.