DVANAESTO izdanje Ultra Europe festivala je završilo. Prema procjenama organizatora, tijekom tri dana Park mladeži posjetilo je oko 140 tisuća ljudi iz 140 zemalja svijeta. Pratili smo atmosferu od prvih ulazaka na stadion, upečatljivih festivalskih outfita i nastupa svjetskih DJ zvijezda pa sve do završnog vatrometa kojim je spušten zastor na još jedno izdanje jednog od najvećih festivala elektroničke glazbe u Europi.

Nekad se čekalo satima pred ulazom, danas tek glavna zvijezda večeri

Nakon tri dana tijekom kojih je na pet pozornica nastupilo više od 90 DJ-eva, vrijeme je za podvlačenje crte. Ultra Europe i dalje je jedan od najvećih festivala elektroničke glazbe u Europi te bez problema okuplja desetke tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Ipak, dojam je da je posljednjih godina izgubio dio energije i ekskluzivnosti koja ga je pratila u prvim izdanjima.

Prije 13 godina, kada je festival prvi put održan na Poljudu, a potom i u godinama koje su uslijedile na Parku mladeži, redovi ispred ulaza stvarali su se satima prije otvaranja vrata. Uzbuđenje se osjećalo već pri dolasku na stadion, a posjetitelji su se natjecali tko će osmisliti originalniji festivalski outfit.

Posljednjih godina slika je nešto drukčija. Gužve pri otvaranju više nisu toliko izražene, a ni atmosfera uoči početka programa ne ostavlja isti dojam kao nekad. Organizatori navode da Ultra Europe svake večeri okupi oko 45 tisuća posjetitelja, odnosno više od 140 tisuća tijekom sva tri dana.

No, iako program počinje već u 20 sati, najveći dio publike na Park mladeži stiže tek iza ponoći. Do tada stadion djeluje osjetno praznije, a nekoliko tisuća posjetitelja raspoređeno je između pet pozornica i food courta.

Zbog toga brojka o ukupnoj posjećenosti ne daje potpunu sliku onoga što se događa na Parku mladeži. Većina publike stiže pred nastupe glavnih zvijezda večeri, pa se tek tada stadion doista ispuni. U ranijim satima prostor je znatno prazniji, zbog čega se najveća posjećenost svodi na posljednja dva nastupa svake večeri na pozornicama Main stage i Resistance.

Jedan DJ pokazao je što Ultra može biti

Organizatori iz godine u godinu pokušavaju festival osvježiti novim sadržajima i atrakcijama. Ovoga puta najveći adut bio je prvi nastup Calvina Harrisa na pozornici Ultra Europe, uz dodatne sponzorske sadržaje za posjetitelje poput velikog tobogana na ulazu u festivalski prostor.

Upravo je druga festivalska večer, kada je nastupio Calvin Harris, donijela i najveću gužvu nešto prije 2 sata u noći. Park mladeži bio je ispunjen, atmosfera je bila na vrhuncu, a njegov nastup ispunio je visoka očekivanja publike. Spektakl su, međutim, nakratko prekinuli kiša i nevrijeme, koji su obilježili završnicu njegova seta i uvod u nastup Hardwella.

Obilna kiša ostavila je trag i na festivalskom prostoru. Treći dan na pojedinim dijelovima stadiona stvorilo se blato pa smo veći dio večeri izbjegavali lokve i blatnjav teren. Posebno se to osjetilo na pozornici Resistance, gdje je prostor bio blatnjav, a tijekom dijela večeri i osjetno slabije popunjen.

"Sodoma i gomora" ili nešto sasvim drukčije

Tijekom tri dana razgovarali smo s desecima Ultranauta, igrali s njima razne igre, tražili Hrvatsku na slijepoj karti i učili ih izgovarati hrvatske riječi. Iako se uoči festivala na društvenim mrežama redovito mogu pročitati komentari o "sodomi i gomori", ono što smo zatekli na Parku mladeži bilo je znatno drukčije.

Većina posjetitelja došla je zbog glazbe, druženja i festivalske atmosfere. Naravno, bilo je i onih koji su pretjerali s alkoholom, što je gotovo neizostavan dio ovako velikih događanja.

Ono što je posebno ostavilo dojam jest briga za posjetitelje kojima je pozlilo. Tijekom tri dana nismo zatekli nijednu osobu koja je ostala prepuštena sama sebi. U svakom takvom slučaju brzo bi reagirali zdravstveni djelatnici, zaštitari, redari ili drugi posjetitelji koji bi pozvali pomoć. Upravo zbog takve organizacije i reakcije ljudi na terenu, Park mladeži tijekom festivala ostavljao je dojam sigurnog mjesta.

Skupa zabava koju publika i dalje plaća

I za kraj, vjerojatno najkontroverznija tema cijelog festivala. Nisu to ni elektronička glazba, ni mladi koji pretjeraju s alkoholom ili konzumiraju zabranjene supstance, pa čak ni rasprave o posjećenosti. Najviše komentara ponovno su izazvale cijene.

Posjetitelji su se najviše žalili na bocu vode od šest eura, dok nas je zatekla cijena najjeftinijeg obroka na festivalu - komada pizze za 13 eura. Za mnoge su to previsoki iznosi, no takve cijene već su godinama uobičajene na velikim europskim festivalima.

Može se raspravljati o tome jesu li opravdane, ali jedno je bilo vidljivo tijekom sva tri dana - visoke cijene nisu značajnije utjecale na potrošnju. Posjetitelji su bez većih zadrški kupovali hranu i piće, a treba imati na umu da je riječ o publici koja je za festivalsku ulaznicu izdvojila i do nekoliko stotina eura. U tom kontekstu, šest eura za bocu vode mnogima očito nije predstavljalo prepreku da uživaju u festivalskom iskustvu.

A naš završni dojam? Nakon tri dana na Parku mladeži još se pitamo kako Ultranauti uspijevaju izdržati festivalski tempo. Mi smo na kraju doslovno pali s nogu. Od otvaranja festivalskih vrata u 20 sati pa sve do posljednjih jutarnjih setova, riječ je o maratonu koji nije lako izdržati ako festival pratite od početka do kraja.

Ipak, upravo se na tome vidi i najveći izazov za organizatore. Žele li da stadion bude ispunjen tijekom većeg dijela programa, a ne samo za završne nastupe večeri, u budućnosti će morati dovoditi više izvođača poput Calvina Harrisa, odnosno imena zbog kojih će publika na Park mladeži dolaziti ranije i ostajati dulje.