DANA 30. lipnja 1960. završila je gotovo osam desetljeća belgijske kolonijalne vlasti nad Kongom. Toga je dana proglašena neovisna Republika Kongo, današnja Demokratska Republika Kongo, a događaj je trebao označiti početak novog razdoblja za jednu od najvećih i prirodnim bogatstvima najbogatijih afričkih država. Umjesto toga, zemlja je gotovo odmah potonula u političku krizu, nasilje i međunarodne sukobe koji će obilježiti njezinu povijest desetljećima.

Jedna od najokrutnijih kolonijalnih uprava

Područje današnjeg Konga krajem 19. stoljeća postalo je osobni posjed belgijskog kralja Leopolda II. pod nazivom Slobodna Država Kongo. To razdoblje ostalo je zapamćeno po brutalnom iskorištavanju stanovništva tijekom eksploatacije kaučuka i drugih sirovina. Procjene broja stradalih razlikuju se, ali povjesničari uglavnom govore o milijunima mrtvih zbog prisilnog rada, gladi, bolesti i nasilja.

Zbog međunarodnog pritiska Belgija je 1908. preuzela izravnu upravu nad kolonijom. Iako su najgori oblici terora prestali, kolonijalni sustav ostao je izrazito paternalistički. Belgijske vlasti vrlo su malo ulagale u stvaranje domaće političke elite pa je uoči neovisnosti među milijunima stanovnika bilo tek nekoliko desetaka visokoobrazovanih Kongoanaca.

Neovisnost stigla brže nego što je Belgija planirala

Krajem 1950-ih val dekolonizacije zahvatio je Afriku. Nakon nereda u glavnom gradu Léopoldvilleu, današnjoj Kinshasi, Belgija je početkom 1960. pristala organizirati izbore i odredila datum neovisnosti, 30. lipnja iste godine. Cijeli proces proveden je u svega nekoliko mjeseci, bez ozbiljnijih priprema za prijenos vlasti.

Na izborima je najviše glasova osvojio nacionalistički pokret koji je predvodio Patrice Lumumba. Predsjednik države postao je Joseph Kasa-Vubu, dok je Lumumba preuzeo dužnost prvog premijera.

Govor koji je obišao svijet

Svečanost proglašenja neovisnosti ostala je zapamćena po jednom od najslavnijih političkih govora 20. stoljeća.

Belgijski kralj Baudouin u svom je govoru pohvalio kolonijalnu misiju Belgije i posebno istaknuo Leopolda II. kao "genija". Lumumba, koji prema protokolu uopće nije trebao govoriti, spontano je zatražio riječ.

U govoru je odbacio prikaz belgijske kolonijalne vlasti kao civilizacijske misije te podsjetio na poniženja, prisilni rad, rasnu diskriminaciju i nasilje koje su Kongoanci trpjeli tijekom kolonijalnog razdoblja. Njegov govor izazvao je oduševljenje među mnogim Kongoancima, ali i diplomatski šok u Belgiji i zapadnim državama.

Sloboda je trajala samo nekoliko dana

Već pet dana nakon proglašenja neovisnosti pobunila se vojska, a ubrzo je rudama bogata pokrajina Katanga proglasila odcjepljenje uz potporu belgijskih interesa. Belgijske postrojbe ponovno su intervenirale pod izlikom zaštite svojih državljana, dok su se u krizu uključili i Ujedinjeni narodi te sile Hladnog rata.

Lumumba je pokušao zatražiti pomoć i od Zapada i od Sovjetskog Saveza, što je dodatno pojačalo međunarodne napetosti. Već u rujnu 1960. smijenjen je s vlasti, a nekoliko mjeseci poslije, 17. siječnja 1961., ubijen je u Katangi. Kasnije istrage pokazale su da su belgijski dužnosnici imali važnu ulogu u okolnostima koje su dovele do njegova ubojstva, dok se o ulozi američke obavještajne službe i danas vode rasprave, premda je njezin interes za njegovo uklanjanje dobro dokumentiran.

Zemlja bogata resursima, ali opterećena prošlošću

Kongo je danas jedna od resursima najbogatijih država svijeta. Posjeduje golema nalazišta kobalta, bakra, zlata, dijamanata i koltana, ključnog minerala za proizvodnju pametnih telefona i električnih automobila.

Istodobno, riječ je o jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, koju desetljećima pogađaju sukobi, politička nestabilnost i korupcija. Mnogi povjesničari smatraju da korijeni tih problema sežu upravo u način na koji je Belgija upravljala kolonijom i u kaotičan proces stjecanja neovisnosti 1960. godine.